[VIDEO/FOTO] U znak podrške Ukrajini: Zgrada grada Opatije 'pobojana' u plavo žutu boju
Autor: Nikola Cvjetović 01.03.2022
Dirljivu poruku pod naslovom 'Širimo dobrotu i ljubav' svojim prijateljima uputio je i naš Damjan Miletić
Opatija - Zgrada grada Opatije od 19 sati je 'pobojana' u plavo žutu boju u znak podrške ukrajinskom narodu. Ovim simboličnim činom Opatijci su poslali poruku solidarnosti s Ukrajinom mislima, I ne tako davno i naša država se branila u krvavom ratu koji je bjesnio na Balkanu.
Dirljivu poruku pod naslovom 'Širimo dobrotu i ljubav' svojim prijateljima uputio je i naš Damjan Miletić
Pod kraj veljače, najkraćeg mjeseca u godini, kada smo se već počeli radovati proljeću, osupnula nas je vijest o ratu u prijateljskoj nam zemlji Ukrajini. I krenula su sjećanja, razmišljanja, nevjerica, iščekivanja. Jedanput je netko rekao da smo svi mi samo raznobojna stakalca na Božjem mozaiku. To je nepobitna istina iako nam se to na prvi pogled ne čini. Jer, svi se rodimo jednako i jednaki. Maleni smo, slabašni, voljeni, ali i spremni odrastati. Prolaze godine i mi se mijenjamo uporedo s njima. Jaslice zamijeni vrtić, pa dođe školovanje, mladovanje, stvaranje obitelji i još se nismo pravo ni snašli a već je tu razmišljanje o novoj generaciji naših mlajahnih naraštaja za koje smo spremni skidati i zvijezde s neba. Uživamo gledati kako odrasta nova mladost i uživa u bezbrižnosti svakodnevice. Širi se radost i veselje, rađaju se nove ljubavi, vole se mladi, stari uživaju. Ljubav nas veže i spaja, kaže pjesma. Kažemo to i mi malo vremešniji i iskusniji. Nema ništa ljepše od ljubavi, a ona je darovani nam poklon, dar od Boga. Nema snažnijeg ni iskrenijeg osjećaja od ljubavi. Zato i kažu da je na svijetu najviše vrsta ljubavi. Nije to samo međusobna ljudska ljubav, nego i ona prema prirodi, biljkama, životinjama, dalekim nam narodima i nepoznatim zemljama. Ljubav je kao lanac u kome je svaka karika ljubavna poveznica. Tko od nas ne voli neku pjesmu, neku sliku, neki ples, neku glazbu? Neka se javi netko tko ne voli ljepotu, blagost, milovanje, uživanje, mir... Zato je čovjek društveno biće, zato ima prijatelje, drugove, suradnike, čak i patnike kad zatreba. Ali zato nam ne treba rat.
Naša su ratna iskustva bolna i gorka. Isprobali smo kako boli gubitak dragih osoba. Osjetili smo kako su strašna neprijateljska razaranja. Čuli smo kako tužno odjekuju šume kad nad njima zvižde tuđinski meci. A najteže je slušati plač nesretnih majki... Nismo zaboravili. Ne želimo zaboraviti. Ne ponovilo se nigdje i nikada. Ali uvijek....
