[VIDEO RAZGOVOR] Tekstil koji govori emocijama: umjetnički put Ive Katalinić

Iva Katalinić

Mlada umjetnica iz Ičića kroz vez, tapiserije i tekstilne skulpture spaja emocije, prirodu Kvarnera i iskustvo rada u kazališnoj i filmskoj scenografiji

Ičići - Njezin je izbor tekstil. Tehnikama vezivanja i srodnim tehnikama stvara umjetnička djela, ali i uporabne predmete. Skulpture, tapiserije, nakit i lampe samo su mali djelić onoga što izrađuje. Iva Katalinić, mlada umjetnica iz Opatije, odnosno Ičića, afirmirala se ne samo u tekstilnom stvaralaštvu, već i na području kazališne i filmske scenografije. Njezin rad nedavno je prepoznala i struka – Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske dodijelila joj je godišnju nagradu za izniman autorski doprinos suvremenom tekstilnom oblikovanju, uz pohvale za tehničku izvrsnost i emocionalnu snagu njezinih radova.
Kako kaže, svaka nagrada umjetniku znači potvrdu rada, ali i poticaj za daljnji razvoj. – Nagrada je potvrda rada i prilika za mali, ali važan korak u afirmaciji mladog umjetnika. Nama umjetnicima priznanja struke puno znače jer dolaze od ljudi koji razumiju proces stvaranja – ističe Katalinić.

Put koji je počeo crtanjem
Ljubav prema umjetnosti razvijala se postupno. Još kao djevojčica pokazivala je snažan interes za crtanje, koji se tijekom školovanja nije gasio. Logičan korak bio je upis u Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, a potom i nastavak obrazovanja na Akademiji.

– Ne postoji jedan trenutak u kojem sam odlučila postati umjetnica. To je bio kontinuitet interesa i potrebe da se razvijam u tom smjeru. Sve što sam tijekom devet godina stručnog školovanja naučila utjecalo je na mene i oblikovalo me kao umjetnicu – kaže.

Iako su je tijekom školovanja inspirirali različiti autori i pristupi, nikada nije tražila uzor u jednoj osobi. Više ju je privlačio sam proces stvaranja, osobito crtanje koje je dugo bilo središnji dio njezina rada.

Tekstil je u njezin život ušao gotovo spontano, pred kraj studija. Počelo je iz znatiželje i potrebe za istraživanjem.

– Nona me još ranije naučila osnovama šivanja, ručno i na mašini. Kada sam počela eksperimentirati s tekstilom, nisam mogla znati da će me to odvesti u ovom smjeru. Počelo je s malim formatima, a s vremenom su se razvijale veće forme, ideje i interes za tehnologiju izrade – prisjeća se.

Taj proces istraživanja traje i danas. Katalinić ističe da je tekstil iznimno fleksibilan medij koji omogućuje širok raspon izraza – od umjetničkih objekata do uporabnih predmeta.

Uz autorske radove, velik dio svojih dvadesetih godina provela je radeći u kazalištu i na filmu. Sudjelovala je u izradi scenografije, kostima i lutaka te u kiparskim i slikarskim radionicama, gdje je razvijala tehnološke i izvedbene vještine.

– Radila sam različite poslove vezane uz scenografiju i kostimografiju. Ta iskustva su me jako obogatila. Svako iskustvo, ako voliš svoj posao, nešto te nauči – kaže.

Tek posljednjih nekoliko godina intenzivnije izlaže vlastite radove i razvija osobni autorski opus.

Emocije utkane u svaki šav
Za njezine radove često se kaže da nose snažan emotivni naboj. Sama umjetnica smatra da su emocije sastavni dio procesa stvaranja.

– Kao što se vez sastoji od mnogo šavova, može se reći da se sastoji i od jednako mnogo emocija. Emocije su kratki trenuci koje pretvaramo u trajne forme – objašnjava.

Inspiraciju pronalazi i u prostoru u kojem živi. Kvarnerski krajolik, svjetlo i atmosfera ostavljaju snažan trag u njezinim radovima.
– Ambijent Kvarnera je inspirativan. Da nije tako, ljudi ne bi ovdje dolazili. Meni je lijepo i drago ovdje živjeti i taj prostor svakako utječe na moj rad – kaže.

Na pitanje može li se danas živjeti od umjetnosti, odgovara realno: moguće je, ali uz šire djelovanje unutar struke i spremnost na različite poslove.

– Iskustva umjetnika su vrlo različita. Neki mogu živjeti isključivo od umjetnosti, dok drugi trebaju dodatne izvore prihoda. Često je potrebno raditi i poslove koji nisu izravno u tvojoj struci – ističe.
Na tržištu se lakše prodaju manji formati koji su dostupniji širem krugu ljudi, iako to, kako kaže, nije pravilo.

U budućnosti želi još više raditi na edukativnim programima i radionicama, u kojima vidi važan način približavanja umjetnosti široj publici. Već je surađivala s institucijama, udrugama civilnog društva i različitim kulturnim manifestacijama.

Autorski radovi, dodaje, nastaju sporije jer zahtijevaju vrijeme i promišljanje.

- Proces izrade je živ. Ideja postoji, ali se razvija kroz rad.

Planine kao prostor odmora
Kada ne radi, vrijeme provodi u prirodi. Rekreativno planinarenje njezin je način odmora od rada u njezinom ičićanskom ateljeu.
– Učka je mjesto na koje se uvijek rado vraćam – kaže.

Za Ivu Katalinić tekstil nije samo materijal nego prostor izraza u kojem se susreću emocije, iskustvo i kreativnost. Svaki šav u njezinim radovima nosi dio tog procesa – tihog, ali snažnog dijaloga između umjetnice i materijala.

Razgovori z dihon / PodUčkun.net

Follow @PodUckun