[RAZGOVOR] Marko Boras Mandić: Kad ne tražite načine da budete bolji, onda prihvaćate stagnaciju i jednu brzinu rasta koja nije primjerena našem naslijeđu
Autor: Nikola Cvjetović 07.02.2024
- Mi smo otvoreni za suradnju sa svima, da tako kažem, iz prostora između SDP-a i HDZ-a. Dakle, ne desnije od HDZ-a, ne ljevije od SDP-a, istaknuo je Boras Mandić o izbornim kombinacijama.
Rijeka - Na nedavno održanoj skupštini Unije Kvarnere jednoglasnu podršku za drugi mandat na čelnom mjestu ove regionalne stranke dobio je Marko Boras Mandić. Po postojanju jedna od mlađih regionalnih stranaka, ali po broju vijećnika u lokalnim parlamentima i po političkim dužnostima koje obnašaju jedna od značajnih političkih opcija. Uostalom i sam Boras Mandić na čelu je županijske skupštine u aktualnom mandatu nakon što je dugi niz godina obnašao funkciju zamjenika župana Primorsko-goranske županije.
Eto, napokon smo sjeli nakon više od dvije i pol godine od zadnjih izbora, no u proteklom periodu si u malo drugačijoj ulazi unutar Županije, još uvijek jako bitnoj. Pa da čujemo kako protječe mandat na čelu županijske skupštine, je l' se moglo bolje, drugačije ili si zadovoljan situacijom?
Vrlo izazovno, definitivno! Izabran sam nakon što dva kandidata predložena od strane SDP-a nisu dobila podršku. Nastojim biti predsjednik svih, ne radim podjele, jednako uvažavam sve vijećnike bez obzira koji stranački dres nose. Provodim politiku uključivosti, potičem vijećnike da otvaraju teme – teme koje su bitne, koje su često škakljive, ali to i je zadaća županijskih vijećnika. Nije funkcija vijećnika da dođe na Skupštinu i samo diže ruke, već da propitkuje i traži odgovore, nudi rješenja. Po tom pitanju mogu izraziti zadovoljstvo da je zbilja bilo bitnih tema koje su vijećnici inicirali, koje sam onda ja kao predsjednik stavio na Županijsku skupštinu i koje su probudile interes javnosti. Sve u svemu, mislim da svi možemo biti zadovoljni kako skupština funkcionira u ovih gotovo već tri godine.
A kad pričamo o tim bitnim stvarima, definitivno je dosadašnji mandat obilježio slučaj Mrtvaška. Jeli se to moglo drugačije, je l' bilo prostora za nekakav kompromis?
Tu je prvenstveno izostalo ono što je u politici osnovno, a to je politička odgovornost. To je projekt koji je dugi niz godina u javnom prostoru, od svih je bio naznačen kao nešto pozitivno, nešto što će donesti dobro otočanima. I onda su kod same provedbe tog projekta nastali problemi. Ja sam kao predsjednik Županijske skupštine prije skoro dvije godine vrlo jasno tražio od izvršene vlasti, dakle od župana Komadine da pozove na odgovornost one koje provode projekte - upravno vijeće i ravnatelja. Dakle, vrlo jasno sam tražio da, ako postoji problem u provedbi projekta, da se upravljačka struktura, odnosno menadžment promijeni, ne bi li se spasio projekt i ne bi li se projekt izgradio na dobrobit građana, posjetitelja, lokalne zajednice itd. Mi smo nakon sjednice skupštine konstatirali da je projekt loše vođen, da komunikacija nije bila adekvatna, ali nismo konstatirali ono najbitnije, a što je i većina klubova tražila – a to je politička odgovornost. To treba posebno napomenuti, većina klubova je tražila da se zaključak dopuni s dvije točke. Jedna točka bi bila da se utvrdi odgovornost, i druga da se onaj plato koji je kroz radove devastiran vrati u prvobitno stanje. Velika većina klubova je to htjela podržati, ali je izostala podrška vladajućeg kluba. To me izrazito žalosti, jer smo mi u ovom mandatu imali situaciju da je iz nikad objašnjenih razloga župan smijenio upravno vijeće najveće lučke uprave - LU Krk. I nikad javnost nije dobila odgovor zašto su smijenjeni. I to je ono što nije dobro i za što bi u svakom slučaju trebalo u javnom prostoru i dalje tražiti odgovore. Druga stvar koju tu treba naglasiti je da je u ovom mandatu isto tako od strane župana smijenjeno Povjerenstvo za koncesije, na čelu kojeg je osoba koja je ostala na mjestu predsjednika Upravnog vijeća Lučke uprave Mali Lošinj. Zašto je povjerenstvo smijenjeno - odgovor nismo dobili. Mi ne možemo u upravljanju toliko privatizirati Županiju. Županija je javna uprava. Ako se donosi neka odluka, onda javnost, mediji, građani trebaju znati zašto. Da li zato što želiš bolji rezultat, ili zato što je netko nešto pokrao, ili možda zato što je netko loše upravljao. Evo, to je moj odgovor na slučaj Mrtvaška u nekoj paraleli sa smjenom upravnog vijeća Lučke uprave Krk i Stručnog povjerenstva za koncesije.
Ovdje sad pričaš iz rakursa oporbe. Dugo godina si surađivao sa županom Zlatkom Komadinom i bili ste zajedno 'na prvoj liniji obnašanja vlasti' i to dugi niz godina. Kako je to onda funkcioniralo? Je li onda ta demokratičnost bila izraženija ili nije? Odnosno, sad imamo dvojaku ulogu, imamo Marka Borasa Mandića kao zamjenika unutar jedne vlasti i Marka Borasa Mandića unutar oporbe, u nekoj kohabitaciji s dojučerašnjim, vrlo bliskim suradnikom.
Nažalost mi iz mandata u mandat imamo sve manju razinu demokracije, danas je izvršna vlast jednostranačka i to je tako prvi put u ovih 30 godina Županije, i župan i svi zamjenici su iz SDP-a. Kod suradnje u prethodnim mandatima ja sam bio na čelu stranke koja je imala svog predstavnika u izvršnoj vlasti i jaki klub u skupštini. Vlast je bila višestranačka. Onda je bilo puno lakše definirati određene projekte koji će se onda realizirati kroz četiri godine. Mi sad imamo situaciju da je izvršna vlast u Županiji jednostranačka i to je odgovor na to pitanje. Dakle, prije je to uvijek bilo višestranačko, vrlo često je i predsjednik Županijske Skupštine i dožupan bio iz neke druge političke opcije, upravljanje u Županiji je bio puno demokratičnije, više se je svemu raspravljalo i donosilo se odluke ne jedne osobe nego koalicije.
Ali u skupštini je sada puno kompliciranija situacija? Nema olakog izglasavanja?
Mi smo i u prošlom mandatu imali sličnu situaciju, 23-23. Dakle, mi opet imamo situaciju gdje nema definirane većine, ali same odluke koje Županijska skupština donaša, nažalost, s obzirom na zakone, na ulogu izvršene vlasti, postaju sve manje bitnije. I to je onaj problem koji imamo u Hrvatskoj, da imamo praktički načelnike, gradonačelnike, župane koji jednom kada se izaberu, vrlo malo moraju surađivati s predstavničkom vlasti koja postaje marginalna. Na prošlim izborima, koalicija od sadašnjeg župana je dobila svega nešto preko 40% glasova. Dakle, otprilike 60% glasova građana, je bilo za promjene u županiji. Ali mi to, nažalost, nismo u mogućnosti s ovakvim izbornim zakonom artikulirati u predstavničkom tijelu.
Ovo je svehrvatski problem, ne samo kod nas...
Naravno, to naglašavam, nekad se župan birao u skupštini, bilo je puno više uvažavanja i suradnje. I općinska vijeća i gradska vijeća bila su puno više parlamentarna. Sada su to samo izuzetci. Kad sam prvi put, sada daleke 2001.,izabran u Općinsko vijeće u Matuljima imali smo valjda dvadeset sastanaka svih političkih opcija prije negoli smo u vijeću izabrali načelnika. I pred svaki proračun smo detaljno svaku stavku prolazili prije slanja završnog dokumenata na vijeće. Danas svega toga više nema.
Kad smo već kod izbornog zakona, kako komentirate novi ustroj izbornih jedinica te kako zašto kad ste već bili dio izvršne vlasti u Kukuriku koaliciji na čelu s premijerom Milanovićem niste prekrojili izborne jedinica i posložili ih prema nekom logičnom i regionalnom konceptu?
Uvijek je nakon izbora vladao embargo na tu temu od strane SDP-a. Zašto? Zato što je očigledno velikim strankama odgovarao ovakav izborni zakon s ovakvim izbornim jedinicama. Konkretno u sadašnjoj 8. izbornoj jedinici promjena granica izbornih jedinica išla bi 'in favore' regionalnim strankama. To je odgovor, ovakve izborne jedinice odgovaraju i SDP-u i HDZ-u, da to nije tako, one bi odavno bile promijenjene.
Vratimo se na županijsku skupštinu. Vi kao prvi među jednakima, kako ocjenjujete rad kolega? Jeste li zadovoljni suradnjom?
U velikoj mjeri mogu ocijeniti s vrlo dobrim jer vidim vrlo veliku uključivost i samostalnost pri donošenju odluka. Vrlo često određeni klubovi koji jesu u poziciji vlasti imaju svoj stav i ja im na tome čestitam. Ja kao predsjednik dopuštam i otvoreniju raspravu. Od kada sam na čelu skupštine podijelio sam samo jednu jedinu opomenu i to članu svog kluba, (smijeh). Tako da, dopuštam da ljudi govore i da nekada i prijeđu neku granicu, ali oni koji i kad pređu granicu govore onda vrlo često i o samom sebi.
FINA je nedavno objavila svoje izvješće o prosječnim plaćama po županijama. Kako komentiraš dostupne podatke?
Znači, brojke uvijek daju odgovor o provedi određenih politika. Na prvi pogled to može izgledati lijepo, ali ako želimo imati objektivnu ekonomsku sliku onda moramo imati još dva vrlo bitna podatka. Prvo, kolika je kupovna moć naših građana u odnosu na građane npr. u Slavoniji. Znamo da je potrošačka košarica u mnogim hrvatskim regijama puno jeftinija nego kod nas na obali, pogotovo u sezoni. Nerijetko su razlike veće od 50%. I drugo, činjenica je da su razlike u prosječnim primanjima naših građana prije 10 ili 20 godina u odnosu na Slavoniju ili Međimurje bile 30, 40 i više posto veća, a danas je ta razlika svega 50-ak eura, dakle samo 5%. Drugim riječima, drugi rastu i razvijaju se puno brže, mi stagniramo i za posljedicu imamo pad standarda naših građana. Naša županija pomalo, ustvari možda čak i više nego pomalo, postoje usporenija, stanovništvo je sve starije, nedostaju nam ideje i sve se to onda reflektira i na javni prostor, na nositelje gospodarskih aktivnosti... Dakle, mi smo nekad kao županija, odnosno kao Rijeka, kao sjedište županije, bili lokomotiva razvoja u cijele regije - i Labina i Buzeta i Otočca i Paga. Danas imamo situaciju da naše sjedište županije, naš glavni grad sve više drugima gleda u leđa, da mi imamo neke druge puno manje sredine koje su društveni život, kulturni život, javni život, komunalnu infrastrukturu, kud i kamo bolje uredili nego Rijeka. Mi smo u situaciji, da kao županija prihvaćamo da je Istra u mnogo čemu bolja od Kvarnera. Prihvaćamo da su mnoge dalmatinske županije, pa i cijela Dalmacija, u mnogo čemu bolji od Kvarnera. Mi smo došli do toga da prihvaćamo da Ličko-senjska županija, ima određene pokazatelje koje su bolji od Kvarnera. Dakle, kad jednostavno ne tražite načine da budete bolji, da se uspoređujete sa, ne znam, talijanskim, austrijskim pokrajinama i regijama, onda prihvaćate stagnaciju, prihvaćate jednostavno jednu brzinu rasta koja nije primjerena da se uhvati u koštac s izazovima koje ljudi traže od vas te se na neki način odričete svog kulturnog i povijesnog nasljeđa. Poznato je da je Austro-Ugarska, kao i ostale države, uvijek ovu regiju pozicionirali kao stratešku i u njoj generirali nove vrijednosti. Dakle, mi sad imamo situaciju da zaostajemo za nekim sredinama koje su nama bile onda periferije, sada mi tim sredinama postajemo periferija.
O nogometu, kao velikoj strasti... Veseli svaki uspjeh HNK Rijeke, posebno je jako lijepo vidjeti riječke prvotimce kako igraju za reprezentaciju Hrvatske. Svakako je to veliki uspjeh kluba i sportskog segmenta. Da li očekujem nešto više ove godine? Naravno da kao navijač priželjkujem uvijek najviše, za hrvatski nogomet je odlična stvar da nakon dvadeset godina opet imamo bodovno ravnopravnu borbu tri kluba za naslov prvaka, kao one nikad prežaljene 1998/99. Neka tako uzbudljivo i neizvjesno bude do posljednjega kola, i neka samo sportski elementi odluče tko će biti prvak. I naravno neizmjerno me veseli, vjerujem kao i sve navijače Rijeke i ljubitelje nogometa najava predsjednika Miškovića o izgradnji Kantride! Držim palčeve da se projekt realizira i da se nova Kantrida uskoro izgradi!Kada pričamo o sredinama koji zaostaju, znali su mu tepat kao Piccola Svizzera, odnosno Mala Švicarska. Ima li uopće spasa za Gorski kotar? Ne nade, nego spasa?
Ima ako se radikalno promijeni. Radikalno se mora promijeniti cijeli pristup. Dakle, mi jednostavno na ovaj način možemo samo do kraja ubiti Gorski kotar. I ne znam je li to totalni izostanak vizije ili one koji nose politiku ne zanima tih dvadesetak tisuća stanovnika. Dakle, 2001. ili 2002. godine kad se donio zakon o Gorskom kotaru, pokazalo se nekakvo svjetlo, uvedene su olakšice, vrlo konkretne porezne olakšice i građanima i gospodarstvu te jedinicama lokalne samouprave. Nakon toga su se neki trendovi okrenuli. Da bi taj zakon bio 'ubijen' za vrijeme Milanoviće vlasti, čemu sam se ja vrlo i jako protivio i naravno dolazio u sukob s ondašnjim kolegama unutar stranke i koalicije. Da li mi s razine županije možemo što napraviti? Naravno da možemo. Da li želimo? Ja bih rekao da ne. Zapravo, siguran sam da ne, zato što ako nešto želimo mijenjati onda se s time moramo aktivno i konkretno baviti. Dakle, nećete nešto promijeniti tako što ćete u četiri godine mandata napraviti, ne znam, tri sanjkališta. I to ako.
Kad spominjemo Risnjak, ja ću prijeći s druge strane padine, tamo imamo Platak. Koliko je zakašnjela investicija u Platak obzirom na sve moguće promjene prvenstveno one klimatske?
Znači, ja od teme Platka sigurno neću bježati, s obzirom na to da sam je nosio puno godina i da sam upravo ovo što vi govorite otvorio ljetni turizam na Platku. Ako koristite to što ste investirali za zimski turizam i u ovom drugu dijelu godine, onda je ulaganje opravdano. Dakle, ako imate novu žičaru i drugu žičaru koja je obnovljena, to morate povezati s nacionalnim parkom Risnjak. Mi u ljetnoj sezoni imamo stotine tisuća posjetitelja na Kvarneru, imamo na 30 minuta vožnje autom mogući ulaz žičarom u Nacionalni park Risnjak, a nama turisti ljeti odlaze u Postojnsku jamu i u Lipice. Platak treba bolje prezentirati, onda ćemo u ljetnoj sezoni i turističke autobuse iz Opatije ili Crikvenice ili s Krka ili individualne posjetitelje, bicikliste i sve ostale, dovesti na uređeni plato na Platak, ukrcati na žičaru, ili uređenim šetnicama, naplatiti ulaznicu za nacionalni park i uvesti u ljepote Gorskog kotara. Onda je ta priča zaokružena!
Kad smo već kod projekata, koje kašlju i kaskaju u realizaciji je Miklavija. Kako komentirate ovaj projekt i kao mještanin Matulja i kao političar?
Pa, Miklavija je bila uvijek jedna zatvorena priča. Medijski pompozno najavljena, ali u realizaciji, osim onog ulaza na plato, se apsolutno ništa nije napravilo. Miklavija je bila priča uvijek općinska, a realizacija tako nečega velikog je sigurno nacionalnog i širega interesa. Zašto se to nije pomaklo s mrtve točke, to treba pitati one koji su bili na vlasti i koji nisu realizirali ono što su obećali.
Znam, ali i vi ste kao stranka dugi niz godina participirali u matuljskoj izvršnoj i predstavničkoj vlasti kao članovi pozicije...
Konkretno što se tiče Matulja, ta priča je od početka bila SDP-ova. Ja sam onda, kao zamjenik župana, predlagao da ta priča bude županijska, procjena je bila da Matulji neće uspjeti u nekom kratkom roku pokrenuti taj cijeli projekt, a da bi Županija mogla u suradnji s Lukom Rijeka i s državom i sa svim drugim dionicima od tog prostora napraviti minimalno ono što je napravljeno na području grada Bakra. I upravo se to dogodilo, Miklavija stoji, čeka i spava.
Da pobijedite na izborima i postanete župan koje stvari biste najprije napravili da popravite gospodarsku sliku županije?
Svaki kvadratni metar neiskorištene državne, županijske i lokalne imovine bi nastojao staviti u funkciju građana, gospodarstva i razvoja. Konkretno imamo razne Miklavije, napuštene industrijske zone na Mlaki, automotodrom na Grobniku, tisuće kvadrata praznih poslovnih prostora koje treba promišljenim mjerama staviti u funkciju razvoja i zadržavanja stanovništva. Na taj način treba provući i velike i male gospodarstvenike, investitore. Isto tako kroz moguću izmjenu prostornih planova treba iskoristiti geografski položaj naše regije, omogućiti izgradnju sadržaja koji nedostaju Kvarneru i Gorskom kotaru. Svakako bi proaktivnim pristupom pridonio da se ubrza završetak ulaganja u cestovnu i željezničku infrastrukturu i konačno da se modernizira Zračna luku Rijeka. Partneri u cijelom tom procesu trebaju uz građane biti gradovi, općine, gospodarstvo, sveučilište i država. Moja vizija regije Kvarner je regija partner razvoju, održivosti, gospodarstvu i građanima.
Što se tiče imovine, ovdje je opet država zakazala, s obzirom na to da ne postoji nikakva penalizacija zatvorenih prostora i porezna nekretnine. Kakav je stav Marka Borasa Madića o porezu na nekretnine?
Vrlo jasno je, recimo ako pričamo o prvoj nekretnini i drugoj nekretnini je jedna priča, ali skroz druga priča je ako netko ima više nekretnina koje vrlo često nisu u funkciji. U Hrvatskoj imamo izuzetno razvijeni nekretninski biznis gdje mnogi svoj novac ulažu u nekretnine, gdje jednostavno te nekretnine stoje prazne i gdje ne postoje instrumenti da se natjera vlasnike da se to stavi u funkciju stanovanja ili u funkciju gospodarstva. Kao posljedica imamo izrazito visoku cijenu kvadrata i nemogućnost mladim obiteljima da dođu do prve nekretnine. Porez na nekretnine nikako ne bi trebao biti svrha sebi samom, već isključivo instrument koji će natjerati vlasnike da stave imovinu u funkciju ili će u protivnome državi plaćati skupi porez. Ukoliko će to polučiti da se te nekretnine stave u funkciju, i da se tržište regulira onda super, ali uz obavezno porezno izuzeće prve i druge nekretnine građana.
Ušli smo u super izbornu godinu. Kakvi su planovi?
Unija Kvarnera je prema broju osvojenih vijećnika u protekla dva izborna ciklusa jedna od četiri najjačih stranaka u županiji. Naravno da kao takvi imamo i obvezu prema svojim biračima biti maksimalno ambiciozni. Na lokalnim i regionalnim izborima cilj nam je imati najboljeg kandidata za župana, gradonačelnika ili načelnika. Na parlamentarnim izborima boriti se za mandate u Hrvatskom saboru. Naravno da smo otvoreni za suradnju i moguće koalicije sa srodnim strankama, prvenstveno regionalnim i građansko-liberalnim. Suradnja može biti i programska ukoliko postoje čvrste garancije da će se određeni bitni projekti realizirati. Konkretno, mi smo otvoreni za suradnju sa svima, da tako kažem, iz prostora između SDP-a i HDZ-a. Dakle, ne desnije od HDZ-a, ne ljevije od SDP-a. Isto tako odlukom Sabora Unije Kvarnera moguća suradnja s drugim političkim opcijama treba težiti strateškom partnerstvu na svim izborima koji nas očekuju u ovoj i u idućoj godini. Držimo da moguće predizborne koalicije trebaju u velikoj mjeri biti iste i na parlamentarnim i na lokalnim izborima, pa i na predsjedničkim i europskim. Unija Kvarnera će svakako ići u tom smjeru.
Spomenuli smo super izbornu godinu, ali nakon toga dolazi najbitnija izborna godina, to su naši lokalni izbori 2025. Kakve su ambicije Unije Kvarnera, kapacitiranost. Ima li Unija Kvarnera kapaciteta za to, imali ljude za to? Nažalost, do sad se je uvijek pokazalo da je lakše osvojiti vlast nego mudro upravljati resursima. Imam nekako osjećaj kao da već desetljećima igramo 'chi fa meno', znači osvoji se vlast i onda svako pokaže ono najgore što zna.
Srećom ima općina i gradova u županiji koji imaju izvršnu vlast koja traje godinama i koje daje jako dobre rezultate. Gradovi Krk, Kastav, Bakar, Novi Vinodolski, Mali Lošinj općine Čavle, Lovran, Fužine, Dobrinj, ima zbilja lijepih rezultata na području naše županije. Ali ako gledamo one dvije ključne jedinice, grad Rijeka i Županija, tu će sigurno Unija Kvarnera biti na onoj strani političkog spektra koja će tražiti promjenu. Dakle, nama tu suradnja s ovakvom vizijom koja je danas, s ovakvim SDP-om koji je danas, s ovakvim županom koji je danas, s ovakvim gradonačelnikom koji je danas, apsolutno nije prihvatljiva i neće biti razmatrana. Dakle, mi idemo sa svojim idejama i programom, prvenstveno prema boljoj vlasti i gradu Rijeci, i u Županiji. Mi smo na prošlim izborima u koaliciji s Akcijom mladih ostvarili treći rezultat u Županiji, što je mnoge iznenadilo. Nas nije iznenadilo zato što smo vjerovali da treba slijedili hrabre ideje koje mogu građanima donijeti razvoj, sigurnost, konkurentnost i bolji životni standard.
Sedma i osma izborna jedinica? Kakva je situacija za parlamentarne izbore?
Naravno da u osmoj imamo ambiciju polučiti dobar rezultat, odnosno ući u Hrvatski sabor. To je sigurno nešto što imamo i kao obavezu prema 12.000 građana koji su na prošlim lokalnim izborima zaokružili mene kao kandidata i koaliciju Unije Kvarnera i Akcije mladih. To je jedan respektabilni broj ljudi koji slijedi ili koji sebe nalazi u našim politikama. Mi ćemo se prvenstveno tim ljudima obratiti. Ali ono što je isto tako bitno, nećemo biti pobornici nekog dijeljena na političkom prostoru, optuživanja jednih i drugih, nego ćemo kritizirati isključivo politike određenih vlasti koje su propustile napraviti nešto bolje za područje Kvarnera.
Da morate izabrati jedno mjesto u županiji gdje biste odveli gosta koji prvi put dolazi u naš kraj, gdje biste ga odveli?
Teško pitanje. Lokacija je zbilja mnogo, i sve su tako posebne. Ako baš moram odabrati jednu možda bi gosta, da je ljeto, odveo barkom do otoka Cresa, pristali bi na plaži ispod Beloga. Onda bi se šetnjom uz zvukove zrikavaca uspeli do mjesta Beli prošetali i divili sačuvanom kulturnom naslijeđu mjesta Beli, zaustavili u nekoj konobi i uživali u gastronomskim delicijama Kvarnera. Nakon toga bi kroz stoljetne maslinike otišli do netaknute Tramuntane, tako blizu a tako daleko od naše urbane svakodnevice. Da je zimski dio godine sačekao bi jedan dan nakon bure i gosta odveo na vrh naše Učke, s Vojaka bi mu pokazao čarobni Kvarner, predivne otoke okupane morem, goranske vrhove, Velebit, Istru, talijanske i slovenske Alpe i lagunu Venecije. Ukoliko bi bio snježni dan odabir bi bio Platak i kasnije Gorski kotar.
