Povijest Brseča na fotografijama u Galeriji Eugena K.

Otvaranje zakazano u nedjelju.

Brseč - Povijest Brseča na fotografijama od 1964. do 2025. godine naziv je izložbe u organizaciji Udruge Jenio Sisolski - Brseč koja će se svečano otvoriti u nedjelju (15. lipnja) u 20 sati u Galeriji Eugena K. u Brseču.

Izložba je temeljena na fotografskim zapisima terenskih istraživanja djelatnika i suradnika riječkog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u Rijeci, arhivske građe Udruge Jenio Sisolski - Brseč kao i recentnih snimaka riječkog fotografa Istoga Žorža. Autori arhivske građe izloženih fotografija su akademik Branko Fučić, Vinko Malinarić i Srećko Urlich.

Nakladnik: Udruga Jenio Sisolski-Brseč
Za nakladnika i organizaciju izložbe: Bernard Franković
Umjetnički odbor Galerije Eugen K.: Julija Lozzi-Barković, predsjednica, Mirjana Kos, Ljubo de Karina i Maja Franković, umjetnička voditeljica Galerije Eugen K.
Design: Maja SF za Graphic Art Centre Brseč
Tisak: Tiskara i grafika Viškovo, d.o.o.
Naklada: 70 primjeraka
Brseč, lipanj, 2025.

Nakladnik zahvaljuje Konzervatorskom odjelu u Rijeci na ustupljenim arhivskim fotografskim zapisima terenskih istraživanja Brseča i Brsešćine.
Izložba je ostvarena potporom Primorsko-goranske županije, Općine Mošćeničke Drage, Turističke zajednice Općine Mošćenička Draga i Grafičkog Art Centra MSF – Brseč.



POVIJEST BRSEČA NA FOTOGRAFIJAMA od 1964. do 2025.
Arhitektonsko nasljeđe Brseča i Brsešćine do danas nije sustavno
obrađeno. Skromni su povijesni grafički zapisi brsečke urbane i ruralne arhitekture. Prve vedute Brseča, koje se nalaze na oltarnoj pali sv. Aurelija u župnoj crkvi sv. Jurja, i grafika – bakrorez Brseča Johanna Weicharda Valvasora slikovni su prikazi iz 17. stoljeća. U sljedećem stoljeću nema pronađenih crtanih zapisa, a početkom 19. stoljeća, za vrijeme najprije francuske, a potom austrijske vlasti, uvodi se popis vlasništva – gruntovnica i paralelno katastar. Na tim prvim katastarskim planovima nalazimo tlocrt Brseča i okolnih naselja. Nažalost, ti su planovi u malim mjerilima (1:2880) pa nema ničega drugog osim gruboga geometrijskog, najčešće četverokutnog oblika tlocrta građevine.
Tri su građevinska zahvata u starogradskoj jezgri Brseča rezultirala većim arhitektonskim promjenama. Prvi je takav zahvat u 17. stoljeću kada brsečki župnik i kanonik Grgur Mavrović širi župnu crkvu sv. Jurja te u gradskoj jezgri sebi gradi kuću – župni dvor zvan Mašunarija. Ta je novosagrađena
kuća pravo višekatno gradsko zdanje – po gabaritima i izgledu odskače od ostale brsečke srednjovjekovne urbane arhitekture. Kanonik u oba slučaja ruši kuće čisteći teren za proširenje crkve i novogradnju. Drugi veliki arhitektonski zahvat dogodio se u 19. stoljeću kada je obitelj Šabarić, Tome Kumičića, oca književnika Eugena, kupila brsečki kaštel od pazinskih grofova i srušila ga
skupa sa zgradama uz zapadni srednjovjekovni gradski zid te sagradila novu obiteljsku zgradu s dvorištem (kortom) koje sa zapadne strane zatvaraju nove stambene i gospodarske kuće. Može se reći da je u isto vrijeme započeo treći građevinski zahvat u brsečkoj jezgri s gradnjom, potom i dogradnjom zgrade pučke škole i gradnjom vodospreme Komunska šterna čija terasa postaje centralni gradski trg, a ujedno i školsko dvorište. Ti su zahvati promijenili tlocrtnu sliku brsečke jezgre, a sigurno su bili temeljeni pratećom nacrtnom dokumentacijom – ne zna se koje je razine ona bila. Nažalost, osim projekta Komunske šterne, ostalo je zagubljeno ili nije bilo nikada ni nacrtano.
Paralelno su se događale i promjene u stambenom dijelu jezgre. Ti su zahvati bili direktno u svezi s materijalnim stanjem obitelji, što posebno dolazi do izražaja kada imućnije obitelji grade vodospremu za kišnicu (šternu) uz kuću ili iza kuće, neposredno uz vanjsku stranu srednjovjekovnog zida. U brsečkoj starogradskoj jezgri tavani gube izvornu namjenu, podižu se kućne serklaže pa se može reći da je starogradska jezgra Brseča dobila jedan kat. Napušta se izvorna namjena tih tavanskih prostora, a podizanjem rubnih zidova novi se prostor pretvara u spavaonicu. Korištenje novih modernih građevinskih materijala nije izostalo, što je lako uočiti na preuređenim građevinama i
nadogradnjama. Urbana arhitektura ograničena je na starogradsku jezgru Brseča. Identična je onoj koju nalazimo u drugim istarskim srednjovjekovnim gradićima i gradskim utvrdama. Ruralna arhitektura naselja Brsešćine tipična je primorska arhitektura za naš kraj – nije pod utjecajem ni austrougarske ni talijanske, već za nju možemo reći da je skromna istarsko-liburnijska arhitektura.

Početkom prošloga stoljeća zbog neimaštine radno stanovništvo napušta ratarstvo, poljodjelstvo i stočarstvo pa se u pronalaženju prihoda opredjeljuje za plovidbu po svjetskim morima ili rad u riječkoj industriji, što utječe na dogradnju i pregradnju postojećih zgrada te često napuštanje gospodarskih zgrada. Danas, pojava turizma i trend iznajmljivanja kuća za odmor rezultira nizom zahvata i promjena u prostoru. Gospodarske zgrade, najčešće sazidane u suhozidu i pokrivene slamom, nestaju te se na njihovim mjestima pojavljuju nova zdanja turističke i vikendaške namjene. Veliki doprinos dokumentiranju arhitektonskog nasljeđa Brseča dala je sedamdesetih godina prošloga stoljeća d. i. a. Olga Magaš, mr. sc., detaljno arhitektonski snimivši sve kuće i izradivši jedinstveni tlocrt starogradske jezgre. Svoja istraživanja uspješno je uknjižila i obranila kao magistarski rad. Vrijedan je to brsečki arhitektonsko-urbanistički dokument i osnova za nova istraživanja. Njezin je rad u više navrata poslužio kao predložak za slična istraživanja drugih srednjovjekovnih liburnijskih i istarskih gradića. Uporabom fotografije kao medija zapisa najjednostavnije se istražuju promjene u urbanom prostoru.
Izložba je temeljena na fotografskim zapisima terenskih istraživanja djelatnika i suradnika arhiva riječkog Konzervatorskog odjela, na arhivskoj građi Udruge Jenio Sisolski iz Brseča kao i recentnim fotografijama riječkog fotografa Istoga Žorža. Autori su arhivskih izloženih fotografija Vinko Malinarić i Srećko Ulrich, a izložene su i fotografije akademika Branka Fučića, velikog poznavatelja Brseča i Brsešćine u svim povijesnim segmentima života i svakodnevnih društvenih zbivanja.

Izložba nema istraživačkih pretenzija, već je možemo smatrati malim doprinosom jednom budućem sustavnom studijskom pristupu obrade brsečke urbane i ruralne arhitekture – nadajmo se realiziranom u dogledno vrijeme. Fotografskim zapisima sa sredine prošloga stoljeća pridodano je nekoliko karakterističnih primjera promjena koje su u međuvremenu nastale. Izložbom je pokazano kako je to bilo prije pedesetak godina i kako izgleda danas. Neka su arhitektonska rješenja uspjela i hvale su vrijedna, dok druga, nažalost, nisu. Dakako, procjenu prepuštamo zainteresiranom posjetitelju izložbe, piše Bernard Franković u najavi izložbe.

Follow @PodUckun