Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY

madonina_devetZa Liburnija.net piše: Jan – Bernd Urban
Obitelj grofova Kinsky jedna je od onih, koje turistički vodiči Praga i Beča uvijek iznova rado i nezaobilazno predstavljaju svojim znatiželjnim klijentima, zahvalni za neiscrpan broj priča, koje je ta obitelj kroz povijest ostavljala iza sebe. Dvorci, palače, bogatstvo, titule, društvena priznanja, obiteljske drame, velike ljubavi, nacionalni naboji, progonstva i.. i… i.. tako gotovo u nedogled, kao da su stvarani za potrebe turizma, a ne za obiteljsku kroniku namijenjenu samo članovima obitelji.

Grb obitelji Kinsky s obiteljske grobnice u Opatiji

Grb obitelji Kinsky s obiteljske grobnice u Opatiji


Neosporno je da su Kinsky prije svega Česi; po porijeklu, po materinjem jeziku i prije svega po nacionalnom osjećaju. U bečkim salonima je bio poznati pomalo zluradi smiješak kojeg su izazivali na licima Kinskyh nespretni germanski pokušaji izgovaranja njihova originalnog punog obiteljskog prezimena.
Hrabe (grof) ili još nelagodnije: kniže (knez) Vchynsky ze Vchynic, a Tetova, uz kombinaciju s tradicionalnim imenima poput Zdenko, Radslav, František, Vaclav, Oldrich ili Alžbeta i Štepanka tjerali su graške znoja na čela onih koji bi pokušavali nešto ušićariti kod Kinskyh na taj način.
Prvo spominjanje obitelji u trinaestom stoljeću, grofovska titula iz sedamnaestog i kneževska uz prinčevski naslov iz osamnaestog stoljeća i nisu baš svakodnevne pojave.
Ljubitelje arhitekture oduševljavaju palače obitelji Kinsky u Pragu i Beču ili brojni dvorci razasuti u drevnoj Bohemiji, a ljubitelji konja i konjičkog sporta tu istu obitelj respektiraju kao tvorca jedne od najvrsnijih ergela u svijetu. Stambene prostore kreirali su im uvijek najveći arhitekti određenog doba, no uzgoj konja bio je stvar osobnog prestiža. Ako je pojam trgovačke umješnosti prodavanje hladionika Eskimima, onda je bar jednaka umješnost prodavanje konja za polo ili trke Englezima. Grofovi Kinsky su i to znali.
Sa stanovišta nas Opatijaca, bar onog dijela koji smatra da je za turističku Opatiju pojam Kinsky važniji od pojma Barufe, valja istaći da je nobelovka Bertha von Suttner (1843. – 1914.), rođena grofica Kinsky bila u posjeti našem gradu 1902. Posjete Opatiji, za ove povijesne crtice na Liburnija.net-u nisu dovoljna kvalifikacija za uvrštenje, čak ni ako si grofovski nobelovac. Ovo je serija o Opatijcima, pa se valja i na njih koncentrirati, kako bi naši turistički vodiči učinili konačno bar maleni odmak od nezaobilaznog, ali tako usamljenog Scarpe i njegove Angioline.
Kinsky kao Opatijci stanovali su na adresama: vila Kinsky, Delfina, Elemer, – Veprinac 143, (danas u susjedstvu hotela Adriatic), vila Döry, Pina, Opatija 156 (danas Križišće, odnosno ul. sv. Florijana) i vila Arion (danas M.Tita 25).
Još jedna opatijska vila obitelji Kinsky

Još jedna opatijska vila obitelji Kinsky


Centralna ličnost je svakako Oktavian Zdenko Stanislav Žigmund Ivan grof Kinsky (1844. – 1932.). Taj Opatijac, koji se kao i svaki pravi Opatijac pod stare dane nije dao iz Opatije, bez obzira na političke prilike, pa je u njoj i umro, bio je otac devetero djece, od kojih je kćerka Nora svakako najpoznatija. Ona je, od 1916.-1918., sve ugodnosti grofovskog doma zamijenila za dušobrižnički rad na ruskoj fronti njegujući ranjenike kao obična bolničarka. Svoje utiske bilježila je u formi dnevničkih zabilješki, koje joj je posthumno dala objaviti kćerka Gina. Gina von Liechtenstein je bila majka Hans Adama II, Princa i sadašnjeg suverena kneževine Liechtenstein.
Zdenko grof Kinsky imao je stariju sestru Irenu. Nije jasno tko je koga ″dovukao″ u Opatiju, no činjenica je da je i Irena grofica Kinsky, postala Opatijkom. Svoj Opatijski dom dala je izgraditi na Križišću. Vila koja danas nosi ime Pina, bila je nekad poznata kao vila Döry, po grofičinom mužu Antonu, barunu de Jobbahaza.
Treći opatijski dom, u kojemu je stanovala jedna grofica Kinsky bila je vila Arion. Nekada, u ne manje, otmjenom vlasništvu grofova Henckel von Donnersmarck, bila je u vlasništvu Zdenkove kćerke Johanne.
Moja istraživanja dovela su me i do unuka grofa Zdenka. Radslav, grof Kinsky, osobno mi je ispričao svoje opatijske dječačke dojmove, među kojima je među lovom na glavoče, puhaljkama s lumberom kao metkom, moralo bilo mjesta i za predstavljanje nekom raščupanom liku, koji je na Radslava, koji se u zrelim godinama i sam bavio naučnim radom, tek mnogo godina kasnije ostavio bitno veći dojam. Taj raščupani lik bio je naime Albert Einstein, a susret Kinsky – Einstein odigrao se ispod vile Esperie.
Obiteljska vila na Križišću

Obiteljska vila na Križišću


Velike obitelji redovito prate legende, Tako je poznata i legenda po kojoj su grofovi Kinsky dobili svoj grb. Jednom davno, davno dok su Kinsky bili obični seljaci, a to je moralo biti svakako prije XIII st., šetala se kraljevna šumom. Neoprezna pratnja ju je izgubila iz vida i kraljevna se našla okružena čoporom vukova. Iz te pogibeljne opasnosti spasio ju je hrabri i naočiti mladić (a kako bi to u legendi moglo biti drugačije? ) ubivši tri vuka i rastjeravši ostale.
Spasiti kraljevnu od smrti nije moglo ostati nenagrađeno. Plemićka titula bila je nagrada, a uz titulu plemića ide i grb. Za grb je valjalo osmisliti slikovni sadržaj, a za ta su, u skladu s događajem, bila određena tri vučja zuba; za svakog ubijenog vuka po jedan. Ni ja nisam siguran da je to bilo baš tako, no na opatijskom groblju još postoji grobnica Kinsky i na njoj grb s tri vučja zuba.
Moja Opatija su turističke priče, makar i legende o tri vučja zuba. Ona druga Opatija je također turistička, bez legendi je, ali s tri bubnja ili tri električne gitare u tri ujutro. Turizam je gospodarska grana s toliko različitih lica!
Jan Bernd Urban – vezane vijesti
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE

error: Content is protected !!