[RAZGOVOR] Chef Tino Sinožić: „Bez ljubavi prema kuhanju teško je opstati u ovom poslu“

Chef Tino Sinožić

Glavni chef Hotela Navis dobitnik je brojnih priznanja, uključujući nagradu na Dani hrvatskog turizma, priznanje Gault & Millau i preporuku Michelin Guide.

Volosko - Chef hotela Navis, mladi i talentirani Tino Sinožić na prošlogodišnjim Danima hrvatskog turizma osvojio je nagradu „Čovjek – ključ uspjeha u turizmu“ za najboljeg kuhara. Nepunih mjesec dana kasnije, uslijedilo i priznanje na Kvarnerskom danu turizma. Iako ima tek 30 godina, osim ovih nagrada, Tino je već dobitnik Gault & Millau priznanja za „Mladog talenta godine 2019.“, preporuke Michelinovog vodiča 2020. godine, te je član Udruženja chefova JRE Hrvatska od 2021. godine.

– Kuhanje sam zavolio uz nonu Lili i mamu Tamaru, „motajući“ se oko njih i pomažući im u poslovima u kuhinji. To me oduvijek privlačilo i zanimalo me sve vezano za kuhanje. A da imam talent za okuse prepoznao sam kada bi mama kod pripremanja jela promijenila začine ili ubacila nešto novo. Ostali to nisu primjećivali, ali ja jesam – rekao nam je Tino i ispričao anegdotu iz svog najranijeg djetinjstva:

– Stariji brat je radio palačinke koje su mu se lijepile za tavu. Prstom sam mu pokazao da mora staviti ulje kako se palačinke ne bi lijepile. Tada još nisam pričao, ali sam znao kako se pripremaju palačinke.

Nakon nonine i mamine škole, Tino je 2010. upisao Ugostiteljsku školu u Opatiji gdje započinje njegov put prema uspješnoj karijeri:
– Počeo sam u Villi Kapetanović, u restoranu Laurus 2010. godine. Tu sam započeo praksu te se po prvi puta susreo s profesionalnom kuhinjom. Moj prvi chef je bio Nenad Posavac koji me uz Krunoslava Kapetanovića uveo u svijet gastronomije.

Tino Sinožić s ekipom hotela Navis

Nakon tri godine školske prakse, nastavio sam ovdje i raditi, od najniže pozicije, pa sam postepeno, svojih radom i zalaganjem, napredovao do viših pozicija. Nešto kasnije, 2015. godine otvorio se hotel Navis, pa sam prešao tamo raditi i nakon tri godine postao glavni chef. Imao sam tada 23 godine.

Tino kaže kako je za njega kuhanje strast i poziv. Kada kuha, razmišlja o zadovoljstvu gostiju kojima priprema svoja jela. U svome zvanju uživa maksimalno jer se jedino tu i vidi.

– Zvanje kuhar nosi puno lijepih stvari jer svakodnevno radiš s ljudima s kojima dijeliš znanje i životne dogodovštine. Najviše volim pripremati ribu i morske plodove te kvarnerske škampe po kojima je naš kraj poznat. Namirnice iz mora su vječna inspiracija te široka lepeza izbora za pripremanje vrhunskih tanjura – kaže Tino. No, što voli pripremati kod kuće i „gnjave“ li ga prijatelji da im kuha?

– U ljetnim mjesecima, kada imam puno poslovnih obaveza, najviše volim pripremati brza, lagana i jednostavna jela, a u drugo doba godine kuham klasična jela koja se nalaze u svim domaćinstvima. Favoriti su uvijek jela na žlicu. Prijatelji su dobri i ne gnjave previše, češće pitaju za savjete i recepte nego za ručak!

O svojim uspjesima, brojnim nagradama i priznanjima Tino priča skromno:
– Kada sam tek počinjao u ovom poslu, nisam razmišljao o nagradama i o uspjesima nego sam gledao kako ću što više naučiti, kako poboljšati svoje znanje i rad, kako što prije uloviti ritam starijih i iskusnijih kolega. Postepeno, uz trud i zalaganje, sve su se više otvarale prilike za napredak. Danas, kada pogledam sva priznanja i nagrade, pa vratim film unazad, vidim da su se svi teški i naporni dani s početka karijere isplatili, te da na kraju uvijek stigne nagrada za sav uložen rad i trud. U početku je bilo teško jer su se moji vršnjaci ljeti kupali i uživali u praznicima, a ja sam radio u „vreloj“ kuhinji vođen ljubavlju prema kuhanju. Bez ljubavi u ovom poslu je jako teško opstati, kao i pratiti ritam koji je dosta zahtjevan: često se propuštaju rođendani, proslave i slično. Zato kažem da je za moj uspjeh zaslužna ljubav prema kuhanju, ali i talent, obrazovanje, naporan i strpljiv rad i svakako upornost, bez preskakanja stepenica.

Također, vjera u sebe, u svoje ciljeve i želje te svakako – potpora obitelji. U ovom poslu važno je ulagati u sebe i truditi se biti što bolji svakog dana. Zadovoljan sam kako je bilo dosad te se ne bih žalio da nastavim istim putem i u budućnosti – zaključio je za kraj razgovora Tino Sinožić.

Piše: Ivana Grabar za LIst Opatiju

Follow @PodUckun