[SUSRETI] Nikola Kraljić Duminić pogleda uprtog u nebo

Nikola Kraljić Duminić – poezija svagdanjeg, na tragu Boga

Dodatno, samozatajni je pjesnik čije su zbirke pjesama polako počele izlaziti na vidjelo i oplemenjivati našu svakodnevnicu.

Nikola Kraljić Duminić, rodom iz Omišlja, u Opatiji živi još od 1979. godine, a obilježio je povijest našega grada na više razina. Cijeli je svoj radni vijek ugostitelja proveo između Opatije (hoteli Ambasador i Adriatic) i Krka (zračna luka), a u zrelim je godinama pohađao i Teološki institut. Paralelno sa svojim službenim zvanjem, u našoj je crkvi sv. Jakova cijeli niz godina pomagao kao sakristan, po čemu ga mnogi i najviše pamte. Dodatno, samozatajni je pjesnik čije su zbirke pjesama polako počele izlaziti na vidjelo i oplemenjivati našu svakodnevnicu.

– Kršćanskom se poezijom bavim od svoje 25. godine, a ona mi je polazište čak i kada su mi teme ljubavne ili domovinske. Isusova se ljubav, kao poveznica između Boga i čovjeka, proteže i na sve ostale teme. Zaokupljen sam kako Bogom, tako i čovjekom odnosno svijetom, a najlakše se izražavam na standardnom književnom jeziku, premda mi nije strana niti čakavština.

Nikola je osjetio volju za pisanjem i nadahnuće pročitavši stihove na zadnjoj korici jednog od starijih izdanja Šenoinog „Zlatarevog zlata“, nakon čega je jednostavno počeo slijediti svoje srce povodeći se onom poznatom maksimom da koliko se budemo davali, toliko ćemo i primiti. Dobro se vraća dobrim, a zlo zlim, a na kraju će, ako tako živi i zrači, kod svakoga čovjeka trijumfirati istina, pravda i ljubav.

– Odlaskom u mirovinu imam više vremena, tako da sam svoju poeziju počeo i objavljivati, pri čemu su mi od neprocjenjive pomoći prilikom uređivanja, lektoriranja i dizajniranja naslovnh stranica bile profesorice Katarina Štambuk i Marija Gračaković te fra Matija Koren i Bernard Moschella, kao i Sonja Jurković. Prva mi je zbirka poezije, „Pjesme o vječnoj ljubavi“, izašla 2019. godine, zatim je uslijedio „Zvonki neba glas“, da bi prošle godine bila objavljena „Rijeka koja me vodi k Izvoru“. Dodatno pišem i aforizme, tako da tijekom sljedeće godine očekujem i objavljivanje svoje knjige aforizama.

Najvažniji razlog Nikolinog ostanka u našemu gradu jest njegov brak s Opatijkom Olgom. Sljedeće će godine, ako Bog da, proslaviti 40. godišnjicu! Inače, obnašajući sakristansku dužnost, Nikolu je zaokupila Božja riječ kao takva – ako je čovjek čista srca, do njega ona lakše dopire, a tome svi tome trebamo težiti.

– Kada se sjetim Božje veličine, postajem svjestan istine koja nas nadilazi, te pokušavam makar donekle dokučiti Njegovu ljubav, moć i mudrost. Taj veliki Bog, u punini vremena, postaje čovjek; nejak kao i svako dijete. Rađa se u štalici i poručuje nam da i mi krenemo putem ljubavi, poniznosti i čistoće, te odanosti Njemu, ali i bratu čovjeku, te da se za taj cilj zbog kojega je On kao siromah došao na Zemlju, da bi na kraju bio razapet na križu, isplati žrtvovati sve! Želio bih da ovaj Božić svakom čovjeku donese više mira, radosti i ljubavi. Trebali bismo ga dočekati otvorena srca i ozarena lica, tako da nas nadahne i obogati kako bismo mi mogli obogatiti druge!

U današnje se vrijeme mnogo više polaže na vanjsku, površnu, očima vidljivu stranu Božića. Ipak, Nikola ističe kako bismo se trebali okrenuti prema nama samima i pogledati se iznutra.

– U nutrini je bit svega; doživljaj Njegovog dolaska i pravog susreta s Njime. Budi, ali BUDI; živi ali ŽIVI! Dobro trebamo željeti svima, kao i prihvatiti svakoga. Jedino ćemo tako osjetiti pravi Božić. Jedino se tako može dogoditi preporod i boljitak koji nam je svima tako potreban. Jedino ćemo tako moći početi osjećati toplinu kao da smo s nekim prijateljem, a kada nas taj osjećaj dublje zahvati, Isus će nas uzvisiti i nadaleko nas ponijeti uskladivši nam srce i um, te ojačavši nas kako bismo se i u nevremenima bure i oluje mogli podići na brdo uz milost Kristovu i Bogorodičinu, te pomoć Ivana Krstitelja. Ne smijemo dozvoliti da sve ostane na površini, Njegov je dolazak čista esencija ljubavi koja će na kraju pobijediti ulaskom u kraj bez kraja kojem bismo svi trebali težiti!

DUBINE

Dubine, dubine moje duše,
moga srca,
tako silne i velike
a meni toliko neznatne,
skoro zaboravljene,
a ipak
tajnama postojećim
dubokim obavite.......

Dubine, dubine srca onih,
duboko vjernih,
koji te još uvijek traže
srca iskrena.
Od tebe nadarena
mudrošću Tvojom upućena
stopama ovoga svijeta
da jednom postanu
tebi slična
Tebi sveta.

Piše: Aleksandar Vodopija
Snimio: Nikola Turina
Za: List Opatija

Follow @PodUckun