Tjedni retrovizor
Matulji su prošlog tjedna bili neizbježni u medijima, bez obzira dal’ su bili poznati po dobru ili po zlu. S jedne strane imamo kaos u Benčinićima, a s druge strane još masovnije ”događanje naroda” pred zgradom Općine, no ne u sklopu prosvjeda, već u procesu kulturnog uzdizanja.
Nije niti Opatija previše zaostajala, a tjedan u kojem je započela proslava Dana Grada obilježen je i posebnim poklonom – odlukom Upravnog suda kojom su im vraćena prava nad dionicama LRH. Gužva se stvorila i oko Lare i njenog izbora, a pun pogodak bila je i manfeistacija ”Carski grad” koja je privukla brojne posjetitelje koji su partijali kao da je 1899., iako nitko živ ne vjeruje u procjene organizatora prema kojim je u Opatiji bilo čak 20.000 ljudi ove subote…
Sve ove događaje, i još ponešto, potražite u recima koji slijede…
– Mediteraneo
Ooo, ljeto nam se vratilo
Ooo, ljeto nam se vratilo
Ooo, ljeto nam se vratilo u grad.
(Animatori)
Posljednjih tjedana napokon imam osjećaj kao da živim na Mediteranu – bez obzira što se nisam imao prilike još okupati ovoga ljeta, uživam u tom ”životu na ulicama” u kojem možeš sjesti na terasu nekog lokala i gledati rijeke ljudi kako prolaze. Krenulo je s ribarskom u Lovranu, nastavilo se s Vološćanskom i ”Carskim gradom”, a zaključilo otvaranjem Matuljskih ljetnih večeri pred zgradom Općine.
Konačno se počinje stjecati dojam da ova regija doista živi, da još imaju volje zaružiti i podružiti se na ulici, jer upravo tamo njeguje se taj ”mediteranski” osjećaj bliskosti među stanovnicima nekog mjesta, a upravo to nam je nedostajalo – imali smo savršenu scenografiju; uske uličice, male trgove, i terase kao izašle iz neke talijanske romantične komedije, ali nismo imali ljude koji bi sve to popunili. A sada je jasno – ljudi su oduvijek bili tu, ali dosad jednostavno nisu imali neki povod za izlazak…
– Dionice
Opusti se i uživaj,
nemoj da nam sada
kvariš doživljaj…
(Tutti Frutti)
Počnimo sa zlobnom dosjetkom. Nakon izjava čelnika liburnijskih općina i grada Opatije da je presuda Visokog upravnog suda donijela opuštanje nakon tri godine neprospavanih noći, nisam mogao izbjeći sliku koja se formirala u mojoj glavi – kako se njih četvorica bude u znoju, razmišljajući o ”zlatnoj dionici”, dok im u ušima zvoni hit Bijelog dugmeta ”Sanjao sam noćas da te nemam”…
Sada kad sam to izbacio iz sebe, treba reći da odluka VUS-a nije pobjeda pravne države, nego pobjeda lokalne samouprave u borbi s državnim aparatom, a da velike zasluge u iznošenju tog problema na vlastitim leđima mogu preuzeti Ivo Dujmić, Emil Gržin, Ratko Salomon i Mario Ćiković te njihove pravne službe. Sasvim je sigurno da nije bilo lako nositi se s pritiskom potencijalne propasti proračuna liburnijskih lokalnih samouprava, te bez obzira na akcije malih dioničara – koji legitimno djeluju u zaštiti svojih interesa, jednako kao što su (grado)načelnici djelovali u zaštiti interesa svojih stanovnika – mogu reći ”sad smo mirni, opustite se i uživajte jer imamo dionice”.
Mogu se, naravno, naći zamjerke presudi Upravnoga suda, jednako kao što su se mogle naći zamjerke rješenju Hanfe, ali i svakom drugom aktu, postupku ili događaju koji je obilježio dvadeset godina borbe za dionice Liburnia Riviera Hotela. No, ako se te zamjerke ne konkretiziraju u neki novi preokret u priči koja je preokretima obilovala, doista stanovnicima ovog kraja ”ne treba kvariti doživljaj”…
– Ima jedna duga cesta…
I nikad neću bit planina ni njezina tišina
Vodama vode vode me…
I neću bit kap, kad mogu bit slap
Brane koje brane, brane srušit ću sve…
(Prljavo kazalište)
Opasne igre vode se ovih dana u Benčinićima, a lokalna samouprava svojim ne-djelovanjem dovodi svoje mještane u pogibeljne situacije. Doista jest posao Općine da osigura svojim mještanima siguran pristup svojim domovima, jer to i jest smisao zajednice – da pruža sigurnost i zaštitu, posebice najugroženijim članovima. Bez obzira što Mario Ćiković nije kriv ovaj ”Menage a trois” u kojem se predstavnici Općine, mještana Benčinića i Bina Istre međusobno j… ako svađaju, činjenica jest da su se nakon desetljeća pasivnog odnosa prema ovom problemu, kola slomila na njemu. Prebacivanje krivnje na mještane neće ga nigdje odvesti, prije će njegovi politički protivnici to iskoristiti da ga rasture do kraja. Umjesto toga, morao bi se riješiti isprika i zasukati rukave. Jer ako je ”zlatna dionica” bila razlog za neprospavane noći, onda je to još i više jedan prolaz u ogradi koji u svakom trenutku nekoga može koštati glave.
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net