Tri sestre Zdrinšćak, ali samo jedna ljubav

Luana, Lana i Vanna, rukometašice su "Liburnija Opatije" koje zajedno nastupaju u Drugoj HRL – zapad.

Opatija – One su tri sestre Zdrinšćak, ali imaju samo jednu ljubav – rukomet. Luana, Lana i Vanna, rukometašice su "Liburnija Opatije" koje zajedno nastupaju u Drugoj HRL – zapad. Vanna (rođena 2008. godine) najmlađa je među njima i najperspektivnija rukometašica, koja je nedavno pozvana u hrvatsku mlađekadetsku selekciju. Igra na poziciji desnog krila i desnog vanjskog, a njezin let s krila u posljednjoj ovosezonskoj utakmici čak 13 puta zatresao je mrežu Samoborki. Lana (rođena 2006. godine) igra na poziciji pivota, povratnica je u rukomet nakon kraće stanke, a osim rukometom, ova srednjoškolka pokazuje veliki talent za crtanje i želi se baviti tetoviranjem.

Najstarija sestra, 20-godišnja Luana igra na poziciji pivota i desnog krila. Završila je građevinsko-tehničku školu u Rijeci, smjer tehničar geodezije i geoinformatike. Prošlog prosinca ove su djevojke iznenada ostale bez oca, velikog životnog oslonca, pa je Luana, uz majku, preuzela dio obiteljskih obaveza. Redovito brine o svojim sestrama da stignu na svaki trening, a uz to i radi. Kako kaže, nažalost ne u struci, ali trenutno konobari jer se odlučila živjeti sama u Poljanama dok su sestre s mamom u Lovranu.

- Kako je sve krenulo? Pred trinaest godina, sa svojih sedam godina, došla sam na prvi trening rukometa zahvaljujući prijateljici iz škole u Veprincu. Sport sam odmah zavoljela i za mene ni u jednom trenutku nije bilo dvojbe između rukometa i eventualno nekog drugog sporta. Žao mi je što malo bolje nisam iskoristila svoju rukometnu šansu, ali u tome me je spriječila ozljeda. Godine 2017. bila sam najbolji strijelac državne smotre mlađih kadetkinja, a kasnije, nakon što sam operirala koljeno, nisam se uspjela vratiti kako sam zamišljala. Dogodio se tada i jedan kraći prekid odlaska na treninge, obiteljski problemi, i takva me situacija nakratko odvukla u drugom smjeru. No, evo od prošle godine u kolovozu sve smo tri sestre ponovno na treningu. Osim što sam počela trenirati, tajnica kluba Višnja Hrmić dala mi je priliku da radim i s najmlađim rukometašicama što me izuzetno veseli, govori Luana koja je iskazala svoj potencijal i u pomoći oko organizacije Svjetskog rukometnog prvenstva za mlađe juniore što se održalo u Opatiji.
Luana je, naime, bila zadužena za sve što se događa na i oko terena u opatijskoj dvorani, a njezin trud i rad prepoznali su i u HRS-u.

- Praktički sam bila druga najodgovornija osoba u dvorani. Početak je bio vrlo stresan, nisam znala koje su moje dužnosti, no kada je sve krenulo, iz dana u dan sam sve više uživala u zadaćama koje je trebalo obaviti. U svakom slučaju to mi je bilo jedno odlično iskustvo, a HRS je prepoznao taj moj rad i već sada sam dobila poziv da radim na SP seniora što će se 2025. godine održati u Poreču, dodala je Luana.

Razlog Laninog prvog doticaja s rukometom bila je Luana. Često je, kaže, gledala Luanu na treninzima i tako počela trenirati. Dogodilo se to prije deset godina. Za nju, kaže, rukomet nisu samo treninzi i utakmice, ona je ovdje radi druženja, prijateljica.

- Ovo je nešto više od treninga i utakmica, ovo je gušt. Volim ta naša druženja prije i poslije treninga i utakmica. Sve to u kompletu me ispunjava i čini sretnom, otkriva Lana, učenica 3. razreda Trgovačke i tekstilne škole - smjer komercijalist.

Luana otkriva kako je pred tri godine najmlađa sestra Vanna imala krizu, kako je htjela odustati od rukometa, no kako je danas izuzetno sretna da to nije učinila. Vanna danas obožava trenirati, ne želi preskočiti niti jedan trening, a sestre se nadaju kako će taj njezin rad biti nagrađen i kako će se Vannina želja ostvariti.

- Nedavno sam bila pozvana na kamp HRS-a – jako sam sretna zbog toga. Planiram nastaviti u tom smjeru. Želja je postati standardna hrvatska reprezentativka, zaključila je Vanna, odlična učenica osmog razreda opatijske osnovne škole.

U obitelji Zdrinšćak kućne su rasprave uglavnom vezane uz rukomet. Lana kaže kako po tom pitanju u kući nikada nema mira, da se ponekad dogodi i kakva svađa, ali da je većinom rasprava o rukometu konstruktivna. Najžustrije je, priznaje Luana, ipak vikendima, nakon utakmica.

Follow @PodUckun