Kratka budućnost (jednog) vremena

...uz Rječnik čakavskog govora Franje Mohorovičića

...uz Rječnik čakavskog govora Franje Mohorovičića

Za Liburnija.net piše: dr.sc. Amir Muzur
Kažu da knjige imaju svoju sudbinu, i zaista, nakon četa prelistanih knjiga, meni se čini da ne postoje dvije za koje bi se moglo reći da dijele namjeru s kojom su nastale i put kojim će proći. Ima ih koje su stvorene da prikrate dokolicu, da dociraju s visine, da šire ideje čudne i tašte. A ovaj rječnik Franje Mohorovičića kao da je nastao da zaustavi jedno vrijeme za koje smo osjećali da se nezadrživo trusi među prstima i vjerovali da nam je izmaklo zajedno s dugom kolonom nona i nonota koji su nestali baš kad smo sazreli da im postavimo prava pitanja.
Magla misterija tog vremena rasplinjuje se s razmicanjem korica ove knjige kao kroz jutrom raskriljene prušjane prozora, propuštajući sunčane zrake do lijenog spavača. Kao za seansi prizivanja duhova, onakvih kakve organiziraju dječurlija i neurotične teozofinje, svako posezanje za ovim čakavskim rječnikom lansira glasove poznatih i nepoznatih nona čije se riječi razlete po sobi kao po dvorani frankfurtske burze. I moja nona Stanka izvikuje svoje pasaže negdje u toj gomili brentama oprćenih ženica: govori mi sve ono što mi je govorila i za života, samo me sada to neusporedivo više zanima. Zanima me u kojem je opatijskom izlogu stajala njena slika s janjetom, s kojim se je Littrowljevim kćerima igrala skrivača oko vile Velebit, tko je bio taj Danić Jeletić kojemu su vikali “Jelica – padelica,” tko se njoj rugao “Stanka bez opanka, ne sme s kući vanka,” koji je Kocjančić bio znan kao “Frajlica vi gec, po šume kako zec,” s kojim su to starim Frankom djeca deklamirala “Cigo-migo, pes je mačko strigo, mačka je poskočila, pokazala mu figo,” kako glasi melodija “Karanfila i struka mažurane” koju je uglazbio Matetić, tko stoji na fotografiji svježe bermanih između nje, Milice Štangerove i učitelja Rajčića, tko je bio “Širola – puna rit fažola.” Obraća mi se nona Stanka brzo i glasno riječima koje mogu naći još jedino u ovom Mohorovičićevom čarobnom sanduku krcatom antiknog, dosad nedostupnog znanja.
Naravno, uvijek će se naći netko tko ne vidi razloga svim tim sentimentalnim vezivanjima za jedno vrijeme, netko za koga su sva vremena ovoga svijeta jednaka, kao i ljudi koji njima manje ili više pasivno plutaju. Međutim, mi ovdje znamo da to nije tako. Vrijeme koje prizivamo u našim razgovorima na ulici i našim sjećanjima za objedom, vrijeme koje svi mi ovdje poznajemo u kraćem ili dužem odsječku, to vrijeme kopni brže od nas samih. Dolaze drugi ljudi, kojima ono ništa ne znači, i raznose ga na obući bez previše pitanja. Nije to paranoja: jidu nas jeni drugi judi. Ne stižu oni uvijek iz drugih krajeva, ali uvijek iz drugog vremena, vremena koje ima tako malo zajedničkog s onim naših starih.
I zato je ovaj rječnik Franje Mohorovičića tako važan: jer se donkihotovski simpatično bori protiv vremenske mijene i, barem za onaj čas dok držimo njegovu knjigu u ruci, čini nas sigurnima. Mogli bi reći neki “praktičari” da je glupo bježati od vlastitog vremena, da to nema ni smisla ni perspektive, da mora loše završiti. Točno, samo, tu mi ništa ne možemo. Naši su nas stari krivo odgajali: to nije dolazilo do izražaja dok su svi oko nas bili takvi. Ali sada, u svijetu u kojem čovjek mora drugačije misliti ako želi preživjeti, a kamoli napredovati, sada odgoj naših starih teži kao kamen obješen oko vrata i teško je slušati što drugi govore, i teško je čitati novine i teško je odlučiti što reći svojoj djeci da se ne ponovi greška. Zato će možda ovaj rječnik imati malo drugačiju sudbinu od one koju mu je njegov autor namijenio.
Možda će, kao riba za prastare kršćane, postati znakom raspoznavanja judi od čera, ljudi jednoga vremena čije vrijednosti izumiru brže od riječi.
Prethodno objavljene kolumne potražite na sljedećim linkovima:
Od jajeta do Imperiala, spomenika jednom pluskvamperfektu
Amalia – vila za bogove
O moru kao ogledalu: spuštanje Lovrana i Lovranaca na obalu Kvarnera
Čovjek koji je volio arhive
O čitanju i Čitanju
Čudnovati svijet opatijskog zaleđa
Vještice na kastavskoj duši
Učka: skica za povijest jedne planine

Similar articles

Tjedni retrovizor

8 years ago

Tjedni retrovizor

2 years ago
error: Content is protected !!