[OBLJETNICE] Srebrni pir klape Mirakul na „prst do neba“
Autor: Marina Pauletić 01.10.2025

Darko dalje naglašava da su svi članovi klape amateri, nalaze se jednom tjedno, zapjevaju, popričaju – žive život skupa! Katkad ide lakše, a katkad teže; ovisno o tome što se treba naučiti, ali truda i volje ne nedostaje. Radi se o iskonskim ljubiteljima klapske pjesme – amaterima u pravom značenju te riječi: ljudi koji rade to što rade iz čiste ljubavi prema onome što rade.
Veprinačka klapa Mirakul je na ovogodišnjoj 16. Večeri klapa va Leprince proslavila svoj 25. rođendan. Nastali su na inicijativu pokojnog Ljube Mulca koji je njezine prve članove „regrutirao“ iz zbora koji je vodio. Naslijedila ga je Anita Stupac-Butorac, a već ih dobrih deset godina vodi prof. Darko Đekić, naš današnji sugovornik, profesor na Učiteljskom fakultetu u Rijeci gdje kao viši predavač na Učiteljskom studiju i Studiju ranog predškolskog odgoja i obrazovanja predaje glazbene predmete, no jednako ga ispunjavaju i njegove slobodne aktivnosti – obitelj, Ženska klapa DVD-a Opatija i, naravno, „Mirakul“ z Leprinca, ovogodišnji slavljenici.
– Svi su bili zatečeni ovom velikom godišnjicom, a posebno naš drugi tenor, Valter Puhar koji jedini pjeva u Mirakulu od samoga početka, i to bez ikakvih prekida i pauzi. Nakon početnog šoka, prevladala je radost i uzbuđenje, pogotovo kada smo počeli razmišljati o slavljeničkom programu koji smo, logično, odlučili ukomponirati u 16. Večer klapa va Leprince. Naravno, odlučili smo pozvati klape s kojima smo godinama prijatelji i sve skupa spojiti. Sve je prošlo u sjajnoj atmosferi tako da smo svi guštali i veselili se.
Valter Puhar, Silvio Tomljanović, Arijan Kusturin, Robert Magdić, Danijel Vitezić, Željko Klanjac, Zoran Siddiqui i Darko Đekić (voditelj i bariton) – klapa „Mirakul“Darko dalje naglašava da su svi članovi klape amateri, nalaze se jednom tjedno, zapjevaju, popričaju – žive život skupa! Katkad ide lakše, a katkad teže; ovisno o tome što se treba naučiti, ali truda i volje ne nedostaje. Radi se o iskonskim ljubiteljima klapske pjesme – amaterima u pravom značenju te riječi: ljudi koji rade to što rade iz čiste ljubavi prema onome što rade. Shodno tome, dalje od amaterizma klapskoga pjevanja njih ne zanima ništa – niti natjecanja, niti pokušaj da se možda ode koji korak dalje. Oni vole „poć otkantat“ i podružiti se; sve dolazi iz srca. Naravno, uvijek su na raspolaganju našoj Turističkoj zajednici i Gradu Opatiji, ali dečki vole i znaju podvući granicu – prava amaterska klapa u najboljem mogućem smislu tih riječi.
Darko Đekić– Premda dečki nisu notno pismeni, njihova se ljubav prema klapskom pjevanju jednostavno osjeti. Oni na probe dolaze „od gušta“ – iz čistog užitka! Sve dok je to njima „gušt“, to vrijedi. Važno nam je, glede proba, da se vidimo, a onda usput nešto i napravimo odnosno naučimo, a iznad svega uživamo. Koliko smo u tome dobri neka procijeni netko drugi. Ono što zaista mogu garantirati jest da se dečki maksimalno trude, naravno u okviru svojih mogućnosti i glasovnih sposobnosti. Nadam(o) se da se to i vidi.
Nemoguće je dovoljno naglasiti koliko ta klapa „čuda znači Leprincu i njegovemi judi, mlajemi i starejemi“. Na Večer klapa dolaze svi! To je veliki događaj; to je napravila „njihova“ klapa; to je njihov Veprinac i njihovo Kulturno društvo tako da svatko jednostavno osjeća obvezu da bude prisutan te druge subote u srpnju, uključujući i gostujuće klape. Sve je tu – od savršene prirodne pozornice do savršenih domaćina i atmosfere. Svi zaista daju sve od sebe da im izvedba bude najbolja moguća, a najljepše je kad sve završi, te spontano krene zajednička pjesma u neformalnoj atmosferi „od gušta“, dok druženje traje duboko u noć. Ni šoldi ki bi to mogli platit!

– Naravno, bez pomoći mještana i Kulturnoga društva Leprinac sa Zoricom Sergo na čelu ništa od svega navedenog ne bi bilo moguće. U njihovu se potporu uzdajemo i ubuduće. Volio bih ipak napraviti koji korak naprijed i sudjelovati barem na jednom manjem natjecanju, ali „njimi na voju“. Kako sam posebno ponosan na pjesmu „Prst do neba“ koja je postala zaštitni znak Veprinca, a za koju je riječi napisao „naš“ Valter Puhar, dok sam je ja uglazbio i napravio aranžman, volio bih je obraditi za vokalno-instrumentalni sastav kako bi se jednostavnije mogla medijski plasirati te snimiti spot na slikovitim lokacijama u Veprincu, a u koji bismo svakako uključili školsku i vrtićku djecu Veprinca te pokazali da imamo budućnost na ovome prekrasnome mjestu, tek „prst do neba“!
Piše: Aleksandar Vodopija
Foto: Nikola Turina
Za: List Opatija




