[VREMEPLOV] Povodom 110. obljetnice početka I. Svjetskog rata - Va spomen na sve nestale i poginule

Smajila Mate (1895.-1914.)

- Nikada se nije doznalo ništa konkretno o njegovoj sudbini, kazao je Smajila.

Pasjak - Povodom 110. obljetnice početka I. Svjetskog rata, koja se obilježava danas, 28. srpnja, a u kojoj je živote izgubio ogroman broj domaćih mladića, očeva, braće i sinova, za potrebe A-U Monarhije, donosimo stihove Nenada Smajile.

- Ovi stihovi su uspomena na jednog našeg obiteljskog člana iz Pasjaka, koji je s 19 godina zauvijek ostao na dalekim poljima Galicije. Nikada se nije doznalo ništa konkretno o njegovoj sudbini, kazao je Smajila.

Mâte
Kȁda sân bîl mlâd, nâši su mî govorȉli: zrȇzan Mâte.
Mâte je bîl strȉc ud môjega tãte.
Jimîl je sȅstru i dvâ brȁta.
Marȉju, Tôneta i Frâneta, môjega nônota.

Bîl je čȓn, šlȁnk, lîp i jâko mlâd.
Takôv spomȉn nâ nj je za vȁvik ostãl.
Devetnâjst spomlâdi je kȍmoć zbrȁl,
kȁda ga je Cesar pod pȕšku pozvȁl.

Mȁt Êlena je sâki dân molȉla,
dâ sîna bi sõjega nâzad dobîla.
Mȁ Cesar je zâ nj jimȉl drugãčnji plân,
za »kanónenfutter« ga je râbil i na sȕdnjȉ dân.

Kȁda je fȉnila tâ môrija,
za njȉn je jȍkala i sȅstra Marȉja.
Mâtića nîsu nâšli nȉkada vȇć,
a kȁdi je zgînil, tȇško je rȅć.

Čȓni lâsi, dȗg obrãz,
jakȅta, lâjbac, bȇla srȁjca i kravȁta.
Tô je bîla zȁdnja slȉka,
drâgega njîn sîna i brȁta.

Kȁda sân se jâ žȇnil,
nâ Mâtića sân spomȉn storȉl.
Sȅ sõje drâge sân zapustȉl,
mȁ sȇglih sân se kȁda tȗdi nâzad vȑnil!

Besede: zrȇzan-isti; šlȁnk-vitak; spomȉn-uspomena; spomlâdi-godine; kanónenfutter-topovska hrana; sȕdnjȉ dân-zadnji dan života; môrija-uništenje; lâjbac-prsluk.

Pasjak, 23.7.2024. Nenad Smajila, mag. arheol.

Follow @PodUckun