Tjedni retrovizor
Prvi pravi izborni tjedan je za nama, ostaje nam još dva tjedna užurbanosti prije nego što se krene u prebrojavanje punti. A dok se političari busaju (i strišaju), događale su nam se i neke druge zanimljive stvari: Rijeka je dobila Dinamo, Lovranci marune, a Matuljci jabuke.
Ima toga još…
– Rad i nered
Is it worth it, let me work it…
I put my thing down, flip it and reverse it.
(Missy Elliott)
Radovi, radovi, radovi… Gdje god pogledaš, nešto se radi, i dok će to vlasti uvijek smatrati dobrom stvari i pokazateljem ulagačkog potencijala ili što sve ne, meni to jednostavno djeluje kao loše planiranje.
Jer u subotu je zbog radova opet bio onemogućen legalan pristup Ulici poginulih hrvatskih branitelja, pa tako recimo niti dvije od tri opatijske interventne službe (policija i hitna pomoć) nisu mogle intervenirati bez da naprave prekršaj: na ulazu kod hotela Imperial stoji tabla koja upućuje na obvezan obilazak, a na obilaznom putu na ulazu u Ulicu poginulih hrvatskih branitelja stoji zabrana prometa zbog asfaltiranja.
Mogu se složiti da je super da će biti izgrađen novi Kulturno-turistički centar, jednako kao što će biti lijepo voziti po novom asfaltu u središtu grada, ali zar doista moraju raditi svi u isto vrijeme?
– Vlak
Runaway train, never goin’ back,
Wrong way on a one-way track…
(Soul Asylum)
Dok u Opatiji rade svi i svašta i svi u isto vrijeme, u Matuljima ne radi niti ona jedna jedina stvar koja bi uvijek morala raditi – rampa za zaustavljanje prometa na pružnom prijelazu.
Koliko god ta rampa bila omražena zbog potpunog prometnog kolapsa u vrijeme prolaska vlakova (koje je, doduše, sve rijeđe pa je to barem neka pozitivna stvar u općem gospodarskom propadanju), ipak mi se čini da je bolje pričekati desetak minuta nego poginuti na pruzi.
– Obećanje
Obećaj mi proljeće,
Vedra plava jutra.
Obećaj što nikom nisi
Ja vjerujem u sutra…
(Drugi način)
Počela je kampanja za parlamentarne izbore, skužit ćete po povećanom broju širokih osmjeha i lijepih obećanja. Ovi izbori za nas su zanimljivi zbog par stvari – prvo je činjenica da je nakon dugo vremena decentralizacija, barem u ovoj izbornoj jedinici, ponovo postala dominantna politička tema, a drugo su preferencijalni glasovi po kojima građani, a ne politički lideri biraju tko će sjediti u Saboru.
A i to je povezano s prethodnom temom – iz prkosa stranačkoj centrali, neće biti neobično ako građani ovog područja izaberu i slabije plasirane kandidate poput dožupana Marka Borasa Mandića.
A ako nekome ne da čekati izbore da bi glasao, svoj glas već sada može dati Festivalu neovisnih kazališta.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net