[RAZGOVOR] Laurent Kružić, svećenik i povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije te duhovnik u katoličkoj školi: Važno je da mladi ljudi vjeruju u sebe, da sanjaju i hrabro slijede svoje snove

Laurent Kružić ljetos je doktorirao na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu obranivši doktorsku tezu o suodnosu vjere i kulture u suvremenoj katoličkoj školi.

Matulji - Laurent Kružić nesuđeni je političar, no ako ga pitate "tko je on?" prije svega će odgovoriti "lovranski Vološćak koji je mladu misu proslavio u matuljskoj crkvi Krista Kralja". Svećenik Riječke nadbiskupije, duhovnik u Katoličkoj osnovnoj školi "Josip Pavlišić" i povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije svećeničko ređenje imao je još 19. svibnja 2018. godine, a ljetos je doktorirao na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu obranivši doktorsku tezu o suodnosu vjere i kulture u suvremenoj katoličkoj školi.

arhiva: Mlada misa

Koje su vaše dužnosti kao svećenika Riječke nadbiskupije, duhovnika u katoličkoj školi i povjerenika za mlade Riječke nadbiskupije?
- Moje zadaće odnose se na dva područja. Prvo, kao duhovnik u katoličkoj školi, obnašam ulogu nastavnika i stručnog suradnika, a ujedno nadzirem rad škole kao predstojnik ureda za katoličke škole, s naglaskom na očuvanje katoličkog identiteta unutar škole. Iako škola mora biti prije svega obrazovna ustanova, ona je, s druge strane, i crkvena zajednica. Škola broji oko 350 učenika, a o njima brine 60-ak djelatnika. Drugo područje mojeg djelovanja odnosi se na mlade i studente. Voditelj sam centra za mlade "bl. Miroslav Bulešić" na Trsatu, gdje se okupljaju stariji srednjoškolci, studenti, pa i radnička mladež. Moj zadatak je osmišljavati duhovne obnove i programe, kako bi mladi osjetili podršku i animaciju u svom duhovnom životu.

Mladi i vjera – kako to danas funkcionira?

- Po tom pitanju sam optimist. Mislim da imamo dobru situaciju u Rijeci. Na sveučilištu, gdje dolaze mladi ljudi iz cijele Hrvatske, studenti traže naše programe i duhovnu podršku. Međutim, najvažnija stvar je autentičnost koju živimo kao kršćani. Mladi ne žele vidjeti podvojene stavove i postupke; ako vide da idemo za Isusom kao našim učiteljem, da se trudimo u svemu što radimo, pa i u službi drugima, to im je privlačno. Bog nas poziva, ne samo svećenike, nego svakog laika da kroz vlastiti poziv ostvarimo svoje istinsko zadovoljstvo i osobnu sreću.

Što ste istraživali tijekom doktorata u Rimu?
- Područje istraživanja bila je pastoralna teologija, s posebnim naglaskom na katoličke škole, što je u ovom trenutku gotovo neistražena tema. Istraživao sam suodnos vjere i kulture, tj. kako vjeru možemo povezati s elementima suvremene kulture i obrazovanja i ponuditi je na zanimljiv način djeci i mladim ljudima. Sve što je dobro, sveto i plemenito, pripada čovjeku i treba biti ponuđeno učeniku. Analizirao sam kako katoličke škole mogu zadržati svoj identitet u tom suvremenom društvenom okruženju; da atmosfera, vrijednosti i školske strategije budu primjerene profilu mladog suvremenog čovjeka (djeteta). Iako je literature u tom području malo, vjerujem da je moj rad bio tek početak istraživanja i jedne nove sinergije u našim katoličkim školama.

Vaša prva ljubav bila je politika. Bili ste dječji gradski vijećnik i dječji gradonačelnik Opatije. Kako ste se osjećali u tim ulogama?
- Bio sam četvrti dječji gradonačelnik Opatije i aktivan u dječjem gradskom vijeću tijekom dva saziva. Iako to zvuči kao davna prošlost, to iskustvo me duboko oblikovalo. Mentorice Ana Kolu i Sanju Škorić nikada neću zaboraviti jer su puno ulagale u nas, osmišljavale radionice, educirale nas o dječjim pravima. Taj angažman pomogao mi je da se formiram kao osoba. Bile su također i različite aktivnosti u osnovnoj i srednjoj školi. Ne mogu ne spomenuti pokojnu psihologicu Mirjanu Dobrec. Tijekom nedavnog susreta sa srednjoškolskom profesoricom, a danas prijateljicom Sanjom Bradić, izrazio sam pomalo neshvaćanje za neke obrasce ponašanja mladih. Tada me Sanja ljubazno podsjetila koliko izvrsnih pedagoga i nastavnika je radilo s nama, sijući dobro i ne znajući kakav će rezultat polučiti. Sastajali smo se na debati, bavili se novinarstvom, pohađali CRTA-u (radionice za potencijalno darovite)... Vjerujem da se tu nalazi bit škole i odgoja: dati ono što smo primili, s istom ljubavlju i predanjem. Danas, kroz rad u katoličkoj školi, pokrenuo sam debatni klub. Neka to bude početak jednog novog sijanja.

Kako je došlo do vaše konačne odluke za svećeništvo?
- Započeo sam u jednoj zajednici mladih u Opatiji. Iako sam odrastao uz vjeru, nisam je shvaćao na dubokoj razini. No, kroz taj susret s živom vjerom, shvatio sam što znači zaista doživjeti Boga kao prisutnog. Taj trenutak duhovnog preokreta bio je za mene šokantan, jer sam osjećao da me politika zanima, no duboko u sebi sam znao da je svećenički poziv put moga ispunjenja. Taj put se razvijao kroz nekoliko godina, sve do trenutka kada sam donio konačnu odluku. Obitelj i duhovnik pater Josip Sremić bili su mi tada, pri donošenju odluke, velika podrška.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
- Ovo je moja prva godina nakon povratka sa studija, pa nemam toliko slobodnog vremena. Volim šetati lungomarem, trčati, baviti se sportom, čitati. Također, uživam u fotografiji, iako sam amater. To su aktivnosti koje me ispunjavaju i oplemenjuju. I naravno, volim provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima.

Imate li konkretan cilj u svom životu?
- Moj cilj je obnoviti intelektualni izlazak vjernika u lokalnu kulturu. Vjerujem da smo u prošlim generacijama imali snažan dijalog s lokalnom zajednicom, ali sada zbog smanjenog broja svećenika i brojnih dužnosti to nije toliko prisutno. Želio bih kroz susrete, simpozije i edukacije obnoviti taj dijalog, posebno u područjima pedagogije, pastorala i kulture. To je moj cilj, iako vjerujem da će nove prilike oblikovati budućnost. S druge strane, htio bih u našoj katoličkoj osnovnoj školi započeti jedan novi, pastoralni ciklus nadogradnje. Radujem se što sam u svojoj sredini prihvaćen i što Bog šalje suradnike na tom putu.

Što biste poručili žiteljima ovog kraja?
- Mene je vodila ona Šenoina: 'Budi svoj'. Važno je da mladi ljudi vjeruju u sebe, da sanjaju i hrabro slijede svoje snove. Ponekad te snove treba podijeliti na manje 'korake', ali s vjerom i hrabrosti treba ići prema njihovom ostvarenju. Time ne ostvarujemo samo sebe, već se dajemo i drugima.

Dih tramontane / PodUčkun.net

Follow @PodUckun