[UZNEMIRUJUĆ SADRŽAJ] U blizni centra Klane zabilježen napad vuka na košutu

Ondje je jučer u blizini samog centra naselja vuk napao i ubio košutu te se potom njome gostio.

Klana – Nedavno smo pisali kako se u Kastavsku šumu doselio čopor vukova, a da su ove šumske zvijeri stalni stanovnici naših šuma dokazuje i snimka koja nam je stigla iz Klane. Ondje je jučer u blizini samog centra naselja vuk napao i ubio košutu te se potom njome gostio, dok nije svanulo sunce. S prvim naznakama kretanja ljudi i automobila životinja je pobjegla u šumu ostavljajući svoj plijen polu dovršen. Video u nastavku snimljen je oko 8:20 sati ujutro na ravnici u polju, prije samog centra Klane.

Hranidbene navike vukova

„Vukovi znaju ne jesti ništa po nekoliko dana, pa tako gladni mogu pojesti velike količine mesa odjednom. Sadržaj želudca jednog odstrijeljenog vuka bio je mase 7 kg (Kusak, usmeno priopćenje), dok Frković (2004.) navodi da je promatrao kada su četiri vuka u jednom obroku pojela oko 45 kg mesa ulovljenog jelena. Možemo zaključiti da vuk odjednom može pojesti i preko 10 kg mesa. Dokazano je da je vuk selektivni grabežljivac. Već je spomenuto da najradije lovi stare i iznemogle životinje, bolesne, izgladnjele i mlade. To su životinje koje je najlakše uloviti, a vukovi itekako vode računa o potrošnji energije (Frković, 2004.). Vukovi su izrazito inteligentne životinje. Prikradaju se i promatraju svoj plijen donoseći odluku kako i kada će napasti. Love u trku te za plijen izabiru životinje koje se odvoje od krda. Loveći divlje životinje vukovi ulove onoliko koliko mogu pojesti, tj. najčešće ulove jednu životinju“, napisao je Davor Rajković u svom završnom radu Sivi vuk (Canis lupus L.) - biologija, ekologija, upravljanje i uloga u šumama Hrvatske.

Što učiniti ako sretnemo vuka u prirodi?

Vukovi imaju vrlo dobra osjetila te nas u pravilu uoče prije nego li mi uočimo njih. To znači i da su susreti s njima vrlo rijetki jer će se udaljiti od čovjeka čim ga nanjuše, čak i kada su u čoporu. No, ,ipak postoje neke situacije u kojima udaljavanje od čovjeka nije moguće. Ovi susreti uglavnom se događaju u proljeće i jesen kad su ljudske aktivnosti u prirodi na vrhuncu. Takvi nenadani susreti najčešće se događaju kad je životinja iznenađena i nema priliku pobjeći. Iako postoji mogućnost da u prirodi sretnemo veliku zvijer, važno je upamtiti da ih se ne trebamo bojati, samo trebamo biti oprezni i svjesni njihove prisutnosti, pojašnjavaju iz slovenskog Centra za velike zvijeri Dina pivka.

„Kako bismo u potpunosti izbjegli takve susrete, najbolje je u prirodi privlačiti pažnju na sebe. To možete tako da smireno razgovarate, zviždite, udarate štapom o debla u prolazu – jednom riječju, da proizvodite nekakvu buku“, navode dalje.

„Ako se susret s velikim zvijerima ipak dogodi, važno je ostati što je moguće smireniji i zatim se polako početi udaljavati u smjeru iz kojeg ste došli. Ako nas je životinja uočila, trebamo je pokušati više ne uznemiriti – ako ostanemo mirni, povećavamo mogućnost da će životinja jednostavno otići od nas. Iako nam instinkt možda govori da trčimo, to se ne preporučuje jer bi brze i nepredvidive reakcije mogle izazvati životinju da potrči za nama. Ako uočimo životinju prije no što je ona nas primijetila, ne bismo joj se trebali više približavati ili joj smetati na bilo koji način“, objašnjavaju.

Follow @PodUckun