Kratki vodič kroz oporbeno djelovanje (dio prvi)
Glasnije.... Ma ne čujem te.... Nešto si mi rekao?
Pri takvom hipotetskom djelovanju vlasti, ne bi postojalo puno prostora za djelovanje oporbe. Međutim, upravo je to tema ovog teksta, prilagođenog liburnijskom području – pitanje čime bi se zapravo trebala baviti kvalitetna oporba? Kako ona svojim djelovanjem doprinosi demokratskom dijalogu?
Prema teorijskom okviru, cilj političkih stranaka (pribrojimo ovdje i nezavisne liste) jest natjecanje u javnom prostoru i na izborima kako bi osvojili vlast, iako postoje i interesne stranke (recimo, Hrvatska stranka umirovljenika) čije je djelovanje usmjereno na ciljeve posebnije od same vlasti – odnosno, dobit određene društvene skupine čije interese zagovaraju.
Nakon izbora, dio stranaka i njihovih članova koji ne osvoje vlast, očito nije uspio u svojim ciljevima – njih nazivamo oporbom, a prepoznajemo ih po kiselom izrazu lica i čestom gunđanju. Međutim, često se zaboravlja da izborna utakmica traje čitave četiri godine, i da pritom vlast svoju kampanju vodi ostvarivanjem zacrtanih ciljeva, a oporba ukazivanjem na propuste u politici vladajućih.
Svoje aktivnosti oporba može realizirati kroz dva kanala – djelovanje u institucijama vlasti (primjerice, Gradsko vijeće) iako u njima imaju manjinu te kroz komunikaciju s građanima, koja se opet može podijeliti na dvije razine – izravnu komunikaciju i komunikaciju putem medija.
Kvalitetna oporba mora zadovoljiti sve ove aspekte političkog djelovanja, a za to joj treba znanje i iskustvo – za podnošenje vlastitih zahtjeva, prijedloga i zaključaka na raspravama institucija vlasti moraju imati nužno poznavanje procedura, načina funkcioniranja sustava u kojem se nalaze, ali i posebna znanja o materiji koju predlažu (primjerice: gospodarstvo, komunalni sektor, proračun, prostorni planovi).
Za komunikaciju s građanima treba poznavati potrebe građana i imati moć uvjeravanja da su te njihove potrebe ostvarive upravo kroz djelovanje tih stranaka i nezavisnih lista, a za medijsku aktivnost dovoljno je – biti spektakularan, skandalozan ili u najmanju ruku atraktivan, zanimljiv i relevantan.
A kako bi to izgledalo u opatijskim okvirima? Tu je oporba, otprilike, podijeljena na dva dijela – klaster koji čine Akcija mladih, Nezavisna lista Nikice Pažina i Nezavisna lista Amira Muzura (bez Amira Muzura) sa sedam zajedničkih vijećnika te manji dio koji čine dva zastupnika HDZ-a.
Za HDZ-ovce je situacija sasvim jednostavna – izravnim izborom gradonačelnika oni su izgubili gotovo svaku šansu da ponovo osvoje vlast u Opatiji, jer nikad više neće biti u situaciji utega koji može presuditi o popunjavanju najvažnijih političkih fotelja. Naime, i posljednji predsjednički izbori pokazali su da ljevica na prostoru Liburnija s lakoćom osvaja od 80 do čak 90 posto, pa nitko neće riskirati stavljanje nekog od članova najdesnijih ”elemenata” u Gradskom vijeću pod svoju sliku za gradonačelničku kandidaturu. Nitko s realnim šansama za osvajanje mandata, to jest… Najbolje što hadezeovci mogu izvući jest pasivna podrška nekom kandidatu u drugom krugu izravnih izbora za gradonačelnika u zamjenu za pozicije u nekim radnim tijelima Vijeća ili nadzorne odbore i uprave gradskih firmi.
Problema nemaju niti s vijećničkom listom – ona će uvijek osvajati 10 – 15 posto glasova biračkog tijela, što će joj biti dovoljno da ostvari prisutnost u gradskom parlamentu s tradicionalna dva zastupnika. Za njihovo oporbeno djelovanje, dakle, dovoljno je tek tu i tamo javnost podsjetiti da postoje i obratiti se nekoliko puta godišnje svome biračkom tijelu s (indirektnom) porukom da ih nisu zaboravili.
Pa ipak, s nekoliko poteza, HDZ se u ovom oporbenom mandatu pokazao kao možda i najzanimljiviji i najagilniji član oporbe. Performans u Gradskom vijeću s ”Opatijskim poskupljenkom” odlično je odjeknuo u medijima, a i doprinos raspravi oko LRH i Ostoje bio je dovoljno snažan da izazove burne reakcije gradonačelnika Ive Dujmića i najjače gradske stranke – SDP-a koji su na odvojenim konferencijama za novine pokušali (i jednim djelom uspjeli) demantirati napade HDZ-a i prozvati ih zbog nekorektnih napada. Međutim cilj je postignut, a gorak ukus u ustima vladajućih vjerojatno će se zadržati neko vrijeme.
Međutim, imao je HDZ i gafove, kao onaj s količinama proizvedene vode od strane Komunalca kad su krivo zbrojili kupljenu i proizvedenu vodu, pa im je hitac usmjeren prema gradonačelniku eksplodirao u vlastito lice. To je još jedan poučak o napadima oporbe – mogu biti ružni i prljavi, ali ne smiju biti neistiniti, što je lekcija koju HDZ nije naučio iako je već izgubio jednu tužbu od bivšeg gradonačelnika Axela Luttenbergera.
Kako na iskustvima HDZ-a svoje djelovanje mogu graditi i novopečeni oporbenjaci AM – NL Nikica Pažin-NL Amir Muzur (bez Amira Muzura) pročitajte u drugom nastavku teksta koji ćemo objaviti sutra.
Davor Žic
Vezane vijesti:
Stranačka politika političkog kadra u Opatiji (dio drugi – oporba)
Stranačka politika političkog kadra u Opatiji (dio prvi – vlast)
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net