[RAZGOVOR] Tomas Vikario, Opatijac s (privremenom) australskom adresom

Sa suprugom Anom otišao je u Sydney i Auckland na tjedan dana „izvidjeti situaciju“. Kaže kako su s novom sredinom „kliknuli“ na prvu, pa im je ovo postao novi dom, a Novi Zeland i Australija tržišta koja je Tomi izgradio iz temelja.

Možda je on otišao iz Opatije, ali Opatija je svakako ostala u njemu – Tomas Tomi Vikario već petnaest godina Australiju naziva drugim domom, a prošlog mjeseca nakratko smo ga „uhvatili“ u Opatiji i iskoristili priliku poćakulat o njegovoj uspješnoj životnoj i poslovnoj priči.

Osim po uvijek prisutnom širokom osmijehu, Tomija pamtimo kao vrsnog vaterpolista, prvotimca „Opatije“ i „Primorja“, koji je nakon 15 godina bavljenja tim sportom, vaterpolo morao napustiti zbog ozljede ramena. Iako je završio grafičku školu, tim se poslom bavio kratko, privuklo ga je ugostiteljstvo:

– U Opatiji sam radio u legendarnom Hobbitonu, u Rijeci sam imao svoj lokal, bio sam i voditelj u tada jako popularnom Kosom tornju… To je posao koji mi se jako sviđao, pa sam se odlučio dodatno educirati za barmena. Radio sam na Zrću i iz Papaye prešao u Zagreb – u to sam vrijeme završio brojne edukacije – od bariste do sommeliera. Kada se ukazala prilika da pređem u veliku stranu kompaniju poznatu po izradi voćnih sirupa za koktele i aromatizirane kave kao njihov Brand Ambassador, prihvatio sam je. Najprije sam radio u Zagrebu, završio potrebnu edukaciju, a upisao sam i Business Academy za Marketing Managera. Tvrtka je očito prepoznala moju volju i dobre rezultate, pa sam prilično brzo dospio do pozicije Brand Managera. Kada nas je preuzela velika inozemna korporacija, proširili smo tržište, zastupali puno poznatih brendova pića i tu se otvorila i prva međunarodna prilika. Sjećam se da im u šali odgovorio „Send me to Australia, I don't care.“ – i stvarno, mjesec dana kasnije otvorila se pozicija upravo tamo, a tvrtka je smatrala da sam idealan kandidat za taj posao.

Sa suprugom Anom otišao je u Sydney i Auckland na tjedan dana „izvidjeti situaciju“. Kaže kako su s novom sredinom „kliknuli“ na prvu, pa im je ovo postao novi dom, a Novi Zeland i Australija tržišta koja je Tomi izgradio iz temelja. To je podrazumijevalo i puno putovanja, primjerice na Fidži, Samou i udaljene Cookove otoke, gdje je održavao edukacije o proizvodima koje su nudili. Posao je odlično išao, pa je kroz nekoliko godina napredovao do pozicije regionalnog menadžera za Australiju, Novi Zeland i Pacifičke otoke, a zatim je uslijedilo promaknuće u regionalnog direktora Azije i Pacifika sa sjedištem u Kuala Lumpuru, hubu koji pokriva područje 15 zemalja.

– Dvije godine sam proveo u avionu, valjda se još tri godine nakon toga nisam oporavio od jet-laga: 2018. godine sam samo u Tokio putovao 18 puta! – kaže Tomi na kojem se vidi da istinski uživa u poslu koji radi. Kaže kako supruzi i njemu nije trebalo dugo da se priviknu na novi život u Australiji, premda je on donio i niz neobičnih prizora:

– Australiju sam uvijek zamišljao kao veliku pustinju, ali zapravo ima jako puno zelenih površina, pa i skijališta, a pustinjski predio je tek onaj središnji. Priroda je divna i raznolika, pa svaki slobodni trenutak nastojimo provesti u jednom od doista brojnih nacionalnih parkova. Ono što mi se sviđa jest da je u Australiji sve nekako opušteno i ljudi su vrlo pristupačni. Zime su blage, a ljeti budu periodi od po dva tjedna kad temperatura prelazi 40 stupnjeva. Klima, požari, goleme udaljenosti – sve je to dio australske svakodnevice. Doduše, još uvijek se nismo naviknuli na Božić usred ljeta – nabraja Tomi dodajući kako se u Australiji i ne osjeća toliko kao stranac, s obzirom na multinacionalnost. Uz osmijeh pojašnjava kako zbog imena i tamnije puti često misle da je Talijan ili Libanonac, pa ih se većina iznenadi kada kaže da je iz Hrvatske. Kaže da se u Australiji najviše cijene rad i znanje, a Hrvati slove kao vrijedni radnici zbog mentaliteta „kad se radi – radi se, a kad se zafrkava – i to se radi ozbiljno“.

No, koliko god da se dobro snašao u novoj sredini, Tomiju ipak nedostaju Opatija i Kvarner – žive kraj mora, okruženi parkovima i zelenilom, pa sve nekako podsjeća na Opatiju. Kaže kako su se Ana i on otpočetka planirali vratiti u Hrvatsku. Prvi je plan bio u Australiji ostati desetak godina, no pandemija im je malo poremetila planove, a pojavile su se i neke poslovne prilike koje je trebalo iskoristiti.

– Nema dana da ne pomislim na Opatiju! Dolazim svake dvije godine i kada se nađem s prijateljima osjećam se kao da nikad nisam niti otišao. Prijateljstva iz djetinjstva traju cijeli život. Neupitno je da ćemo se vratiti. Sve je to krasno – svijet, luksuz, putovanja – ali doma je doma. Još 2020. godine sam otišao iz korporacije i osnovao vlastitu konzultantsku tvrtku, što mi pruža fleksibilnost da jednog dana radim iz Hrvatske, tako da pomalo stvaramo preduvjete za odlazak, pitanje je samo vremena – zaključio je Tomi.

Piše: Elena Vidović
Za: List Opatija

Follow @PodUckun