Crtice o pusnim običajima Liburnijskoga krasa

Navečer, po dvije-tri zakrabuljene osobe, lica pokrivenih velom, prozorskom zavjesom, plahtom kreveta ili šarenim pokrivalom pokucale su na vrata susjeda ili seljana.

Opatija - O ukorijenjenosti pusnih običaja u narodu svjedoče izreke:
"Bolje da se zatare selo nego stare navade ",
"Se za stare navade"
"Mršov ali tust u torak príde Pust“
„Ča na pust dobi na Vazam nosi“ (Utroka)
"Pusni špasi, katarinski faši"- o pustu začnu dijete, a za Svetu Katarinu „fašaju“
„Pepelnica revna ženica“ za žene koje za pustovanja munjesaju pa obole
„Pust je za devet prazniki praznik“
"Pust je pasal, mačkara je ustala."- tko se neodmjereno ponaša i nakon pusta
"Viš ga pustina" za zapuštenu osobu i "Blažena mat ka pusta rodí i mačkaru u hišu drží"

Ovako je počinjalo:

Navečer, po dvije-tri zakrabuljene osobe, lica pokrivenih velom, prozorskom zavjesom, plahtom kreveta ili šarenim pokrivalom pokucale su na vrata susjeda ili seljana. Stariji su govorili: aj mačkare su, nutra hote, ala zapleš ́te malo. Maskirani su šutjeli ili ispuštali iskrivljene, piskutave glasove. Manja djeca su prestrašeno gledala, stariji su dugo iza toga prepričavali "ma ki bi to mogal bit ?" Svirale su usnu harmoniku ili na češalj.

„Za poć skupa smo zele ruhu s kosna, san je nazbrala, dela nutra laštik i mi je bilo krilo, zgora san si obukla kakovu srajčinu, fačou na glavu, najlon na ubraz, ja san bla u žensko ubučena, Ivanka u muško, aš je b'la bolj tanka. San imela une gondole/cokule/ drvene, velike, mi jih je dau Zalevalnik z Jušići, pa mi ih je naš Jože (muž) biu zapaliu, ja bin ga bila strla ča mi je narediu.

Ubuklo se je i u ciganku, a zelo se je i uprtu pa se je prašća uprtilo, pa san užala u bremaricu razdrte umbrele držat. Mene su ki put poznale po hodi."- svjedočila je Milenka Mavrova, Rupa 27 (Emilija Smajila, ož. Komen), r. 1937.

"Josip Iskra, Kolaričin-Pepo Kolar (Pasjak) ki je bil rojen na pust 1912. leta, je bil čovik po kemu se je znalo da je pust-nosil je zgonce, turan, nanopak kožuh, pa je bil Zgončar i Klišćar a hodil je po Pasjaku i zahajal u druga sela okoli-u Šapljane, Starod, Brce, magari sam. Do kraja sojega življenja je nosil dva zgonce ke si je činil storit u "Rafineriju" kadi je delal. To je bilo od 1970-1980.-ih let.

Zanimljiva je pojava, uobičajena u Šapjanama i okolnim selima, kažnjavanja djevojaka koje nisu htjele plesati zatvaranjem u gajbe, ali ne za vrijeme poklada. U Šapjanama sam zabilježio upotrebu gajbe i za pusno vrijeme.

„Gajbe su se delale potlje oslobođenja 1945. Mi smo služili uz gajbu ka je bila ustala ud plesa, pa smo je koristili za pust, ženska u gajbi je bila interesantna, voljena, a biu je gušt dit lipu žensku u gajbu. Dešpet je biu i ljubomora - nisi tila plesat z manu, pa moraš bit u gajbu“.

Ovdje moram naglasiti da žene nisu plaćale ples pa je bila obaveza plesati kada ih je netko pozvao. U Rupi sam zabilježio da je djevojka koja je imala frajara radije išla u gajbu nego da pleše.

Jeno leto smo imali živega pusta, je biu Lajko, a Nevio Simčić i mi smo ga nosili na lojtrnici. Jeno dva leta, naš utac je storiu da se pusta pošlje ća u izgnanstvo, z vlakon, kupili su mu kartu na Štacjon, zavezali na vagun pa je šau ća za Pivku (Franko Simčić-Picetov).

Nepodopštine u pusno vrijeme:: "Ubisit premu voza na urih, založit vrata zas par kvintali sniga." (Pasjak).
„Šapljanci su delali pusta, ja i Miho (Dujmović rojen u Mune, Jivešinov, je bivau u Šapljane) smo bili pr′šli z Rupe z bičikletami. Pice je delau pusta i je Miho rekau daj mi ga malo, Miho ga je uprtiu i šau drito doma z bičikletu u Rupu zas puston, Šapljanci su ostali bez njega“ (Jožić Turković-Kranjčov).

Prekid maskiranja pamti se samo za vrijeme II. Svjetskog rata i zbog rata u Hrvatskoj. U Lici su vojnici Brejci (Brce) i Matuljci ipak s par krpa napravili pusta, ali su ga zapalili kad su došli doma. Sve u slavu tradicije, sve za stare navade, da se ne zataru!

Izvor: Zbornik Liburnijskoga krasa 2011.- pusni običaji i knjiga „Bogatija“ 2021.

Tekst: Josip Orlando Hrvatin

Follow @PodUckun