Tjedni retrovizor
Prošlog tjedna, nakon dugog čekanja – počelo je ljeto! Doduše, počelo je praćeno iritantnim radovima na najprometnijim opatijskim čvorovima, ali te smo se gluposti relativno brzo otarasili. Kao prilika za smirenje živaca ozbiljno ugroženih prometnim kaosom, poslužio je čitav niz zanimljivih manifestacija – dvodnevni festival vatrometa i ove je godine oduševio publiku, otvoren je Festival mjuzikla, prve Prelučke Barufe, iako nisu uspjele ”okupiti” Markyja Ramonea i njegov ”The Blitzkrieg”, okupile su velik broj publike, a na nedavnoj ”odrađenoj” prvoj stanici MIK-a u Opatiji konačno su prevlast imale ”domaće snage”.
U sjeni zabavnih događanja, nastavila se rasplitati ”saga o dionicama Liburnia Riviera Hotela”, koji su (vjerojatno i zbog ”lošeg publiciteta” koji im ta priča stvara) predstavili novi brend – Remisens kojeg su zlobnici već krstili kao ”Mejksnosens”.
Na kronologiju događanja oko dionica LRH podsjetili su na prošlotjednoj pressici predstavnici opatijskog HNS-a, zatim su oprečne izjave o ”kredibilitetu” malih dioničara davali Slavko Linić i Zlatko Komadina, da bi medijsku kulminaciju ova priča doživjela u jučerašnjem izdanju Jutarnjeg lista, gdje je pod motom ”cijela istina o LRH” plasiran niz polu-informacija i dezinformacija upakiran u mitološku ”borbu Davida protiv Golijata”. Uloga ”Davida” u tom je narativu pripala predstavnicima malih dioničara (za koje je doslovno kazalo da su uložili čitavu svoju ušteđevinu kako bi ”spasili” dionice iz ruku ”bivših konobara” koji s njima nisu znali gospodariti) dok je Golijata predstavljala javna vlast, pri čemu nikakva distinkcija nije napravljena između lokalne, nacionalne i sudbene vlasti. Ta simplificirana pričica s aspiracijama prema ”potpunoj istini” zaboravila je na prvih petnaest godina geneze ovog problema i koncentrirala se na produbljavanje crno/bijele slike odnosa između malih dioničara i države.
Iz vida je nestala i kriminalna privatizacija i dodjela dionica fondovima i masovno ”događanje naroda” na opatijskim ulicama, dok se potpisivanje Sporazuma iz 2007. godine spominje tek kao namjerna greška ili neznanje tadašnje vlasti predvođene Amirom Muzurom. I dok iz današnje perspektive, bogatiji za pet godina traumatičnih iskustava vezanih uz opatijsko ”vlasništvo” nad LRH, možemo smatrati da je Muzur pogriješio kada je inzistirao na onoj jednoj ”dionici viška”, sasvim je jasno da Opatija tada nije imala namjeru baviti se hotelijerstvom niti trajno zadržati vlasništvo nad svojim najznačajnijim gospodarskim ”zamašnjakom” – ulazak u vlasničku strukturu LRH bio je tek jedan korak u procesu privatizacije te tvrtke, pri čemu bi lokalna samouprava, pod pretpostavkom da bolje razumije lokalne probleme i potrebe od nacionalne vlasti, privremeno stvorila utjecaj (u suradnji s bivšim radnicima i malim dioničarima) na poslovnu politiku tvrke, ali i na odabir potencijalnih partnera u privatizaciji Liburnia Riviera Hotela. No, to je samo jedan detalj u užasno kopliciranoj priči zvanoj LRH, koja svakim danom postaje sve zamršenija.
Kao što smo već rekli, jednostavna rješenja ”prelamanja preko koljena” poput prijedloga Zakona o preuzimanju dioničkih društava nisu korak u pravom smjeru, no simplificiranje tih kompleksnih odnosa u matricu ”dobar, loš, zao” putem medijske propagande još su gora ideja.
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net