[MALI PODUZETNICI] Cvjećarnica Lidija: Tri desetljeća ljubavi prema cvijeću

Vrijedni tim Cvjećarnice Lidija: Ileana Škorjanec, Lidija Smolić, Vesna Đivoje i Paola Ibrahimović

Na pitanje ima li neki poseban trenutak ili buket koji joj je ostao u sjećanju, Lidija kaže da je najposebniji aranžman u njezinih 33 godine rada bilo trodimenzionalno srce od ruža, veliko jedan metar.

U samom srcu Opatije, tik do Mrkata, od 1993. godine djeluje Cvjećarnica Lidija. Vlasnica Lidija Smolić još je kao djevojčica na svakom izletu brala cvijeće, slagala ga u buketiće i plela u vjenčiće za kosu. Nije ni sanjala da će, kada odraste, biti cvjećarica – sve je došlo spontano i spletom životnih okolnosti, a s nama je rado podijelila svoju priču.

– Igrom slučaja, 1992. godine otvorila sam cvjećarnicu u Matuljima, za vrijeme Domovinskog rata. Suprug Siniša i ja smo ostali bez posla, a u Matuljima smo imali prostor koji je bio pogodan za cvjećarnicu. I tako je sve počelo... Sada je to obiteljski obrt koji uspješno funkcionira već 33 godine. Nakon što sam otvorila cvjećarnicu, ubrzo sam shvatila da taj posao nije ni lak ni jednostavan. Ljubav prema cvijeću i talent nisu dovoljni za ozbiljno bavljenje ovim poslom, već se bilo potrebno educirati i poštivati pravila škole i proporcije. Upisala sam školu aranžiranja u Italiji, Scuola Mastrofioristi di Cesena – i to se pokazalo kao pun pogodak u mom profesionalnom životu! Učili smo o Fibonaccijevom nizu u prirodi i poznatom zlatnom rezu kod slaganja buketa. Sve ove godine uz mene rade izvrsne cvjećarice-aranžerke, koje sam podučavala prema talijanskoj cvjećarskoj školi. Mnoge od mojih bivših zaposlenica danas su samostalne cvjećarice, od Rijeke pa sve do Buzeta.

Ubrzo sam otvorila štand s cvijećem ispred tržnice. Posrećilo mi se što radim u gradu koji voli cvijeće i u kojem žive ljudi s dugom tradicijom kupovine cvijeća. Otvoreni smo svih dana u godini, jedini mali problem su nam nedjelje, kada ne radi ni tržnica. No, i za to sam pronašla rješenje – planiramo postaviti automat za cvijeće, tzv. cvjetomat, koji omogućuje kupnju svježeg cvijeća sve dane u tjednu 24 sata dnevno. Trenutačno sam u dogovorima s poduzećem Komunalac i nadam se njihovoj podršci – kazala je Lidija te dodala kako posao cvjećara nije uvijek lagan i lijep kao što većina ljudi zamišlja.

Lidija Smolić u svojoj cvjećarnici

– Lijepo je, kreativno i umirujuće… ali kao i u svakom drugom poslu postoji i ona manje lijepa strana. Cvijeće svaki dan treba pregledati, podrezivati, mijenjati vodu, zalijevati, uklanjati ocvale cvjetiće… poslu nikad kraja. Nemamo ni pet minuta za marendu, jedemo u hodu, pijemo u hodu, šalimo se, ali sve uz rad. Radimo na vrlo frekventnom mjestu i puno ljudi je ili u prolazu ili dođu kao kupci. Često dijelimo i tužne i lijepe trenutke s njima. Veselim se i suosjećam tugu s njima. Danas, nakon toliko godina, slobodno mogu reći da moji kupci nisu samo klijenti već i prijatelji o kojima znam puno – istaknula je naša sugovornica.

Iza nas je blagdan Svih svetih, kada su cvjećarnice pune posla.

– Ali nije to jedini blagdan, uskoro već počinje priprema za svetog Nikolu i Božić. Nakon toga je ubrzo Valentinovo, a zatim Dan žena. Od vremena COVID-a ljudi su počeli sve više naručivati preko interneta, pa sam i ja počela prodavati cvijeće online. Dostavljamo po Opatiji, Rijeci i okolici, čak i do Delnica i Istre. Naručuju ljudi iz cijele Europe, ali i iz Amerike i Australije, a Internet u tome puno pomaže. Moram posebno istaknuti da imam dvije izvanredne djelatnice – Ileanu i Paolu – koje su prave majstorice aranžiranja i moja pouzdana zamjena kad me nema!

Na pitanje ima li neki poseban trenutak ili buket koji joj je ostao u sjećanju, Lidija kaže da je najposebniji aranžman u njezinih 33 godine rada bilo trodimenzionalno srce od ruža, veliko jedan metar.

– Buket je bio složen od čak 300 mini ružica! Nekada su i festivalske pozornice u Hrvatskoj bile prepune cvijeća. Aranžirala sam pozornicu za izbor pjesme Eurovizije te za izbor za Miss Hrvatske u Kristalnoj dvorani. Danas, kada gledam Doru u Opatiji i druge priredbe u regiji, pozornice djeluju sterilno – bez cvijeća i bez duše. Zato kad vidim pozornicu festivala u Sanremu, prepunu cvjetnih aranžmana ili Novogodišnji koncert u Beču, iskreno mi je žao što su kod nas zapostavili cvijeće i aranžere. Jer po mom mišljenju cvijeće je najljepši ukras – istaknula je.

Za kraj smo je upitali bi li, kada bi ponovno birala, opet odabrala isti put.

– Inače sam po struci ekonomistica. Završila sam i dvije godine fakulteta, iako nikada nisam diplomirala. Danas mi je čak i drago da sam tada bila „lijena“ za učenje, jer da sam diplomirala, vjerojatno bih završila u nekom uredu okružena papirima i ne bih postala cvjećarica. Uskoro idem u mirovinu, ali to ne znači da ću prestati raditi. Nastavit ću, možda malo sporijim ritmom, jer cvijeće je ipak moj život.

Piše: Ivana Grabar
Snimio: David Kurti
Za: List Opatija

Follow @PodUckun