Tjedni retrovizor
Nije dobro… Zbog manjka sna ovih proteklih dana osjećam se slomljeno kao vaga Nikice Pažina… Ali, za razliku od vage, i dalje sam upotrebljiv i radno sposoban, pa sam eto pripremio tri nove teme koje su dominirale proteklog tjedna, vama na zadovoljstvo i frustraciju…
– Days When The Rains Came
Padaj, padaj kišice
Ali ne po moru,
Jer se mali Miško
kupa u lavoru!
(Dječja)
Evo ti ga na! Ti naši ljudi – nikad zadovoljni! Kada kiša tjednima ne pada a od suše počinju ugibati životinje – ne valja! Kada nakon toga uleti orkansko nevrijeme koje čupa stabla i munje koje zauvijek isključuju televizijske prijemnike – opet ne valja! Pa dobro, kakvo biste vi to vrijeme htjeli?
Posebno osjetljiva kategorija su poljoprivrednici – malo se žale na poplave, malo na suše… A da su se sjetili nešto od te poplave sačuvati za kasnije u bačvama, ne bi niti suša bila tako sušna. I te priče s osiguranjem protiv kiše? Pa hrvatska poljoprivreda toliko je ovisna o meteorologiji da je najbolje da se napravi jedno kolektivno osiguranje protiv vremena. Bilo kakvog vremena. Jer – ne valja sunce, ne valja kiša, ne valja poplava, ne valja suša, ne valja mraz, ne valja žega, ne valja…
– Firestarter
Gori još i sad,
ovdje pored nas,
vatra ljubavi,
što zapalismo je mi.
(Zdravko Čolić)
Kao što je Zdravko Čolić bio ljubavni piroman koji je palio vatre u srcima mnogih tinejdžerki (ili pored njih, kao što tekst pjesme sugerira, iako mi nije baš jasna ta pjesnička slika) tako, izgleda, imamo i mi svog domaćeg piromana koji djeluje manje iz emotivnih uvjerenja, a više iz nebrige, nemara ili namjerne želje za uništenjem. Gorilo je tako na Učki, na istom mjestu, dva dana za redom – u isto vrijeme! Ne znam što će reći nadležne službe, ali djeluje kao previše podudarnosti da bi bile slučajne, pogotovo što se i tijekom prvog požara odmah posumnjalo na ljudsko djelovanje…
– Šajetisfaction
I can’t get no satisfaction
I can’t get no satisfaction
‘Cause I try and I try and I try and I try
I can’t get no, I can’t get no…
(The Rolling Stones)
Trećim izdanjem Retropatija Pub kviza završio je ovogodišnji Foaje, program Festivala Opatija koji je oživio malu scenu Ljetne pozornice svakodnevnim događanjima – filmskim programima tjekom tjedna te glazbeno-retrospektivno-umjetnički-intelektualnim događanjima za vikend. Iako je, doduše, manjkalo živih koncerata (iznimke su koncert na otvorenju programa te izvrstan nastup Pipsa, tijekom ova gotovo tri mjeseca Foaje je uspostavio doista kvalitetan obrazac rada – ”stvoren” je atraktivan prostor za večernje izlaske, koji Opatiji kronično nedostaju, postavljena je dobra programska osnovica koja nije previše pretenciozna, ali je dovoljno ”svoja” da bi bila originalna, i – ono najvažnije – organizirana je dovoljna ”kritična masa” publike da svaki događaj posjeti barem stotinjak posjetitelja. Što je u gradu bez ljudi izniman uspjeh…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net