[RAZGOVOR] Ivana Eterović: Glagoljica je danas snažno afirmirana kao važan dio hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta

Društveni angažman u zajednici jako mi je važan i nastojim pridonijeti svojim znanjima i vještinama koliko god mogu i stignem. Rekla bih da su dva osnovna provodna motiva mojeg volonterskog rada: očuvanje nematerijalne baštine istarsko-kvarnerskog prostora i edukacija.

Opatija – Čakavština, planinarenje, glagoljica samo su neke od ključnih riječi uz koje već dugi niz godina kroz razne javne aktivnosti povezujemo uz Opatijsku Ivanu Eterović. Vrijedan i predan rad nedavno je ukoričen u knjigu 'Glagoljica u Lovranu', a to je i bio povod ovom razgovoru.

S promocije knjige

- Povod razgovoru je objavljivanje i promocija knjige Glagoljica u Lovranu. Koliko je to bio opsežan posao i što te motiviralo da tu temu ukoričiš u knjigu?
Knjiga je nastala većim dijelom na temelju mojeg članka koji je objavljen u prvom broju Zbornika Lovranšćine, znanstvenog časopisa Katedre Čakavskog sabora Lovran, prije trinaest godina. U međuvremenu sam pronašla neke nove podatke, a i uvidjela da postoji velik interes za taj dio lovranske baštine, pa sam odlučila preraditi taj članak, dopuniti ga novim spoznajama i obogatiti slikovnim prilozima. Za potrebe knjige najzahtjevniji je dio posla bio prikupiti fotografije i ostale slikovne priloge koji će pratiti tekst, a potom i osigurati kvalitetnu likovnu opremu. Zahvalna sam svima koji su mi pomogli u tom zadatku, a na prvom mjestu svojoj grafičkoj urednici Anamariji Reljac, koja je napravila izvrstan posao pretvorivši izvorni rukopis u vizualno vrlo atraktivno izdanje.

- Glagoljicom se baviš već dulje vremena?
Bavim se hrvatskim glagoljaštvom već petnaest godina, otkad sam zaposlena na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2008. do 2014. bila sam znanstvena novakinja, a nakon obrane doktorske disertacije od 2014. do 2021. poslijedoktorandica. Od 2021. u zvanju sam docentice i održavam nastavu u okviru više predmeta koji se tiču povijesti hrvatskog jezika u srednjem i ranom novom vijeku, s posebnim naglaskom na staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo.

- Je l' ima nade da se glagoljica snažnije afirmira, odnosno još više sačuva za buduće generacije?
Glagoljica je danas vrlo snažno afirmirana jer se doživljava kao važan dio hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Zahvaljujući tome ona nije samo predmet znanstvenog interesa nego je nalazimo vrlo često kao motiv u raznim sferama ljudskog života, od prigodnih natpisa preko odjevnih predmeta do slatkiša, sve češće i na tetovažama... Ipak, i u svemu tome ima često mnogo površnosti, pa tako nastaju i neke komične situacije, kao što su npr. tetovaže s pogrešnim slovima i sl.

- Ovo ti nije prva knjiga koju si objavila. U koautorstvu s Tinom Ružić potpisuješ i sjajnu monografiju PD Opatija?
Da, Tina i ja smo tri godine intenzivno uz pomoć brojnih suradnika radile na knjizi Prvih sedamdeset godina Planinarskog društva „Opatija“ (1950.–2020.), koja je objavljena upravo u izdanju Planinarskoga društva „Opatija“ krajem 2021. godine. Sljedeće godine Izvršni odbor Hrvatskog planinarskog saveza dodijelio nam je priznanje za najveći doprinos planinarskoj publicistici u protekloj godini. Naša je osnovna nit vodilja bila da ne priredimo samo prigodnu monografiju, kakvih ima bezbroj, nego ozbiljnu knjigu u kojoj će svi podaci biti čvrsto utemeljeni u izvorima i u kojoj ćemo povijest jedinog živućeg opatijskog planinarskog društva nastojati sagledati što je moguće objektivnije. Pritom nam je mnogo pomogla naša znanstvena pozadina. U tu je knjigu utkano mnogo našeg vremena, truda, ali i srca.

- Kad si se zarazila s planinarenjem?
Planinariti sam počela u osnovnoj školi u opatijskom planinarskom društvu „Orljak“, ali ta je epizoda trajala kratko. Strast za planinarenjem razbuktala se tek 2011. godine, kada sam sa suprugom Igorom počela sve češće odlaziti u planine, najprije na bliža i niža odredišta, a poslije toga i na zahtjevnije ture. Nakon učlanjenja u Planinarsko društvo „Opatija“ postali smo vrlo brzo jedni od najaktivnijih članova. Danas mogu reći bez pretjerivanja da se u njemu osjećamo kao u proširenoj obitelji. Jedan od najljepših izleta koji mi je ostao u sjećanju četverodnevna je tura na koju smo se suprug i ja zaputili prije desetak godina u Julijskim Alpama u Sloveniji, kada smo prošli Dolinu triglavskih jezera, greben Lepog Špičja, Krn i Batognicu. Najomiljeniji pak izlet u RH naš je nedavni uspon na najviši vrh Hrvatske – Dinaru, na kojem smo bili sa svojim kćerima Lucijom i Emom. Neostvarenih želja ima mnogo, upoznala sam tek djelić prirodnih ljepota koje se kriju u regiji, Europi i svijetu.

- Imaš široki fokus interesa, i aktivna si u nizu lokalnih udruga koliko ti je važan ovaj društveni angažman u zajednici?
Društveni angažman u zajednici jako mi je važan i nastojim pridonijeti svojim znanjima i vještinama koliko god mogu i stignem. Rekla bih da su dva osnovna provodna motiva mojeg volonterskog rada: očuvanje nematerijalne baštine istarsko-kvarnerskog prostora i edukacija. Posebno mi je stalo do rada s djecom i mladima u matičnom planinarskom društvu, koji se provodi kroz male planinarske škole i društvene izlete namijenjene isključivo njima. To je jedan od kritičnih trenutaka u kojem im se može prenijeti ljubav prema planinama i boravku u prirodi općenito, naučiti ih kako se prema njoj trebaju odnositi i pokazati koliko je zanimljiv i bogat život izvan ekrana.

- Koji su sljedeći ciljevi, na čemu trenutno radiš i što možemo uskoro očekivati?
Trenutno sa suradnicima dovršavam pripreme za međunarodni znanstveni skup Liburnija kroz stoljeća – ljudi, prostor, jezik, koji će se u organizaciji Katedre Čakavskoga sabora Lovran i Humanističkog društva za povijest, umjetnost i kulturu „Histria“ iz Kopra održati sredinom listopada u Lovranu. Na skupu će biti izloženo dvadesetak izlaganja koja tematiziraju regiju koja je kulturno-povijesno gravitirala i/ili gravitira Lovranu, ali se tiču i širega prostora sjeverne jadranske obale i unutrašnjosti (područje Istre i Kvarnera, u prvome redu Liburnije), i to iz različitih perspektiva. Uz to privodim kraju priređivanje suvremenih izdanja triju djela otisnutih u senjskoj glagoljskoj tiskari početkom 16. stoljeća, koji bi trebali ugledati svjetlo dana krajem ove, odnosno početkom sljedeće godine. Osim toga ima još mnogo manjih projekata na kojima radim, no o njima ćemo više kada dođe vrijeme. U svakom slučaju, ideja ne nedostaje.

[RAZGOVOR] Adelka Činko u najelitnijem sudačkom razredu

[RAZGOVOR] Damir Batistić brojnim izložbama i predavanjima vrijedno čuva sjećanje na Domovinski rat

[RAZGOVOR] Primorski skijaši, Dea i Lukas Šepić: ''Na skijanje uzimamo i školsku torbu“

Razgovori z dihun / PodUčkun.net

Follow @PodUckun