[RAZGOVOR] Oldin Soukup: Game development je poput sna o odlasku u NBA – ambiciozan, ali vrijedan truda

Autor: Nikola Cvjetović 07.11.2025

Oldin Soukup

Mladi hrvatski developer Oldin Soukup u Pobrima radi na svojoj prvoj samostalno razvijenoj videoigri — Arrowman

Opatija - Nakon godina provedenih u Zagrebu i Engleskoj, Oldin Soukup odlučio se vratiti ondje gdje je sve počelo – u Pobri - mjesto svog djetinjstva. Ondje, okružen zelenilom i morem, stvara svoju prvu samostalnu videoigru. Njegova priča spaja nostalgiju, strast prema stvaranju i vjeru da se snovi mogu graditi i izvan velikih gradova. „Htio sam se vratiti na svjež zrak“, kaže Oldin uz osmijeh, prisjećajući se djetinjstva i kamenčića koje je nekad bacao u more uz oca. Danas – umjesto kamenčića – on „baca“ kodove, crteže i zvukove u svijet digitalne umjetnosti.

Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Rođen sam ovdje i prve tri godine života proveo sam u Pobrima. Nakon toga sam se preselio u Zagreb, gdje sam živio većinu života. Kasnije sam otišao u Englesku, u Stoke-on-Trent pokraj Birminghama, gdje sam studirao upravo zato da bih se bavio izradom videoigara. Nakon povratka u Hrvatsku, nedavno sam se oženio i odlučio se privremeno preseliti natrag u Pobri – „na svjež zrak“.

Zašto si se odlučio vratiti u Pobri?
Povratak u Pobri prvenstveno je bio vezan uz stanovanje – ovdje smo već imali rješenje, a mojoj se supruzi otvorila poslovna prilika. Budući da radim online i solo, lokacija mi nije presudna. Zapravo, htio sam se maknuti iz Zagreba, doći u mirnije okruženje, uživati u zraku i lijepom pogledu. To puno znači. Najdraža mi je šetnica od Opatije prema Ičićima. Kao dijete sam tamo s tatom bacao kamenčiće u more i po tome najviše pamtim taj kraj.

Kako izgleda tvoj posao i što sve uključuje razvoj igre?
Game development je vrlo široko područje. Za napraviti jednu igru nije dovoljno samo znati programirati – potrebno je znati crtati, animirati, raditi zvuk, glazbu i još mnogo toga. U mom slučaju, budući da radim sam, pokrivam sva ta područja. Zato mislim da bi osoba koja se želi baviti game developmentom trebala uživati u učenju i zanimati se za mnogo različitih stvari – od glazbe, preko crtanja pa do programiranja. Ponekad nešto ne ide, ali treba zapeti i proći kroz to.

Radio si i u studiju Under the Stairs?
Da, radio sam na igri Eyes in the Dark. Tamo sam prvo radio kao level designer, a kasnije kao technical designer – što kombinira programiranje i dizajn. Iskustvo mi je bilo odlično, a i tim je bio sjajan. Najviše sam volio zadatke „na pola“ – ništa nije bilo samo programiranje, samo art ili samo dizajn, nego kombinacija. To iskustvo bilo mi je izuzetno vrijedno kada sam krenuo samostalno raditi.

Kako izgleda tvoj radni dan?
Moj proces rada ovisi o tome u kojem se dijelu razvoja trenutno nalazim. Planiranje mi je izuzetno važno – zadam si rokove i držim ih se. Ujutro radim ono što zahtijeva najviše mentalne snage, najčešće programiranje. Pred kraj dana posvećujem se jednostavnijim zadacima, poput crtanja i animacije, uz glazbu ili podcast.

Reci nam više o svojoj igri Arrowman.
Arrowman je 2D platformer/metroidvania. Protagonist je heroj čija će se povijest otkrivati kroz igru. Glavna mehanika je korištenje strelica na razne kreativne načine – primjerice, možete ispaliti strelicu i skočiti na nju kako biste je koristili kao privremenu platformu. U igri će postojati mnoštvo varijacija na tu mehaniku. Igra bi trebala izaći sljedeće godine, a dostupan je i besplatni demo koji traje oko 15 do 30 minuta – ovisno o iskustvu igrača.

Sudjelovao si i u projektima koje je sufinancirao HAVC?
Da, radio sam na nekoliko projekata sufinanciranih od HAVC-a (Hrvatskog audiovizualnog centra). Na jednoj sam igri bio glavni autor, a na dvije glavni producent. HAVC je velika pomoć mladim ljudima koji se žele baviti game developmentom; bez njihove podrške sve bi bilo puno teže. Nadam se da će se suradnja nastaviti i zahvalan sam za sve dosad.

Imaš li poruku za mlade koji žele ući u svijet videoigara?
Pronađite ono što vas u game developmentu veseli. Nemojte se previše mučiti niti riskirati sve zbog toga, ali u ovom polju ima dovoljno lijepog da se isplati nastaviti. Game development je poput sna o odlasku u NBA – ambiciozan, ali vrijedan truda. Počnite s manjim projektima, primjerice s game jamovima, gdje se igre rade u tjedan ili dva. To je najbolji način da učite i odmah vidite rezultate.

Gdje vidiš sebe u budućnosti?
Naravno da bih volio da Arrowman uspije toliko da se više ne moram brinuti financijski i da mogu nastaviti raditi igre. Ali svjestan sam da je to rijetkost. Dok god imam uvjete da radim full-time, radit ću tako. Ako ne, game dev će mi i dalje biti hobi.
Nadam se „NBA-u“, ali i „igranje za reprezentaciju“ bi mi bila velika čast.