Tjedni retrovizor

Kako nam se približava 16. svibnja, tako se teme Tjednog retrovizora sve više pune političkim događanjima. Na stranu tiskovne konferencije i predstavljanje kandidata, od „stvarnih“ događanja najvažnija je bila posljednja sjednica Gradskog vijeća Opatije u aktualnom sastavu.

Prirez
Pay me, pay me,
Pay me my money down…
(Bruce Springsteen)

Prirez je bio jedna od ključnih tema na sjednici. Gradsko vijeće odlučilo je kako se ovaj namet od 1. svibnja više neće plaćati u Opatiji. Građanima će to ostaviti 3,6 milijuna kuna više u džepovima, pri čemu će, jasno, bolje proći oni s višim plaćama. Oni su i dosad plaćali veće iznose prireza, pa će sada imati najviše razloga za zadovoljstvo. Od trenutka uvođenja prireza do danas dogodilo se nekoliko poreznih „reformi“ u Hrvatskoj, koje su se ponajviše odnosile na to da radnici s najmanjim plaćama budu oslobođeni poreznih davanja. To znači da oni najsiromašniji nisu niti plaćali prirez. Oni s prosječnom plaćom plaćali su ga šezdesetak kuna mjesečno. Nije to iznos koji će izazvat oduševljenje, ali ako godišnji iznos uštede od 720 kuna pomnožimo s brojem godina tijekom kojih se prirez plaćao, ispada da su ti Opatijci financirali gradski proračun s barem desetak tisuća kuna. A to već jest iznos za koji se isplatilo izboriti…

Prostor
Why do you build me up
(Build me up)
Buttercup, baby…
(The Foundations)

Druga važna tema je prostorno planiranje. Ne treba biti stručnjak za urbanizam da se shvati koje je razmjere doživjela devastacija prostora u Opatiji. Nije to problem od jučer. Počeo je još krajem devedesetih, donekle je zauzdan za vrijeme mandata Amira Muzura, da bi posljednjih 12 godina ponovo „buknuo“ u punom jeku.

Ivo Dujmić nije ništa napravio kako bi zaustavio tu devastaciju. S prostorom se igrao kao s „monetom za potkusurivanje“, pokušavajući je kao udicu koristiti za pridobivanje građana i/ili investitora. Ovima prvima nije pomogao, ovima drugima jest.

Koliko u svemu tome znači odluka Gradskog vijeća o restriktivnijim uvjetima gradnje? Malo, bez stvarne posvećenosti suzbijanju tog problema od strane izvršne gradske vlasti. Malo i zato što su gotovo svi s prigodnim i privlačnim terenom zatražili dozvole za gradnju. Ali simbolički, ipak puno: prvi puta je jedno gradsko tijelo složno i jasno reklo: stop betonizaciji i uništavanju prostora!

Leteći auti
In the year 2525
If man is still alive
If woman can survive
They may thrive…
(Zager and Evans)

Za kraj sam ostavio jedno nepopularno mišljenje. Brojni ljudi, među njima i naši čitatelji, smatraju lošom odlukom prodaju garaže Slatina Nediljku Brki. Ne slažem se s njima iz nekoliko razloga. Prvi je taj što je Opatija trebala garažu dobiti 2043. godine. Do tada će valjda i leteći automobili voziti po Opatiji, a u najmanju ruku imat ćemo samovozeće automobile i „car sharing“ koji će postojeću parkirnu politiku učiniti zastarjelom. Drugo, sada kada trebaju parkirna mjesta, kada ih je nestašica u gradu, valja graditi garaže. Umjesto da imaju garažu 2043. godine, Opatijci s novcem od njene prodaje mogu imati još jednu na nekom drugom mjestu. I treće, zahvaljujući ovoj prodaji, na vidjelo je isplivala informacija da Opatija 21 nema razloga naplaćivati parking oko garaža skuplje i svrstati ga u zasebnu zonu. Bez prodaje, bojim se da bismo tu informaciju doznali – 2043. godine.

 

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net