Kratki vodič kroz oporbeno djelovanje (dio prvi)

Glasnije.... Ma ne čujem te.... Nešto si mi rekao?

Glasnije.... Ma ne čujem te.... Nešto si mi rekao?

Opatija – Što bi u demokratskom sustavu trebala raditi lokalna vlast otprilike je jasno – upravljati imovinom, donositi prostorne planove i proračun (što su njene najznačajnije ovlasti) te općenito raditi na dobrobit čitavog stanovništva i gospodarstva. Ako pritom uspiju pronaći optimalan omjer između poštivanja utilitarističke maksime najvećeg dobra za najveći broj ljudi i posebne pozornosti koja se pridaje socijalno najugroženijim kategorijama (dakle, prividne nejednakosti u cilju ostvarivanja socijalne pravde) uspjeh je zagarantiran.
Pri takvom hipotetskom djelovanju vlasti, ne bi postojalo puno prostora za djelovanje oporbe. Međutim, upravo je to tema ovog teksta, prilagođenog liburnijskom području – pitanje čime bi se zapravo trebala baviti kvalitetna oporba? Kako ona svojim djelovanjem doprinosi demokratskom dijalogu?
Prema teorijskom okviru, cilj političkih stranaka (pribrojimo ovdje i nezavisne liste) jest natjecanje u javnom prostoru i na izborima kako bi osvojili vlast, iako postoje i interesne stranke (recimo, Hrvatska stranka umirovljenika) čije je djelovanje usmjereno na ciljeve posebnije od same vlasti – odnosno, dobit određene društvene skupine čije interese zagovaraju.
Nakon izbora, dio stranaka i njihovih članova koji ne osvoje vlast, očito nije uspio u svojim ciljevima – njih nazivamo oporbom, a prepoznajemo ih po kiselom izrazu lica i čestom gunđanju. Međutim, često se zaboravlja da izborna utakmica traje čitave četiri godine, i da pritom vlast svoju kampanju vodi ostvarivanjem zacrtanih ciljeva, a oporba ukazivanjem na propuste u politici vladajućih.
Svoje aktivnosti oporba može realizirati kroz dva kanala – djelovanje u institucijama vlasti (primjerice, Gradsko vijeće) iako u njima imaju manjinu te kroz komunikaciju s građanima, koja se opet može podijeliti na dvije razine – izravnu komunikaciju i komunikaciju putem medija.
Kvalitetna oporba mora zadovoljiti sve ove aspekte političkog djelovanja, a za to joj treba znanje i iskustvo – za podnošenje vlastitih zahtjeva, prijedloga i zaključaka na raspravama institucija vlasti moraju imati nužno poznavanje procedura, načina funkcioniranja sustava u kojem se nalaze, ali i posebna znanja o materiji koju predlažu (primjerice: gospodarstvo, komunalni sektor, proračun, prostorni planovi).
Za komunikaciju s građanima treba poznavati potrebe građana i imati moć uvjeravanja da su te njihove potrebe ostvarive upravo kroz djelovanje tih stranaka i nezavisnih lista, a za medijsku aktivnost dovoljno je – biti spektakularan, skandalozan ili u najmanju ruku atraktivan, zanimljiv i relevantan.
A kako bi to izgledalo u opatijskim okvirima? Tu je oporba, otprilike, podijeljena na dva dijela – klaster koji čine Akcija mladih, Nezavisna lista Nikice Pažina i Nezavisna lista Amira Muzura (bez Amira Muzura) sa sedam zajedničkih vijećnika te manji dio koji čine dva zastupnika HDZ-a.
Za HDZ-ovce je situacija sasvim jednostavna – izravnim izborom gradonačelnika oni su izgubili gotovo svaku šansu da ponovo osvoje vlast u Opatiji, jer nikad više neće biti u situaciji utega koji može presuditi o popunjavanju najvažnijih političkih fotelja. Naime, i posljednji predsjednički izbori pokazali su da ljevica na prostoru Liburnija s lakoćom osvaja od 80 do čak 90 posto, pa nitko neće riskirati stavljanje nekog od članova najdesnijih ”elemenata” u Gradskom vijeću pod svoju sliku za gradonačelničku kandidaturu. Nitko s realnim šansama za osvajanje mandata, to jest… Najbolje što hadezeovci mogu izvući jest pasivna podrška nekom kandidatu u drugom krugu izravnih izbora za gradonačelnika u zamjenu za pozicije u nekim radnim tijelima Vijeća ili nadzorne odbore i uprave gradskih firmi.
Problema nemaju niti s vijećničkom listom – ona će uvijek osvajati 10 – 15 posto glasova biračkog tijela, što će joj biti dovoljno da ostvari prisutnost u gradskom parlamentu s tradicionalna dva zastupnika. Za njihovo oporbeno djelovanje, dakle, dovoljno je tek tu i tamo javnost podsjetiti da postoje i obratiti se nekoliko puta godišnje svome biračkom tijelu s (indirektnom) porukom da ih nisu zaboravili.
Pa ipak, s nekoliko poteza, HDZ se u ovom oporbenom mandatu pokazao kao možda i najzanimljiviji i najagilniji član oporbe. Performans u Gradskom vijeću s ”Opatijskim poskupljenkom” odlično je odjeknuo u medijima, a i doprinos raspravi oko LRH i Ostoje bio je dovoljno snažan da izazove burne reakcije gradonačelnika Ive Dujmića i najjače gradske stranke – SDP-a koji su na odvojenim konferencijama za novine pokušali (i jednim djelom uspjeli) demantirati napade HDZ-a i prozvati ih zbog nekorektnih napada. Međutim cilj je postignut, a gorak ukus u ustima vladajućih vjerojatno će se zadržati neko vrijeme.
Međutim, imao je HDZ i gafove, kao onaj s količinama proizvedene vode od strane Komunalca kad su krivo zbrojili kupljenu i proizvedenu vodu, pa im je hitac usmjeren prema gradonačelniku eksplodirao u vlastito lice. To je još jedan poučak o napadima oporbe – mogu biti ružni i prljavi, ali ne smiju biti neistiniti, što je lekcija koju HDZ nije naučio iako je već izgubio jednu tužbu od bivšeg gradonačelnika Axela Luttenbergera.
Kako na iskustvima HDZ-a svoje djelovanje mogu graditi i novopečeni oporbenjaci AM – NL Nikica Pažin-NL Amir Muzur (bez Amira Muzura) pročitajte u drugom nastavku teksta koji ćemo objaviti sutra.
Davor Žic
Vezane vijesti:
Stranačka politika političkog kadra u Opatiji (dio drugi – oporba)
Stranačka politika političkog kadra u Opatiji (dio prvi – vlast)

error: Content is protected !!