Novi vatrogasni zapovjednik PGŽ-a Dario Gauš: "Moj će primarni fokus biti ljudi"
Autor: Nikola Cvjetović 28.09.2024
Rekao bih da dolazak novih vatrogasaca postaje izazov. Primjerice, 2008. godine kada smo u JVP Grada Rijeke primali osam vatrogasaca, imali smo 86 važećih prijava. Danas, za isti broj pozicija jedva dobijemo 16 prijava, a nakon filtriranja kandidata, ponekad nemamo mogućnost izbora. Interes za vatrogastvo nije opao, ali mladi traže egzistencijalnu sigurnost i bolje uvjete, što često odmiče fokus od vatrogasne službe, rekao je Gauš.
Rijeka - Dario Gauš u kolovozu ove godine preuzeo je zapovjedništvo Vatrogasnom zajednicom PGŽ-e. Na tom je mjestu zamijenio Mladena Šćulca i odmah prionuo poslu u jeku požarne sezone. Gauš se vatrogastvom "zarazio" u svojoj Klani, u DVD-u Klana u čiji se rad uključio od malih nogu.
- Službeno sam u vatrogastvu od 1986., a neslužbeno i malo ranije. Profesionalni vatrogasac postao sam 1994. godine. Tako da ove godine je ravno 30 godina mog rada u JVP grada Rijeke. Kroz godine sam prolazio različite faze – od vatrogasca do zapovjednika. Godine 2002. sam se prvi put susreo s rukovodećom funkcijom, kao voditelj smjene. Dvije godine kasnije, postao sam pomoćnik zapovjednika za operativno-tehničke poslove, a 2008. postajem zamjenik zapovjednika. Taj sam posao obavljao sve do 31. srpnja ove godine, kada sam s 1. kolovozom stupio na dužnost županijskog vatrogasnog zapovjednika, zamijenivši Mladena Šćulca, kojemu zahvaljujem na ustrajnom radu kroz period njegova zapovijedanja VZPGŽ. Također zahvaljujem Predsjedništvu VZPGŽ te županu PGŽ na izboru i imenovanju na funkciju županijskog vatrogasnog zapovjednika. Ovo je prilika i za istaknuti da PGŽ vrlo dobro prati rad VZPGŽ i to iznad zakonom definiranog minimuma, što se posebice odnosi na kapitalne investicije u trening centru u Šapjanama. Ovo je godina u kojoj je napravljen i značajan iskorak u smislu neposrednog ulaganja u vatrogasne postrojbe pa je tako osmišljen projekt sufinanciranja vatrogasnih vozila u kojemu je udio županije 530.000 EUR. Za istaknuti je i činjenica da PGŽ i neposredno financira dobrovoljne vatrogasne postrojbe kroz svoje programe na koje se iste javljaju neposredno. Za ovu je godinu u tu svrhu predviđeno 55.000 EUR.
Kako je prošla ovogodišnja požarna sezona?
U usporedbi s Dalmacijom, naša sezona prošla je vrlo dobro. Od 1. lipnja do 20. rujna, naše su postrojbe imale 1.348 intervencija, od čega je 239 bilo požarnih, a požara na otvorenom prostoru bilo je 133. Tehničkih intervencija bilo je 966. Značajnije intervencije uključuju tri na području Hreljina i jednu na području Šmrike. Sve smo intervencije rješavali brzo, zbog čega nismo imali potrebu za angažiranjem zračnih snaga. Osim profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasaca, istaknuo bih angažman građana, s kojima imamo izvrsnu suradnju, što često prevenira veće probleme. Također, nemamo pojavu piromanije na našem području.
Jesu li vaše postrojbe ove sezone pomagale u Dalmaciji?
Ove godine nismo slali ispomoć u Dalmaciju, jer smo i mi sami bili ugroženi mogućnošću izbijanja požara. Naša je županija, uz Istarsku i Dubrovačko-neretvansku, bila zadnji resurs koji bi se koristio u slučaju krajnje potrebe.
Kakvi su danas uvjeti rada u JVP i DVD-ima Primorsko-goranske županije?
Usporedba s početkom moje karijere jasno pokazuje napredak. Sjećam se svog prvog radnog dana kada sam birao zaštitno odijelo s police – odijelo koje je već bilo korišteno. Danas imamo vrhunsku opremu, na razini svjetskih standarda. Još 2004. godine, kada sam kroz jedan projekt surađivao s američkim vatrogascima, čak je vrlo pozitivno komentirana naša oprema, točnije oprema našeg vatrogasnog vozila. Ipak, iako su vatrogasci danas bolje opremljeni, veći je rizik od bolesti poput karcinoma, jer gorive tvari danas su uglavnom sintetičkog porijekla. Jedan od najvećih problema s kojima se trenutačno suočavamo su električna vozila i njihove baterije i požari njihovih baterija, za što još uvijek nemamo adekvatno rješenje.
Kakva je situacija s kadrovima?
Rekao bih da dolazak novih vatrogasaca postaje izazov. Primjerice, 2008. godine kada smo u JVP Grada Rijeke primali osam vatrogasaca, imali smo 86 važećih prijava. Danas, za isti broj pozicija jedva dobijemo 16 prijava, a nakon filtriranja kandidata, ponekad nemamo mogućnost izbora. Interes za vatrogastvo nije opao, ali mladi traže egzistencijalnu sigurnost i bolje uvjete, što često odmiče fokus od vatrogasne službe. Turizam je također jedan od faktora, jer nudi bolje plaće u sezoni, što posebno pogađa dobrovoljna društva.
Na što ćete se fokusirati kao županijski zapovjednik?
Moj će primarni fokus biti na ljudima, na omasovljenu dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi. Postoji jedan problem koji je vezan uz vatrogasnu mladež - nemamo program, natjecanja za grupu od 16 do 18 godina. Želja mi je da osmislimo nešto za tu dobnu kategoriju. Cilj nam mora biti da ih zadržimo do 18 godine, nakon koje stječu zakonske uvjete da postanu vatrogasci, odnosno pristupe osposobljavanju. Nadalje, i dalje ćemo provoditi strategiju kojom želimo da se naši ljudi što bolje educiraju i steknu međunarodno iskustvo. Mladen Šćulac i ja bili smo dio te strategije i obišli smo veliki dio svijeta, na neki način trudit ćemo se da i dalje naš kadar šaljemo na međunarodnu obuku i omogućimo im da se usavrše. Još uvijek postoje i sfere u kojima smo tanki i moramo poraditi na sebi. Pritom ćemo birati ljude koji će po povratku s takvih edukacija stvarati mrežu u lokalnoj sredini i širiti znanje. Fokus su i ulaganja u vatrogasni centar u Šapjanama, ali i niz drugih projekata koji su u vizijama bliske budućnosti.
Koji su planovi za vatrogasni trening centar Šapjane?
Vatrogasni trening centar Šapjane je naš prioritet. U tijeku je izgradnja vatrogasnog tornja, čiji će dovršetak omogućiti premještanje vatrogasne škole u cijelosti u Šapjane.
Vatrogasni trening centar Šapjane je ujedno i i trening centar svih sastavnica civilne zaštite pa je njegov značaj tim veći. Toranj nam je trenutno prioritet prvog reda u koji je već sada uloženo od strane PGŽ i VZ oko 255.000 eura, a preostaje još investicija u njega od oko 350.000 eura. Nadalje, tunel dug 120 metara u fazi je idejnog rješenja. Troškovi njegove izgradnje su nešto više od milijun eura – trošak je to kojeg ne možemo podnijeti sami pa ćemo pokušati u projekt, osim HVZ, uključiti i koncesionare autocesti i cesti. Uz navedeno, u planu su i drugi vježbovni segmenti, ali, korak po korak.
Koja vam je intervencija bila najteža?
Najteža intervencija bila je 2005. godine, kada je eksplodirao plin u Labinskoj ulici, a naš kolega Edo Surina je poginuo. Kao mladi rukovoditelj, morao sam preuzeti zapovijedanje intervencijom, što je bilo izuzetno teško, posebno zbog gubitka kolege. Druga teška intervencija bila je ona nakon prometne nesreće s mikserom betona na Podmurvicama, gdje su posljedice također bile teške.
