[RAZGOVOR] Stevo Alkić: Nastavit ću s darivanjem krvi sve dok mi to zakonski bude omogućeno i dok me zdravlje bude dobro služilo

- Kroz sva moja darivanja krvi do sada bio sam uvjeren da činim dobro ljudima, jer potrebe za krvlju su svakodnevne, neodgodive i sve su veće. U svom životu imao sam sreću da me zdravlje dobro služilo i da sam svaka tri mjeseca mogao pristupiti darivanju krvi, poručio je Alkić.

Lovran - Dobrovoljno darivanje krvi je osobni čin koji svojom humanošću i visokom moralnošću zavrjeđuje posebnu pohvalu i priznanje. Ovo darivanje tim je vrjednije kad jedna osoba to učini stotinu i više puta u svom životu.

Upravo takva osoba je Stevo Alkić, član Gradskog društva Crvenog križa Opatija, koji je krv dao više od 150 puta i spada u red super-rekordera na lovranskom području i šire. Bio je to i povod za ovaj razgovor.

- Rođen sam 1957. godine. U svom radnom vijeku radio sam u mnogim poduzećima i tvrtkama našega kraja. Radio sam u Luci Rijeka, u riječkom brodogradilištu punih 10 godina, u Kvarner Expressu Opatija i hotelu Continental u Opatiji. Na kraju sam se zaposlio u lovranskom komunalnom poduzeću „Stubica“, odakle sam početkom listopada 2021. godine otišao u mirovinu. U svoje slobodno vrijeme kao član Planinarskog društva „Knezgrad“ Lovran upoznao sam brojne planine i njihove prirodne ljepote, ali i nekoliko planinskih masiva susjednih država. Druženja i pohodi u planinu s planinarima iz društva me posebno vesele i opuštaju. Imam poseban osjećaj i ljubav prema planini i prirodi. Živim u Lignju, u predjelu Cerak, u novoj obiteljskoj kući koja je izgrađena na zemljištu mojih roditelja, rekao je na početku razgovora Stevo Alkić o svom dosadašnjem životu i radu.

DARIVANJE KRVI NEPROCJENJIVO BOGATSTVO I KORIST

Na pitanje kada je i kako počeo davati krv, Stevo Alkić prisjećajući se govori:

- Prvi put sam dao krv kao vojnik u Nišu 1975. godine. Bilo je to uobičajeno u to vrijeme, jer su se za darivanje krvi dobivala 2 dana dopusta. Kasnije sam još jednom dao krv, a nastavio sam kao mlad davati krv i dok sam radio u raznim poduzećima. U to vrijeme darivanje krvi bilo je dobro organizirano i u društvu posebno cijenjeno. Za darivatelje su bila organizirana nezaboravna druženja, izleti te organizirani odlasci na mjesta davanja krvi. Darivatelji krvi su tih godina bez poteškoća dobivali slobodan radni dan, razne nagrade i društvena priznanja. Danas je to ponešto drugačije. Problem je dobiti slobodan dan za otići na mjesto davanja krvi. Mislim da bi to trebalo zakonski regulirati, a ne prepustiti poslodavcima da po svojoj volji o tome odlučuju. Za svu sreću ja takvih problema nisam imao i sve do sada nisam naišao na problem prilikom odlaska na darivanje krvi. To je danas posebno značajno za mlade koji tako
gube motivaciju, a time i mogućnost da budu darivatelji krvi. Na ovaj način gubi se zasigurno velik broj mladih koji su društvu neophodno potrebni da bi se ova humana aktivnost nastavila i u budućnosti. Krv je nezamjenjiva i svakod nevna potreba za mnoge bolesne. Krv spašava brojne živote, a darivanje krvi je neprocjenjivo bogatstvo i korist.

DARIVATELJ ZAUVIJEK

O svojim sjećanjima Stevo Alkić je nastavio:

- Kroz sva moja darivanja krvi do sada bio sam uvjeren da činim dobro ljudima, jer potrebe za krvlju su svakodnevne, neodgodive i sve su veće. U svom životu imao sam sreću da me zdravlje dobro služilo i da sam svaka tri mjeseca mogao pristupiti darivanju krvi. Moram reći da sam dosta puta bio vanredno pozivan na davanje moje A+ krvi zbog pomanjkanja ove krvne grupe ili zbog neke izvanredne situacije. Posljednja davanja krvi su protekla uz određene poteškoće, zbog pomanjkanje željeza u krvi što je u biti presudno kod svih darivatelja starije dobi. Dok sam bio mlađi toga nije bilo. Ali, nastavit ću s darivanjem krvi sve dok mi to zakonski bude omogućeno i dok me zdravlje bude dobro služilo.

OD POHVALNICA DO ODLIKOVANJA REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM KATARINE ZRINSKE

U svom gotovo pedesetogodišnjem stažu darivanja krvi Stevo Alkić je uz odlikovanje dobio i brojna pismena priznanja, pohvale i nagrade, koje s posebnom pažnjom čuva i ponosi se njima.

- Sva dobivena priznanja su mi posebno draga i pokazuju moju humanost u očuvanju zdravlja i života mnogih ljudi. Dio su mog sjećanja i želim ih sačuvati kao dragu uspomenu. Među brojnim priznanjima želim istaknuti Zlatni znak Hrvatskog Crvenog križa za 50 darivanja krvi, zatim srebrnjak i zahvalnicu HCK u povodu 75 darivanja krvi, dobivenu u povodu 45. godišnjice darivanja krvi u Hrvatskoj. Najvrjednije priznanje uslijedilo je 2006. godine kada sam za 100. darivanje krvi dobio posebno priznanje HCK sa zlatnikom. Slijedeće 2007. godine za ovo stoto darivanje krvi, zajedno s ostalim višestrukim darivateljima krvi, bio sam primljen kod predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u Zagrebu. Tom prigodom mi je uručeno odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. 2014. godine za 125 darivanja krvi na svečanosti u Primorsko-goranskoj županiji u Rijeci dobio sam plaketu s ručnim satom. Krajem kalendarske 2022. godine u povodu Dana darivatelja krvi 25. listopada na završnoj svečanosti darivatelja krvi GDCK Opatija u Bregima uručeno mi je posebno priznanje za moj super-rekord od 150 darivanja krvi. U povodu ovog rekorda, zajedno s ostalim rekorderima u darivanju krvi, na prijamu u sjedištu Primorsko-goranske županije u Rijeci zamjenica župana Marina Medarić uručila mi je, uz riječi zahvale, i posebnu zahvalnicu, plaketu i ručni sat. Stevo Alkić nam je s ponosom i posebnim zadovoljstvo pokazao i pojasnio svako od ovih vrijednih priznanja.

Za sam kraj što drugo reći našem lovranskom super-rekorderu u darivanju krvi nego jedno posebno veliko hvala na plemenitosti, te da našega Pantu, kako ga svi volimo zvati, i dalje posluži dobro zdravlje i da ustraje u svojoj humanoj aktivnosti.

Izvor: Lovranski list

Follow @PodUckun