Crvena zastava na Orjake 1. maj 1942. - hrabri čin otpora fašizmu

Aleks Pošćić, stoji četvrti u partizanima, nepoznato mjesto 1945. i Stanislav Stanko Jurdana

Akcija iz Rukavca u noći s 30. travnja na 1. svibnja 1942. pokazala prkos lokalnog stanovništva talijanskoj represiji

Rukavac - Centar borbe protiv talijanizacije našega kraja i otporu nadolazećeg fašizma bio je Rukavac. Organizator i vođa djelovanja je Albert Jurdana – Berto z Kućeli. Višekratno zatvaran i pod stalnun paskun fašisti i policije. Tijekom 1939. Berto počinje razmišljati o postavljanju črjene zastave na Orjak, vrhe z kega se pruža panoramski pogled na celi Kvarnerski zaljev, z namjerun da se fašistima pokaže da repesija, neprestana uhođenja i pretresi kuća po selima ne daju rezultata. Stun idejun naprije upoznaje brata Stanka, a onda i Jakova Brajana. Dogovorili su da treba početi šit zastavu. Zadatak su preuzele sestri Ruža i Tereza Antoničić z Rukavca.

U noći 30.04 na 01.05.1942. Stanislav - Stanko Jurdana (Kućeli, 7.11.1911 – Planik, 4.12.1942.) i Aleks Pošćić (Kućeli 19.07.1921. – 28.08.2011.) postavljaju crvenu zastavu na vrhe Orjaka. Kad je svanulo jutro i razišla se magla, njena pojava na takvome istaknutome mjestu frapirala je talijanske fašističke vlasti i njihove glavešine. Rano to jutro zaposlenici su bili na putu za svoja radna mjesta, te nisu mogli bit kontrolirani, ali su karabinjeri i policija u toku dana priveli, koliko je poznato, 36 osumnjičenih, a međi njima i Berta Jurdanu. Pošto nikome nisu mogli dokazat krivicu, postepeno su puštani doma, osim trojice koji su internirani bez suđenja. To su bili Josip Eva iz Pobri i braća Ivan i Pavle Kinkela iz Rukavca. U internaciji ostaju sve do kapitulacije Italije i pada Musolinija i fašističkog režima.

4. četa Stanko Jurdana odreda izviđača Mate Balota Matulji na mjestu pogibije Stanka Jurdane

Uspijevaju pobjeći, ali ne i vratiti se doma. Stanko Jurdana poginuo je kao borac 1. Istarske partizanske čete na Planike. Aleks Pošćić bio je u partizanima kao član 43. Istarske divizije. Poslije rata živio je u Matuljima i kasnije nije bio politički aktivan. Zbog ove akcije i sve jasnijih antifašističkih istupa, represivni organi fašističke države su ovu akciju smatrali djelom komunista (kojih po njima nema ili ih ima samo mali broj). Članovi organizacije Kućeli – Rukavac u vrijeme njenog postojanja, rada i djelovanja nikad nisu znali, pa ni mislili, da pripadaju organizaciji TIGR. Organizacija TIGR bila je jedna od prvih organiziranih antifašističkih i gerilskih pokreta u Europi, aktivna na području koje je nakon Rapalski ugovor pripalo Italiji (Istra, Slovensko primorje, Trst) i slova su skraćenice od Trst, Istra, Gorica, Rijeka. Niti su držali i vjerovali da pripadaju organizaciji komunista i nikad nisu postavljali pitanje da li se radilo o organizaciji KPI (Komunistička partija Italije) ili KPJ (Komunistička partija Jugoslavije) . Znali su da bitne direktive dolaze iz Trsta i ako su imali vezu i na Kastavštine. Zato nije nikakvo čudo što cijela ova organizacija već od prvih početaka organizacije NOP-a (Narodno oslobodilačkog pokreta) na ovim prostorima u srpnju 1941. uključila u njegov rad i postala jedan od njegovih stupove u daljnjem razvoju NOB-a (Narodno oslobodilačke borbe) u cijeloj Istri.

Vinko Šepić – Čiškin, Rukavac Opatijska komuna broj 15. od 13.05.1980.

Follow @PodUckun