[INTERVJU] Tia Mandarić, prvakinja naše županije u daljinskom jahanju: Povezanost između jahača i konja je najbitnija stavka u ovom sportu
Autor: Marina Pauletić 06.09.2024
- Moja ljubav prema konjima i jahanju traje od malih nogu, govori Tia.
Rijeka/Lisina – Ona je Tia Mandarić, 14-godišnja Riječanka i prva juniorka iz Primorsko-goranske županije koja je osvojila prvo mjesto u disciplini daljinskog jahanja, na 85 kilometara dugoj stazi na 6. kolu Croatia Cupa u Čazmi. Članica je Konjičkog kluba Adria čije je sjedište u Gornjem Rukavcu, na putu za Lisinu. Tia inače živi na Kozali te svakodnevno putuje na treninge na Lisinu, njezin se konj zove Hiron.
Inače, daljinsko jahanje je disciplina kojom se testira izdržljivost konja i jahača. Cilj daljinskog jahanja je proći dugačku stazu u prirodi (od 40 do 160 kilometara) u što kraćem vremenu, a da pri tome ne dolazi do iscrpljivanja konja preko norme. Utrka se održava u etapama te se nakon svake etape provjerava zdravstveno stanje konja (puls , dehidracija, šepanje) s ciljem dobrobiti i zaštite životinja.
Voditeljica konjičkog kluba je Una Carboni, a osim Tije u istome klubu trenira i njezina starija sestra Nika.
Kako izgleda jedan Tijin trening, koje sve kategorije postoje u jahaćom sportu te što joj je najveća motivacija pročitajte u nastavku.
Postala si prva juniorka naše županije koja je osvojila prvo mjesto u Croatia cupu, no vratimo se malo na početak. Kada je i kako krenula tvoja ljubav prema konjima i jahanju?
Moja ljubav prema konjima i jahanju traje od malih nogu, a konkretno jahanjem sam se počela baviti 2018. godine kada sam imala 8 godina.
Iako svi znamo da je jahanje sport, čini mi se kako mnogi ne znaju koje sve kategorije u njega spadaju. Možeš li nam reći u kojim se sve kategorijama ti natječeš? Koja je kategorija najzahtjevnija?
Jahanje kao sport se dijeli na više disciplina. Najzastupljenije su dresurno i preponsko jahanje. U Hrvatskoj uz to postoje još i natjecanja u vožnji zaprega, kao i daljinsko jahanje kojim se bavim ja i cijeli naš klub. Ja bih rekla da je upravo daljinsko jahanje (Endurance), najprirodnija disciplina za jahača i konja, a ujedno i najteža.
Kako izgleda jedan trening? Uspijevaš li balansirati između školskih obveza, jahanja i druženja s obitelji te prijateljima?
Treninzi u ovoj disciplini skoro nikada nisu isti. Plan treninga se izrađuje ovisno o kilometraži, stazi na kojoj se natječemo, kao i vremenskim uvjetima. Postoje razne vrste treninga, npr. treninzi brzine u kojima je cilj održati neki aktivni tempo, dugi treninzi koji su i jedni od najzahtjevnijih jer se od vas i konja traži da ste aktivni dug niz sati. Balans između škole, prijatelja i obitelji uz sport nije lagan, ali je najbitnija volja i želja jer kada to imate, sve je moguće.
U listopadu se u Barbanu održava Prvenstvo Hrvatske te planiraš nastupiti u kategoriji kadetkinja. Kako teku pripreme?
U listopadu ove godine, u Barbanu održava se Prvenstvo Hrvatske za jahače i planiram nastupiti u kategoriji juniora. Pripreme su počele i do tada nastavljamo jako raditi i trenirati, kao i do sad.
Koliko je važna povezanost između jahača i njegova konja?
Povezanost između jahača i konja je najbitnija stavka u ovom sportu jer ako ne vjerujete jedno drugom teško je da ćete dobro funkcionirati. Nije moguće ostvariti dobar rezultat ako ne slušate konja i njegove potrebe, tek kada nađete ”zajednički jezik”, možete očekivati neke rezultate. Jer generalno konji su puno jači od ljudi, a dopuštaju vam da radite s njima što zamislite, stoga ih morate poštovati i oni će vam uzvratiti.
Živiš na Kozali, a treniraš u Lisini što nije mala udaljenost. Tko te obično vozi na treninge?
U vožnji na treninge sudjeluje cijela moja obitelj, većinom majka, a otkad je sestra položila vozaču dozvolu u 4. mjesecu prošle godine, odlazimo skupa svakodnevno na treninge.
Upisala si prvi razred Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci, imaš li već ideju za fakultet? Vidiš li se u jahanju na 'duže staze'?
Nemam još sigurnu ideju za fakultet, ali me nekako najviše privlači pravo. Što se tiče konja, od njih ne planiram odustati, te bih uz glavni posao htjela imati svoje konje.
Tko je tvoja najveća potpora, a što ti je najveća motivacija?
Moja najveća potpora jest moja obitelj, uvijek su tu za mene kada mi god nešto treba i uvijek me podupiru kao i moji treneri te prijatelji koji uvijek treniraju sa mnom.
Posljednje pitanje: koja ti je najdraža uspomena iz dosadašnje jahaće karijere?
Teško je izdvojiti najdražu uspomenu, jer mi svi treninzi, utrke, događanja uvijek ostaju u lijepom sjećanju. Ovo je sport, kao i svaki drugi, u kojem uvijek ima uspona i padova. S vremenom, što je ljubav prema konjima veća, zaboravite na negativne i loše misli te se fokusirate samo na ono dobro i na ciljeve koje želite ostvariti. Ja želim biti primjer svoj djeci, pa i odraslima da ne odustaju od svojih snova i ciljeva, jer što je vaša želja i volja veća te što se više trudite, to ste svaki dan korak bliže ostvarenju svoga cilja.
