Otvorenje izložbe Šetnja Kastvom autora Saše Jantoleka

Autor: Andrea Načinović 13.05.2022

sasa jantolek bracna prica 2022  2

Otvaranje izložbe održat će se u srijedu, 18. svibnja u 19 sati uz nastup učenika violine Glazbenog odjela pri Osnovnoj školi "Milan Brozović" Kastav. Izložbu će se moći razgledati do 22. svibnja, svaki dan od 17 do 20 sati.

Kastav - U sklopu obilježavanja Jelenine, zaštitnice Grada Kastva, Turistička zajednica Grada Kastva i Udruga Kastafsko kulturno leto organiziraju Likovnu izložbu pod nazivom Šetnja Kastvom, autora Saše Jantoleka u galeriji Trojica u crkvi Sv. Trojice u Kastvu

Otvaranje izložbe održat će se u srijedu, 18. svibnja u 19 sati uz nastup učenika violine Glazbenog odjela pri Osnovnoj školi "Milan Brozović" Kastav. Izložbu će se moći razgledati do 22. svibnja, svaki dan od 17 do 20 sati.

Sačuvajte dijete u sebi: O izložbi

Mjerkajući se u ogledalu, zasigurno ste se uhvatili u sumnjama: Nismo li to odjednom postali odrasli, zli, tužni, tuđi, egoisti, površni, proračunati, škrti, bez vlastitog „ja“, rezignirani i svakako zatečeni da se to baš vama događa. Deficitarni duhom, okrećete se nakon mamurnog jutra brigama vezanim za dnevne obaveze, upitnicima koji očekuju baš vas rasplesti. Iz dana u dan svjedočite monotoniji u kojoj ni stradanja, kriminal, svjetske boli i prijetnje čovječanstvu više nisu neka vijest. Tek strah i mora na koje ste se navikli, breme u strpljivom preslagivanju dnevnog mozaika mučilišta. Ima li lijeka toj kolotečini? Kad će napokon to bolje sutra, svjetlo na kraju tunela, kako se veli? Kad će i vas krenuti, ili barem da krivce dočekate pred sud. Mnijete, je li baš Irska obećana zemlja i stegne vas oko srca.

Ima li uopće lijeka i nade? Iskreno, ja sam ih nerijetko tražio, i nalazio, po zakutcima intimizma slikara (kao temeljne djelatnosti) Saša Jantoleka. Ponajprije radi konzervirane razbibrige i veselja koje smo zagubili, ali i poradi šarma, bezbrižnosti, iskrenosti i ludizma. Svijet je to naivnih, bezbrižnih, iskrenih, svijet veseljaka. Djetinji neki okvir u kojemu je sve jednostavno, neočekivano, otklonjeno od normale, nahereno, šašavo, vedro, smiješno, začinjeno ležernošću i nepretencioznošću. Tu jutra nisu obična, monotona i olovna, kao u vašem slučaju, tu caruje vedrina koju ne može ugroziti poneki oblačić s Kvarnerića, oli dim iz fumara kakvog ruzinavog tankera što strpljivo čeka na istovar. Šetam i danas, prigodno, tijesnim ulicama Jantolekovog Kastva. Bajkom u kojoj se osjećam važnim i sigurnim, radosnim i razdraganim, sretnim s malim, u krugu bliskih. I ne pada mi na pamet gledati u tuđi pjat, jer svatko ima onoliko koliko mu treba! Ne mogu me uzdrmati niti ministarska uhićenja, purgatorij predsjednika i premijera, Ukrajina, armija izbjeglica, korona... Zar opet? Penjem se do Lože, do kampanela, ostrašćen zelenilom ispod sebe koje nastoji sakriti sav jad „arhitekture“ hipermarketa. Srećom, Jantolek ga nije urbanistički interpolirao. Ma kako bi se i uklopio u ovaj kontemplativni poligon?

Slikarstvo se ne uči

Jantolekove slike držim eliksirom za dugovječnost, relaksom za sve što prijeti. Filozofija je to koja se savršeno uklapa u likovni brend s Primorja. U tili čas svjedočim sjedeljci na kojoj deklamira šutljivi Vojo Radoičić, prigodu za tiradu čeka Mirna Sišul, a eklektik Jantolekova kova vreba priliku da na ćakulu o svom trošku pozove Lončarića, Lipovca, Lovrenčića, Tisju Kljaković, Maslu... Umjetnike djetinje iskrene, bez primisli i skrivenog, intelektualce svjesne da se tek skercom može olakšati bitak. Volim taj odnos infantilista spram zbilji. Čekao sam strpljivo prigodu da Hundertwasseru uživo elaboriram o terapeutskim moćima dječjeg crteža, na nekoj od planiranih izložbi. Nažalost nisam dočekao, otišao je i on i Vojo, ali ostalo je učenje, nastojanje da se svijet učini manje opasnim, naprosto ljepšim i ugodnijim za suživot. Onim, gdje dječja mašta vuče konce i diktira pravila igre, gdje koloristički spektar ne traži crno niti u slučaju grafičke ispomoći.
„Svatko tko želi učiti slikarstvo, zapravo je na krivom putu. To je ludost, akademija je idealno mjesto za profesore“, šokirao me jednom zgodom Petar Pongratz, veliko ime s bečke likovne akademije koji je Korčulu odabrao za svoj dom. A Picasso će na istu temu: „Svako dijete je umjetnik, no problem je ostati umjetnikom nakon što dijete odraste.“
Probajte ostati vječno mladi, sačuvajte barem ono djetinje u sebi. Bit će vam lakše!

O autoru

Saša Jantolek, rođen je 1968. godine u Rijeci. Njegovo umjetničko djelovanje obuhvaća strip, crtež, instalacije, objekte, ironične konceptualne ili pak „stvarne“ pusteve (pokladne lutke), poetske crteže, lutke, pri čemu je formula tog umjetničkog izražavanja integracija humorističnog i ludičnog, maštovitog i lucidnog, poetskog i grotesknog, slikarskog i kiparskog. Miješajući fragmente različitih umjetničkih stilova, tehnika i postupaka, nastoji dešifrirati kriptogramke dječjeg izraza, dakako na mediteranskom obrascu. Kombinirajući fragmente neoekspresionizma, ludizma, autsider arta, art bruta, kroz svoj je rad ostvario karakterističan, osebujan stil i likovnu estetiku. Jantolekova imaginacija odnosi se na ilustraciju životnih sekvenci, intimnih fragmenata njegovih epizodista, često bizarnih, no uvijek emotivno bliskih i shvatljivih. Član je HDLU Rijeka, HDLU-a Istre, ULUPUH-a i HZSU-a. Uknjižio je gotovo pedesetak samostalnih i nebrojeno skupnih izložbi, te osvojio brojna priznanja i nagrade.