Tjedni retrovizor

retrovizor_2012

Ugh! Ponedjeljak…

– Marš! I medvjed…
Kada djeca peru zube i ručice,
Sunce sjajno smije se od srećice…
(Maša)

Ovaj kazališni vikend uistinu je bio bogat – održane su čak tri predstave, koje su zajedno imale ukupno pet izvedbi! Vikend je u petak otvorio satirični Kerempuhov Spektakluk, na koje se nadovezao zanimljivi Janko i njegov čarobni grah, priča koju su uvjerljivo prenijeli ”pokolokosi” malu pomoć harfe i grafoskopa.

Uz ove dvije predstave održana je još jedna o kojoj nismo napisali izvještaj, vodeći se principom da je u situaciji u kojoj nemaš ništa lijepo za reći, bolje ne reći ništa. No, nedjeljno događanje – koje za razliku od prva dva nije bilo u organizaciji Festivala Opatija – ipak zahtijeva određeni komentar, ako zbog ničega drugoga, onda zbog stotina roditelja koji su zbog svoje djece ”pali na navlakušu” i platili ulaznicu za nešto što se prodavalo kao predstava ”Maša i medvjed”. Riječ je o popularnom crtiću, nastalom u Rusiji, koji je osvojio djecu diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.

Crtani film doista ima i predstavu koja ga prati, i ona izgleda ovako.

Ono što se u Opatiji prodavalo pod istim imenom, i reklamiralo uz plakat s (najvjerojatnije korištenim bez dozvole) likovima iz crtića izgledalo je ovako. I glavni lik čitave priče bio je zli čarobnjak Boća Zloća koji mora naučiti kako biti dobar. Ne, stvarno, bez zajebancije…

Ta predstava u Adriaticu igrala je tri puta u nedjelju, a ”najbolje” od svega je što su se ulaznice mogle kupiti samo sat vremena prije početka predstave, i što sjedala nisu bila numerirana. Pokolj među roditeljima izbjegnut je tek zbog neprestanih pitanja njihove djece: ”A kada će doći pravi medvjed”…

– More, more…
A vitar puuušeeee,
Nek’ samo puuušeee…
(Oliver Dragojević)

Nije toliko neobično da vjetrom pogonjeno more potopi pokoju barku, ali kako se može ”šekat” auto?

– Kruha i cigala
We’re gonna build
Something this summer…
(The Hold Steady)

Evo kako u korist građana igra administrativna podjela Hrvatske na stotinu tisuća jedinica lokalne samouprave. Osim što sad svako selo jednostavno mora imati svoju sportsku dvoranu od par desetaka ili stotina milijuna kuna, očito mora imati i svoj zdravstveni centar pa što košta da košta.

Uostalom logično da gradimo nove i veće stvari – sve nas je više, zar ne?

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net