[SUSRET S UMJETNIKOM] Željko Čurčić - 40 godina putovanja kroz likovni univerzum

Željko Čurčić na otvorenju svoje izložbe u Opatiji

Željko Čurčić se, uz niz izložaba na kojima se predstavio kao autor likovnih djela većinom u domeni slikarstva i crteža, okušao i kao kustos galerijske djelatnosti, pisac likovne kritike i stručno-znanstvenih članaka u domeni povijesti umjetnosti, te kao dizajner leksikona i enciklopedija, a u relativno kratkom razmaku izišle su mu dvije monografije.

Željko Čurčić hrvatski je povjesničar umjetnosti i slikar koji je tijekom ljeta izlagao u Opatiji, gradu za koji je vezan i u kojem boravi od djetinjstva, te koji ga je duhovno i emocionalno formirao tako da ga s punim pravom smatra „svojim“. Za izložbeni je prostor odabrao jedan, po tom pitanju malo manje eksponiran prostor – našu Gradsku knjižnicu i čitaonicu „Viktor Car Emin“. Na početku smo se našeg razgovora stoga dotakli baš ove izložbe i mjesta njezina održavanja.

– Izložba se odvija u okviru manifestacije „Liburnijski literarni Camino“ koja se u Opatiji održava već osmu godinu zaredom, a povodom Dana grada Opatije. Opatijska arhitektura, vrtovi, šetnice, terase i ljudi jednostavno su utkani u moj habitus tako da mi je Opatija, svjesno ili nesvjesno, svjetla točka življenja. Posebno mjesto u njoj zauzima njezina knjižnica. Godinama je posjećujući te koristeći njezine blagodati u širenju informacija, zavolio sam taj prostor i njezine djelatnike. U njezine odaje obogaćene policama punim knjiga, časopisa i novina uvijek ulazim s velikom radošću i znatiželjom. U zraku se ovdje osjeća kontemplacija – koncentracija na sadržaj koji se posjetiteljima nudi. U prostorima knjižnice svaki dio mene upija svijet osvrta i kritika, vodeći s njima unutrašnji dijalog. Intimizirajući se sa prostorom, ulazim u razgovor sa susretljivim, prijateljski nastrojenim informatorima, čuvarima kulturno-umjetničkog blaga. Želja mi se ostvarila da u tako proživljenom mikrosvijetu iznesem svoja likovna promišljanja; u dijalogu riječi i slike, katalizirajući njihove atribute, stvorim jedan prijateljski ugođaj.
Osvrćući se na prednosti organizacije izložbe u knjižnici, naš sugovornik ističe kako se značajka prezentacije likovnosti u biblioteci očituje u njezinoj vidljivosti odnosno posjećenosti. Naime, mnogobrojne izložbe koje se održavaju u galerijskim prostorima, nakon otvaranja i domjenka ostaju nevidljive i neposjećene. Knjižnice su izložene dnevnoj fluktuaciji korisnika koji imaju priliku pogledati izložbu kada tu dolaze drugim poslom, te tako ona ostvaruje društvenu zadaću.

„Jazz glazbenik“, izložena ilustracija Željka Čurčića

– Ova izložba, premda se radi o izložbi minijatura, predstavlja sukus i vrhunce mojeg umjetničkog izričaja: ona prezentira izdvojene sadržaje, obuhvaćajući karakteristična djela pojedinih cjelina. Valja istaknuti da je prošlo četrdeset godina od mojih početaka stvaranja na području likovne umjetnosti, tako da spomenutih cjelina ima zaista lijep broj.

Željko Čurčić se, uz niz izložaba na kojima se predstavio kao autor likovnih djela većinom u domeni slikarstva i crteža, okušao i kao kustos galerijske djelatnosti, pisac likovne kritike i stručno-znanstvenih članaka u domeni povijesti umjetnosti, te kao dizajner leksikona i enciklopedija, a u relativno kratkom razmaku izišle su mu dvije monografije.

– Prva monografija (iz 2020. g.) analizira moj opsežan slikarski opus, a kako se moje djelovanje očituje unutar raznih interesa na planu likovnosti i leksikografije, tako se u drugoj monografiji (iz 2025. g.) analizira i objašnjava moja uloga kao likovnog kritičara, kustosa, povjesničara umjetnosti i leksikografa. Slikarstvo i crtež moja su prva ljubav! Kako je obrazloženo u prvoj monografiji, u sadržajnom smislu moj opus obuhvaća razne tematike kao cjeline: erotiku, nadrealizam i fantazmogoričnost, glazbenike te apstrakciju.

Zajednički nazivnik u prvoj monografiji iznosi dr. Andrej Vujnović koristeći se na kraju citatom E. H. Gombricha s 564. stranice „Povijesti umjetnosti“ izdane u Zagrebu 1999. g.: „Valja se složiti s konstatacijama da je ekspresija osnova Čurčićeva cjelokupnoga opusa. Vodeći se svojim senzibilitetom, on svaki vid svojeg stvaralaštva izražava kroz prizmu subjektivizma, imajući na umu da je trezvena istina da naši osjećaji prema stvarima utječu na način na koji ih vidimo, pa čak i na ono što će se utisnuti u pamćenje. Svatko je zasigurno iskusio kako različito može izgledati isto mjesto kad smo sretni i kad smo tužni.“

– Volio bih istaknuti i kako Biserka Glasnović u pogovoru prve monografije zaključuje: „Čurčić se u svojim putovanjima u svijet umjetnosti naslanja na studium i uspjeva postići punktum, svjedočeći time o tradicijskoj izvornosti njegovih djela.“ Na nju se nadovezuje prof. Krunoslav Kamenov: „Željko Čurčić je u protekla tri desetljeća stvorio prepoznatljiv likovni opus u kojemu teme (u rasponu od realnoga do nerealnog) i stil (uglavnom neoekspresionizam) nisu samo potvrda autorovog talenta i njegova individualnog, egzistencijalnog i umjetničkog samoostvarenja, nego su dio umjetničke kulture vremena u kojem Čurčić stvara, te time i u tome ova monografija nalazi svoje mjesto i opravdanje.“ Na osnovu svega iznesenog, a pretraživanjem stilistike srodnih mi umjetnika, želim svoj rad pozicionirati unutar struke. Preliminarna analiza kaže da je obujam radova sličnih izričaja velik, a time zahtjevniji za obradu. To me dodatno veseli!

Piše: Aleksandar Vodopija
Foto: David Kurti
Za: List Opatija

Follow @PodUckun