In memoriam - Ivan Trinajstić (1938. – 2023.)

Ako želite sagraditi brod, nemojte tjerati ljude
da sjeku drva, nego ih zaljubite u more.
A. de Saint Exupery

Neobično. Rezak zvuk školskog zvona ne bi nas zatekao u jurnjavi hodnicima nego u klupama nad svojim „svaštaricama“. Bio je visok, zgodan, smiren čovjek, imao je godine naših očeva. Ušao bi u razred iz kabineta fizike u svijetlosmeđoj kuti i rekao: da vidimo što ćemo danas naukovati. Imali smo sreće što je bio naš razrednik, nenadmašni nastavnik fizike naše i tolikih generacija matuljske škole, kasnije i dugogodišnji ravnatelj.

U to bezbrižno i sretno vrijeme „još dok je naš svijet bio nov, sazdan od nadanja“ mi u plavim kutama i crnim papučama sjedili bismo pred njim u prostranoj sunčanoj učionici neobičnog kružnog rasporeda pogleda prikovanih za novi pokus. Poticao je radoznalost jer, kako bi znao podsjetiti, svijet je zanimljiv onoliko - koliko smo mi radoznali. Umjesto listanja knjige, vježbali smo gledanje, povezivanje, zaključivanje. A kada bi netko zaključkom pogodio „usridu“ bio bi to vrhunac našeg malog mudrovanja kojeg bi nazivao „bljeskom uma“ i kojeg bi crvenom olovkom zapisao u svoju legendarnu, ali i notornu, pred kojom se je strepilo - zelenu bilježnicu. Bio je to poticaj vrijedan divljenja zbog kojeg se mislilac dana osjećao ravan u najmanju ruku tvorcu definicije i otkrivaču fizikalnog zakona. Kakav je tooo bio osjećaj! I koliko jako nam i sve češće nedostaje taj osjećaj da um caruje, da znanje vrijedi i pobjeđuje. Učili smo ne samo lekcije iz fizike već one životne jer njegov je cilj bio naučiti nas kako misliti, a ne što misliti. A upravo je to najteža i najvrijednija pouka koju mogu dati samo pravi učitelji koji znanje dijele strastveno i nesebično. Bila je to pouka, osjećaj i nadahnuće jer kako reče netko mudar: osrednji učitelj govori, dobar učitelj objašnjava, odličan učitelj pokazuje, a najbolji učitelj - nadahnjuje.

Naš drug Trinajstić, kako smo u ono vrijeme zvali svoje nastavnike, obožavao svoj poziv i taj odnos i energiju prenosio je, naravno, na nas. Apropos energije i rada – baš nas je on naučio prve fizikalne formalizme o energiji i radu, o džulima i vatima, otvarao nam nove svjetove, učio nas prvim čitanjima “knjige prirode” koja je, kako reče otac fizike Galileo, napisana matematičkim jezikom, zvanim formule. Ivan Trinajstić bio je savršeni nastavnik fizike, briljantni metodičar, poznat i priznat u svojoj profesiji, recenzent udžbenika “Materija i energija” legandarnog autora Gustava Šindlera, u doba prije udžbeničke inflacije, kad udžbenika nije bilo 10 po generaciji, nego jedan (ali kakav!) na kojem su odrasle generacije.
Pravi je učitelj i vrtlar i kipar i vodič i trener i prijatelj i roditelj - branio bi naše nestašluke, rješavao pubertetske probleme… dežurao po hotelskim hodnicima, kartao s nama na izletu…

Neizmjerno nam je drago što je prije par godina, usprkos već krhkom zdravlju, podijelio s nama radost druženja generacije osmaša 80-tih (prošlog stoljeća) i pridružio nam se na proslavi i druženju, skupa s ostalim dragim i poštovanim razrednicima naše generacije.

Dragi naš Trina, hvala za sva naša „naukovanja“, „bljeskove“, za otvorene svjetove… Ostat ćete zauvijek dio našeg bezbrižnog sretnog djetinjstva, na vrhu školskih stepenica, drugoga kata naše škole, u svijetlosmeđoj kuti, bez tragova vremena jer brzina i put nam više nisu bitni.

Neka Vam put ka zvijezdama osvijetle bezbrojne iskrice koje ste upalili u dječjim glavicama, u mnogim srcima, u klupama našeg odrastanja.

U ime generacije osmaša OŠ Matulji 1979./80. (i mnogih drugih)
Vaše fizičarke iz VIIIa

Rajka Jurdana-Šepić i Eni Sušanj Šebalj

Follow @PodUckun