[RAZGOVOR] Vedran Novak: Serviser, zaljubljenik u Tomose, avanturist i „cool lik“

Vedran Novak popravlja mobitele, laptope, tablete… (foto: Nikola Turina)

Što radi, čime se sve bavi i zašto nam je bio toliko zanimljiv da smo poželjeli čuti njegovu priču, saznajte u razgovoru koji slijedi.

Vedrana Novaka teško je ne primijetiti na ulicama našega grada. Mladić osebujnog stila, simpatičnih brkova i širokog osmijeha – serviser mobitela, zaljubljenik u Tomose i avanturist. Već šest godina živi u Opatiji, gdje je pokrenuo svoj mali obrt. Što radi, čime se sve bavi i zašto nam je bio toliko zanimljiv da smo poželjeli čuti njegovu priču, saznajte u razgovoru koji slijedi.

– Trbuhom za kruhom došao sam raditi na Krk, gdje sam upoznao puno novih ljudi, a neki od njih su i danas moji prijatelji. Prije desetak godina put me odveo u Rijeku, gdje sam radio kod jednog gospodina koji me podučio svemu što danas radim. Ja, kao ja – uporan i voljan učiti ono što me zanima, nakon nekoliko godina otvorio sam vlastiti obrt. Neke stare ljubavi bile su ovdje, a Rijeka je u to vrijeme bila prepuna sličnih servisa, pa sam odlučio doći u Opatiju, gdje već šest godina živim i radim. Rodom sam iz Varaždina, gdje sam proveo 22 godine, ali život me natjerao na promjene i danas se ovdje osjećam kao doma.

Preko puta kafića „Flash“, Vedran ima malu radnju „Tip-Top“ za popravak komunikacijske opreme.

– Popravljam sve i svašta, najviše mobitele, laptope i tablete, ali i drugu tehniku. Sve što znam i mogu – pokušat ću popraviti. Imam i prijatelje koji rade slične poslove, pa često surađujemo. U ovom poslu nema pravila – kako koji dan, nije lako, ali nije ni teško. Nekim ljudima je cijeli život u mobitelu i platili bi koliko god treba da ga poprave, dok drugi stare uređaje jednostavno zamijene novima, unatoč tome što novi uređaji često koštaju kao polovni auto. Najčešće popravljam slomljene zaslone, prebacujem podatke ili rješavam probleme s utorima za punjenje, ali ima i onih koji dođu samo po savjet ili pomoć – kazao je Vedran.

Osim ljubavi prema svom poslu, obožava i Tomos motore te i sam vozi jedan.

– Kao klinac maštao sam o Tomosu, a danas sam složio jedan po svom guštu. A zašto baš Tomos, ne mogu to opisati, jednostavno: to je to! Kad sjednem na njega, gdje god krenem, vraćam se s osmijehom. Volim i stare aute i motore.

A uz Tomose, Vedran je i strastveni zaljubljenik u speleologiju – spuštanje u špilje i podzemne dubine koje većini ljudi izazivaju strah, za njega je prava avantura.

Speleologija je Vedranova posebna strast i ljubav (foto: osobna arhiva)

– Avanturist sam i volim istraživati. Uvijek sam planinario ili išao na mjesta gdje ne može svatko i to je bio razlog da probam speleologiju. Pripravnik sam speleolog, a zvanje speleologa i kasnije instruktora stječe se „sakupljanjem metara“ u jamama i špiljama te godinama iskustva. Moja prva špilja bila je svima poznata Šparožna pećina ili Špilja na Kastvu. Najdublje gdje sam bio je Jama kod Rašpora, na oko -315 metara, koja se istražuje više od 100 godina. Član sam udruge „Estavela“, a ako nekoga zanimaju ovakve ludosti, iduće godine bit će nova škola speleologije.

Upitali smo ga i da nam otkrije neku zanimljivu priču iz dubina.

– Osmi mjesec, vani prži kao u paklu, a ja sam krenuo na ekspediciju na Sjeverni Velebit, gdje se održavalo okupljanje speleologa iz Hrvatske i šire. Svaku večer radi se raspored kamo će tko ići sljedećeg dana, a jedna od jama koju smo istraživali zove se Jama puna leda, koju su istraživali stranci još šezdesetih godina. Krenuli smo pješke iz kampa, oko sat vremena po nepristupačnom terenu. Mene su odredili da opremim jamu konopom kako bi se drugi speleolozi mogli spustiti i istražiti objekt. Opremanje ide polako – sve mora biti savršeno, bez greške. Spuštao sam se po stijenama dobrih 30 metara prema ulazu i kada sam pogledao dolje… hrpa leda i snijega! Za ne povjerovati – kolovoz, vani 30 stupnjeva, a dolje, na samo 70 metara, temperatura oko nule. Ludo i nezaboravno!

Obitelj je ponosna na Vedrana, a Opatijci ga vole. Na pitanje što je potrebno za uspjeh u novoj sredini i prihvaćanje ljudi, Vedran odgovara u svom stilu:

– Ja sam cool lik i mislim da to ljudima paše. Uvijek govorim – budite onakvi kakvi jeste! Nemojte glumiti. Mislim da je uspjeh kada te ljudi cijene i poštuju. A znate kako se kaže – dobar glas daleko se čuje.

I na kraju našeg razgovora Vedran skromno zaključuje:

– Plan mi je još raditi to što radim i biti tu gdje jesam, truditi se steći još više klijenata. Htio bih otvoriti i neki manji dućančić, ali trenutačno nisu vremena za to, pa će to malo pričekati.

Piše: Ivana Grabar
Za: List Opatija

Follow @PodUckun