Tjedni retrovizor

Uz turističku sezonu na izmaku, čini se da je vrijeme da i na ovom mjestu progovorimo koju više o turizmu…

– Par(e)king
Lova, tebi treba lova
Svima teba lova do krova
Lova tebi treba lovaaaa…
(Simona Gotovac)

Ovo s parkingom je stvarno postalo naporno. Imam osjećaj da se cijele godine samo o tome priča, a da se još uvijek ne zna ključna informacija – u usporedbi s lanjskom godinom, kada je parking bio pod koncesijom, je li Grad Opatija sada uprihodio više ili manje sredstava.

Odnosno, je li ovo financijski povoljnija ili nepovoljnija varijanta za gradski proračun koji je, kao što smo imali prilike doznati, u ozbiljnim problemima…

– Turisti il furešti
Iza nas more il’ planine
Kao fototapeta nekog dalekog svijeta,
A blijeda lica spaljena od blica
Dokazuju da smo bili tu…
(Hladno pivo)

Prije svega, treba biti realan – činjenica je da Opatija gubi bitku s drugim, bržerastućim turističkim destinacijama u Hrvatskoj, ali i da to nije „od jučer“, već proces koji traje desetljećima. Ima ovaj grad neke svoje posebnosti koje mu omogućavaju da (p)ostane perjanica hrvatske turističke priče, ima i neke vrijedne pokušaje organizacije događanja koja mogu privući ljude, ima i privatnih inicijativa koje stvarno oplemenjuju ponudu. Ima, naravno, i ograničenja – broj krevata koji Opatija ima ne može se mjeriti s Krkom ili Crikvenicom, pa prema fizičkim pokazateljima teško da može biti u vrhu Hrvatske. S druge strane, ima visok udio hotelskog smještaja, za razliku od drugih mjesta gdje prevladavaju kampovi i privatni smještaj, pa može računati i na veće prihode po pojedinom gostu, ali i na kvalitetnije popunjenije periode izvan glavne sezone. Prema omjeru popunjenosti najboljeg i najslabijeg mjeseca u godini Opatija je vodeća destinacija u zemlji, s višestruko boljim brojkama od nacionalnog prosjeka.

No, u svemu tome, Opatija ima i jedan veliki problem. Sve destinacije koje su se „pojavile“ u proteklih dvadesetak godina, „izrasle“ su na kombinaciji privatne inicijative s jasnom vizijom i kapitalom i lokalne vlasti koja je bila dovoljno inteligentna da takve inicijative ne „reže u korijenu“ ili ih, neuobičajeno za Hrvatsku, čak i podrži. Dubrovnik, Rovinj, Novalja, Lošinj – sva su ta mjesta doživjela slične transformacije, a sva imaju istu „pozadinu“.

Drugim riječima, trenutačno najveći opatijski problem je sama turistička privreda, barem njen najveći dio – Liburnia Riviera Hoteli, dominantna grupacija koja bi trebala diktirati imidž i razvoj destinacije. Nažalost, uz ovakav LRH, Opatija iz prve lige tone prema nižim županijskim natjecanjima, u kojima je prestiže i Crikvenica s jedne i Rabac s druge strane. Praktički od osamostaljenja, LRH radi štetu opatijskom turizmu – u početku zbog činjenice da je tvrtka u državnom vlasništvu bila nedovoljno kompetentna za značajniji iskorak, ali i zbog činjenice da je menadžment tada bio prvenstveno fokusiran na održavanje „statusa quo“ bez „talasanja barke“, a kasnije zbog opsjednutosti „excell direktora“ maksimizacijom rezultata nauštrb stvarne kvalitete.

U takvu priču „uskočili“ su i drugi hotelijeri, primjerice OHM group koja je uspjela relativno bezlične hotele srozati za stepenicu ili dvije, zatim novi vlasnik hotela Adriatic koji neobičnim poslovnim potezima uspijeva „rastjerati“ dosadašnju ciljanu klijentelu bez da ima osiguranu novu, da ne govorimo o tvrtki Rivijera koja „vodi“ kamp Ičići i plažu Slatina. Dodajmo tome vlast populističkim politikama ogromne novce troši na kupovinu birača i nepotrebne kapitalne investicije, njihove prethodnike koji su imali vrlo neobične turističke ideje (grad muzej kod Muzura ili grad spavaonica kod Vlatkovića) i vrlo je jasno da imamo koktel koji dovodi do situacije da danas Opatija nema niti jasnu viziju turističkog razvoja, niti kapacitete da ju provede, niti goste koji bi to mogli pratiti, odnosno platiti…

– Vrtić
Kingdom…
Kindergarten…
Born late…
Will I graduate?
(Faith No More)

U „džumbusu“ koji je nastao oko povećanja broja skupina u Dječjem vrtiću Matulji i povećanju troškova koji plaćaju roditelji, Upravno vijeće donijelo je jedinu logičnu odluku – upisni postupak neće se ponavljati, a od Općinskog vijeća i načelnika očekuje se da pronađu sredstva za rad dovoljnog broja skupina da se zadovolje dosad napravljene upisne liste.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net