[VIDEO] Četrdeset i pet godina VK Opatija: Sedam minuta koje vraćaju cijeli jedan život

Pred vama je sedam minuta nevjerojatnog vremeplova. Sedam minuta spašenih sa stare VHS kazete, snimke koja nas vraća u 1987. godinu.

Postoje snimke koje su mnogo više od slike i tona. One su vremeplov, povratak u dane kojih možda više nema, ali koji su duboko ostali u nama. Dovoljno je nekoliko kadrova, poznato lice, pjesma koja dopire iz daljine ili huk s tribina da se pred očima ponovno otvori jedno vrijeme. Vrijeme kada se živjelo nekako drugačije, kada su se sportske pobjede slavile kao obiteljski blagdani, a cijelo mjesto disalo kao jedno.

Na današnji dan prije 45 godina osnovan je Vaterpolo klub Opatija. Četrdeset i pet godina sporta, odricanja, prijateljstava, velikih pobjeda i još većih uspomena. Klub kroz koji su prošli brojni sportaši, klub koji je iznjedrio reprezentativce, ali i osvajače olimpijskih medalja. I klub koji i danas, unatoč svim godinama i promjenama, čuva nešto što se ne može izmjeriti rezultatima ni zapisati u tablicama – pripadnost.

Dok Opatija još uvijek čeka svoj pravi vaterpolski dom, bazen koji bi novim generacijama omogućio da nastave priču svojih prethodnika, vraćamo se u prošlost. U vrijeme kada je Volosko živjelo s vaterpolom i za vaterpolo.

Pred vama je sedam minuta nevjerojatnog vremeplova. Sedam minuta spašenih sa stare VHS kazete, snimke koja nas, barem prema oznaci na traci, vraća u 1987. godinu. U dane kada su tisuće navijača ispunjavale prostor uz plivalište u Voloskom, kada se navijalo iz sveg glasa i kada se pobjeda u Drugoj ligi Zapad nekadašnje države slavila kao da je osvojeno najveće svjetsko odličje.

Gledajući te kadrove danas, čovjek se mora zapitati jesu li doista prošle tolike godine. Toliko ljudi, toliko lica i toliko iskrenog uzbuđenja. Na snimci su i oni kojih više nema, ali i oni koje i danas susrećemo opatijskim ulicama. Samo što su tada bili djeca, tek promatrači velikih sportskih trenutaka, nesvjesni da će jednog dana upravo oni postati čuvari tih uspomena.

Vrijeme je učinilo svoje. Promijenila se država u kojoj je klub osnovan, promijenili su se ljudi, generacije sportaša i okolnosti u kojima se živjelo. Neke su se priče ugasile, neke su nastavile živjeti, a neke su ostale sačuvane tek na požutjelim fotografijama i starim videokazetama. Ipak, kada se ponovno zavrti ova snimka, postaje jasno da ono najvažnije nije nestalo.

Ostala je ljubav prema vaterpolu. Ostalo je sjećanje na vrijeme kada se za svoje sportaše živjelo i navijalo srcem. A ostala je i legendarna Toronjera, poveznica generacija i neizostavni soundtrack jednog vremena i podneblja u kojem su se sportske pobjede, prijateljstva i mladost slijevali u jednu veliku, neponovljivu priču.

I zato neka ova obljetnica ne bude samo prisjećanje na godine koje su prošle. Neka bude i podsjetnik na ono što se ne smije zaboraviti. Na ljude koji su stvarali klub, na sportaše koji su pronosili njegovo ime, na navijače koji su mu davali dušu i na sve one koji su vjerovali da je vaterpolo u Opatiji više od sporta.

Možda danas nemamo sve ono što smo nekada imali. Možda nam se neka prošla vremena čine ljepšima nego što su doista bila. Ali kada pogledamo ove kadrove, teško je ne osjetiti onu toplinu oko srca i poželjeti barem na trenutak ponovno biti tamo. Među ljudima, uz more, pod svjetlima reflektora, dok Volosko navija, a Toronjera odjekuje uz Mali mul.

La Toronjera xe grande e bella,
xe la rovina della gioventù…
...a dalje znate i sami...

Follow @PodUckun