[RAZGOVOR] Josipa Jutt Ferlan: Opatija zaslužuje poznate međunarodne hotelske brendove

Obično kad s nekim razgovaram o tome jesmo li skupi turistima, prvo pitam: gdje ste posljednji put putovali? Od tu sve kreće.

Josipa Jutt Ferlan (48) jedna je od vodećih menadžerica u hrvatskom hotelijerstvu – direktorica je tvrtke koja upravlja s tri operativna Hilton hotela u Zagrebu, Hiltonom u Opatiji koji uskoro gostima otvara svoja vrata, te još jednim koji će tek krenuti s izgradnjom. Uz to, obavlja i funkciju predsjednice Udruženja hotelijera Hrvatske gospodarske komore. Odrasla je u Opatiji, gdje je završila Hotelijersko-turističku školu te Fakultet za menadžment u turizmu i hotelijerstvu, na kojem je stekla zvanje magistre ekonomije i na kojem je trenutno i doktorandica. Na poziciji direktorice hotelskih tvrtki nalazi se posljednjih 14 godina, a krenula je od hotela Esplanade u koji je došla raditi nakon što je opatijski Kvarner Express otišao u stečaj. Prisjeća se kako je još kao srednjoškolka počela raditi u Kvarner Expressu, a šefica joj je bila legendarna gospođa Vesna Grbin te je uz nju i niz drugih odličnih profesionalaca učila agencijsko poslovanje. Kaže kako tada nije niti pomišljala da će imati zaokret prema hotelijerstvu, no uvijek je bila otvorena za učenje novog te je danas zbog toga izuzetno zadovoljna.

Radni vijek proveli ste u turističkom sektoru, gdje ste radili i što su Vam bili najveći izazovi?

Znate onu pjesmu Daniela Načinovića „Va Opatije“, a započinje Hotel Palace, tvoj mili glas; Oh no, Oh yes, Brageši bele, Kurijera plava, Kvarner Express... Moji ukućani mi je doma često pjevaju, jer sam počela u Kvarner Expressu, a nakon hotela Esplanade, gdje sam bila direktorica prodaje, britanskog investicijskog fonda, gdje sam radila na turističkim investicijskim projektima u Hrvatskoj, vodila sam i hotel Palace, ali u Zagrebu. Sada sam već više od osam godina u Hiltonu. U rujnu slavimo 30 godina mature našeg 4.a razreda Hotelijersko-turističke škole Opatija i skoro toliko imam staža u turizmu.

Izazovi su uvijek isti: kako postići i sačuvati kvalitetu? Kako ne prestati nikada s učenjem i kako iznova oduševiti gosta? Rad u turizmu podrazumijeva i rad na sebi. Istraživanje, pomicanje granica i što je najbitnije, ostavljati dobar trag u zajednici.

Odrasli ste i školovali se u Opatiji, možete li usporediti tadašnju Opatiju s današnjom?

Vremena se mijenjaju, a mijenjaju ih ljudi i način života. Nisam osoba koja živi u prošlosti ili čeka bolju budućnost. Živim sada, radim sada i sve što mislim da treba napraviti da bude bolje, treba napraviti odmah i sada. Samim time, radimo prostora za bolju budućnost. Nekada je u Opatiji bilo puno više nas djece koji smo jurcali od „40 Boxa“ gore do Fortice na Carmen Sylvi, dolje do marketa, lijevo do Kosova, preko šume i desno po svim uličicama i škalinima skroz do pošte, igrajući se žandara i lopova. Talijanski turisti su dolazili sa svojim skupim autima, casina su radila, kao i svi oni dobri restorani i klubovi. Opatijski marketi su imali šankove za brzu kavu, a žene koje su tamo radile, bile su one koje želite poznavati, jer su i one svih znale. Toga danas više nema. Danas imamo nešto sasvim drugo. To ne znači da je to lošije, upravo suprotno. Opatija je grad na Mediteranu, najbliži centralnoj i zapadnoj Europi. Kao fjord usječen u onaj dio svijeta kojeg želimo vidjeti kako hoda našim Lungomarem. Toga moramo biti svjesni. Pokazati kvalitetom da smo svjesni svih svojih prednosti i ne podcjenjivati to što imamo.

Opatija nije „stara dama“ hrvatskog turizma. Opatija je svevremenska. Opatija je iznadprosječna i zato oduševljava svakog tko barem jednom dođe u Opatiju. Opatija može pratiti lifestyle temeljen na povijesti, ali ono što upravo u njoj još treba nadograditi i svakako još više naglasiti ponudom je lifestyle primjeren za današnje generacije koje vole putovati zbog dobrog koncerta, izvrsnog restorana, autentične i jedinstvene ponude Kvarnera, zabave koja nije buka i galama, nego koncert izvrsnih glazbenika, poput primjerice Robert Mikuljan Tria koji je nedavno svirao ispred tržnice. Za sve nas koji smo ili privatno ili poslovno vezani uz Opatiju, to je velika odgovornost. Moramo je njegovati, moramo izbrusiti ponudu Opatije i njezinu hortikulturu do savršenstva. Nema mi ljepšeg nego kad iz svog vrta u Opatiji pogledam prema zapadu i ugledam predivne visoke cedrove čije krošnje sežu visoko u nebo, ili čemprese na jugu, pa uza sve to slušam ples palmi na vjetru. Sigurna sam da to zapažaju i naši gosti te da se time posebno oduševljavaju. Opatijski mrkat je nešto jedinstveno i zajedno s Lungomarem, parkovima i arhitekturom grada, Opatiji daje pečat jedinstvenosti i autentičnosti.

Što mislite, zašto su žene podzastupljene na rukovodećim pozicijama?

U ovih 30 godina koliko radim, vidim da se taj trend mijenja. Mislim da u turizmu ima dosta žena. Danas ih ima više no ranije na vodećim pozicijama, jer se i naše društvo mijenja. Žene žele postići osobnu realizaciju i kroz profesiju, ne samo kroz majčinstvo. I to je normalno. Meni je prirodno biti sve to – majka, supruga, direktorica. Odrastala sam u duhu da imam pravo izbora i bila sam u tome podržana. Mislim da sve kreće od kuće, od odgoja i podrške obitelji. Teže je onima koji to nemaju. Zato je na svima nama koji možemo, da kroz profesionalan razvoj pomognemo dobrim mentorstvom svima onima kojima nedostaje ta komponenata samopouzdanja, jer netko prije nas, taj posao nije odradio kako treba.

Pri kraju je ljetna turistička sezona – kakvom biste je, prema Vašim saznanjima, ocijenili?

Naša navika da uporno i dalje brojimo noćenja i dolaske (dok istovremeno stalno govorimo da to moramo prestati, jer natjecati se iz godine u godinu sa sve većim brojem turista i to fokusirano u periodu od svega mjesec dana kroz ljeto) dovela nas je u zamku. Imali bismo manju gužvu u špici sezone, zbog koje nam infrastruktura pati, a onda kad broj noćenja nije frapantno viši nego prethodne sezone, baš u toj špici ljeta, brojimo rupe u sezoni, tražimo krivce i slično. Turizam je gospodarska djelatnost. Kao i za svaku gospodarsku djelatnost, tako i za turizam, uspješnost se mjeri financijskim rezultatom. Financijski rezultat neće izostati, ako smo isporučili kvalitetu koju smo obećali pružiti gostu. Tržište, točnije gosti, su jedini suci pred koje izlazimo. Oni nas nagrađuju ili nas kažnjavaju. Hrvatska je turistička zemlja ravnopravna sa svima ostalima na Mediteranu. Konkurencija ne spava. Konkurencija nas se boji i konkurencija stvara kroz svoje medije negativan PR. Na nama je da na isti način, strateški odgovorimo na njega. Hrvatska nije skupa. Hrvatska se jednostavno izjednačila s konkurencijom, jer mi više nismo mala siromašna zemlja, nego jedna od najljepših članica EU-a, kada govorimo o turističkom potencijalu. Zašto smo se stavili u položaj da moramo biti najjeftiniji na Mediteranu? Zato što nismo svjesni što drugi imaju i koliko to precjenjuju. Obično kad s nekim razgovaram o tome jesmo li skupi turistima, prvo pitam: gdje ste posljednji put putovali? Od tu sve kreće.

Opatija dobiva prvi hotel grupacije Hilton, najveće hotelske grupacije na svijetu. Što to znači za naš grad?

Opatija zaslužuje imati u svojoj ponudi međunarodne hotelske brendove, jer Opatija ih tako dobro može „nositi“, kao rijetko koja destinacija u Hrvatskoj. Kroz međunarodni hotelski brend destinacija dobiva nemjerljivu međunarodnu marketinšku vidljivost. Samim time, dobiva priliku privući nove goste, više platežne moći, koji će svojim odabirom Opatije kao mjesta za odmor, pokazati koliko cijene upravo tako jedinstvene destinacije. Opatija želi goste koji će uživati u svemu onome što sam prethodno navela i koji će se prema njoj odnositi s poštovanjem. Takve goste donose dobri hoteli koji posluju po međunarodnim okvirima hotelijerstva.

Keight Hotel Opatija bit će prvi objekt brenda Curio Collection by Hilton u Hrvatskoj. Kakav je to brend i što će sve nuditi svojim gostima?

Curio je brend unutar Hiltona, visoke kategorije, koji gostima – osim standarda Hiltona kao garancije kvalitete – pruža i program vjernosti koji gostima omogućuje da sakupljene bodove koriste za putovanja bilo gdje u svijetu, odnosno da kao Hilton Honors članovi imaju poseban tretman u bilo kojem Hilton hotelu, te nudi doživljaj obogaćen lokalnim i autentičnim elementima.
Keight hotel je kvalitetno izgrađen i jednako se tako kvalitetno uređuje do zadnjeg detalja. Dizajn i koncept, kao i umjetnost u hotelu, pričaju priču Opatije i opatijske obitelji koja je svojim stvaranjem unaprijedila turizam ne samo Opatije, nego i cijele hrvatske obale. Imat će unutarnji bazen od 25 metara s predivnim wellness konceptom, bazen na krovu hotela s pogledom na more i opatijske vizure te restoran koji će biti dostupan i lokalnim gostima iz Opatije i okolice, a bit će ujedno i hommage opatijskom mrkatu, kvarnerskim škampima i svemu onom čime se Opatija i Kvarner ponose. U dvorani za sastanke, ali i razna događanja, nadamo se da će puno obitelji iz ovog kraja slaviti svoja obiteljska okupljanja.

Dolazite li često u Opatiju i što tu najviše volite raditi?

U Opatiju dolazim često. Uživam u svakom trenutku kojeg provodim bilo u vrtu, bilo s mojim stricem Vilkom, umirovljenim, ali i dalje vrlo aktivnim profesorom violine, s prijateljima s kojima sam odrasla, bilo u šetnjama gradom ili Lungomarem. Sve u Opatiji volim. Uživam u svakom kutku. Moj suprug Robert, koji je također Opatijac, naravno da se ne žali zbog toga. Iako već 25 godina živimo u Zagrebu, mi smo u Opatiji doma. Upoznali smo se davno, još u Kvarner Expressu. On također cijeli život radi u turizmu i zbog posla je puno putovao. Upravo zbog toga mi jednostavno razumijemo što je Opatija. Naše kćeri Roberta koja je upravo upisala medicinu u Zagrebu i Leonarda koja kreće u peti razred, Opatiju doživljavaju kao drugi dom u kojem okupljamo ljeti obitelj i sve naše prijatelje, slavimo rođendane, radimo škampe na buzaru te se rado prisjećamo jedrenja i regata s nonićem Edoardom, na Follow me jedrilici.

Uz obitelj i zahtjevan posao, ostane li Vam slobodnog vremena?

Pozvat ću se na Konfucija i njegovu izreku: „Odaberi posao kojeg voliš pa nikada više nećeš morati raditi“. Otprilike tako i ja doživljavam svoj posao i život. Kad imam vremena putujem, jer volim vidjeti nešto novo i širiti vidike, a putovanja upravo tomu i služe. Nekada smo jedrili obiteljski. Mene „vuče“ da se vratim, ali imam puno i previše interesa za sve i svašta pa ih si ih moram periodički odrediti da sve stignem. Sada najprije moram doktorirati.

Piše Kristina Tubić / List Opatija

Follow @PodUckun