[SPORTSKI SUSRET] Stipe Mikulić: Rad s mladima moje je najveće zadovoljstvo
Autor: Kristina Tubić 30.07.2024
Igračku karijeru je 1974. godine zamijenio trenerskom i stekavši trenersku „A“ licencu radio je sa svim uzrasnim kategorijama u opatijskom klubu.
Stipe Mikulić primio je priznanje Sportskog saveza grada Opatije za zaslužnog sportskog djelatnika na svečanosti proglašenja najuspješnijih sportaša i sportskih djelatnika održanoj u veljači u Centru Gervais. Kao aktivan član Nogometnog kluba Opatija više od pola stoljeća svojim je djelovanjem i doprinosom upisan u povijest ovog opatijskog kluba, kao igrač, kao trener i kao sportski djelatnik.
U Opatiju je došao 1968. godine iz rodnog hercegovačkog kraja te se vrlo brzo uključio u redove kluba i posvetio svojoj najvećoj ljubavi – nogometu. Njegovi nogometni počeci sežu u 1957. godinu kada je igrao za NK „Čelik“ iz Zenice, a kao sedamnaestogodišnjak i u juniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Po dolasku u Opatiju, od 1968. do 1974. godine Mikulić nastupa za seniore, gdje je bio i kapetan momčadi. Slijedom svojih vrlo uspješnih nastupa, uvršten je 1972. u nogometnu selekciju područne nogometne lige i to u godini kada je bio najbolji strijelac s 15 golova. O važnosti njegove uloge u momčadi govori i naslov članka novinara Ive Kirigina objavljenog u Novom listu – „Nema Mikulića, nema golova“.
Igračku karijeru je 1974. godine zamijenio trenerskom i stekavši trenersku „A“ licencu radio je sa svim uzrasnim kategorijama u opatijskom klubu, a najviše godina bio je posvećen radu s najmlađima – polaznicima škole nogometa i mladim natjecateljskim kategorijama. Bio je pokretač mnogih turnira, a jedan od najznačajnijih je Dvoransko malonogometno prvenstvo Liburnije za uzrast morčića, koji je radio punih 14 godina sa Silvanom Raffaellijem i Borisom Petrovčićem, i kroz koje je tijekom godina prošlo više od 1500 malih nogometaša.
– Vodio sam momčadi na gotovo sve lokalne i regionalne turnire te smo se natjecali na turnirima u Trstu, Riminiju, Firenci, Napulju, Ilirskoj Bistrici, Kopru i Grosuplju, kao i u Međugorju, Sarajevu, Mostaru, Fažani, Zadru i Makarskoj. Rad s mladima bio mi je najljepši dio mog sportskog djelovanja, ali i jako važan za stvaranje igračkog klupskog kadra i opstojnost opatijskog kluba. Posebno sam ponosan što sam mnogim budućim prvoligašima i drugoligašima bio prvi trener, upoznao ih sa sportom i nogometom poput Matea Monjca (NK Slaven Belupo), Matije Matulje (NK Orijent), Filipa Dangubića (NK Spartak Slovačka), Nike Šepića (NK Dinamo), Petra Perka (NK Solin), Svena Blečića (NK Rijeka) Jakova Bilajca (NK Rijeka) i drugih. Jako sam volio raditi s djecom, a i oni su mene voljeli i rado su dolazili na treninge, kazao je Mikulić.
Prisjetio se i svog poslovnog života. Cijeli je svoj radni vijek radio u „Liburnia Riviera Hotelima“ za koje kao poslodavce ima samo riječi hvale.
– Kada sam kao mladić stigao u Opatiju počeo sam raditi u Hotelu Residenz, kada me pok. Nogolica preporučio u Ambasador. To je bio renomiran i nadaleko poznat opatijski hotel i bila mi je čast raditi tamo. To su bila zlatna vremena turizma i konobari su bili vrlo cijenjeni, ali smo morali znati dobro raditi i ophoditi se s gostima. Završio sam i visoku školu za konobara te prvi stupanj Hotelijerskog fakulteta. Kasnije sam radio i u Vili Ariston i nakon 37 godina provedenih u LRH sam otišao u mirovinu. U Opatiji sam proveo jako lijep život i sretan sam što sam postao Opatijac, zaključio je Mikulić. U Opatiji se i oženio te sa suprugom Biserkom ima sina Roberta, a vrlo je ponosan na unuke, 24-godišnjeg Renea i 11-godišnjeg Matiju s kojim je jako blizak te mu je jedno vrijeme bio i nogometni trener.
List „Opatija“
