J.O.Hrvatin: Željeznička pruga Pivka - Rijeka
Autor: Portal Poduckun 15.06.2023
Šapjane, arhivaZa opskrbu električnom energijom je bila izgrađena hidroelektrana Doblar na rijeci Soči s dalekovodima istosmjerne struje do Matulja napona 3000V, i opskrbnim stanicama
Ove će se 2023. godine 25.06. navršiti velikih 150 godina od puštanja u promet željezničke pruge Sveti Petar na Krasu (Pivka) – Rijeka, tada St. Peter-Fiume.
Pruga od Pivke do Rijeke puštena u promet 1873.g. duga je 54,4 km. Za opskrbu električnom energijom je bila izgrađena hidroelektrana Doblar na rijeci Soči s dalekovodima istosmjerne struje do Matulja napona 3000V, i opskrbnim stanicama. Elektrificirana je 1936. godine i bila je prva elektrificirana pruga od Slovenije do Makedonije. Time je prestala vožnja lokomotiva parnjača.
O željezničkom prometu svjedoči priloženi red vožnje od Trsta do Rijeke i obratno, objavljen u “Istarskoj riječi” 1927. godine u Trstu. Vrijedio je od “1.julija do 30.septembra 1927.”
Za putovanje od Šapjana do stanice Opatija Matulji izdana je 1971. godine Službena karta 2 kolskog razreda br.233268, veličine 7,2x10,3 cm. Na drugoj umjesto Službena karta piše Legitimacija za kupovinu mesečne železničke karte 2 razreda- Tržna karta br.434134. Na njima je okrugao pečat poslodavca sa upisom J.Ž REMIZA ZA ELEKTROLOKOMOTIVE RIJEKA, dok je dalje pravokutan sa upisom ZŽTP PEP LJUBLJANA (lijevo manje polje) i brojkom 8 (u većem polju, desno dolje).
Na “pokazu” kako danas kažu mlađi, je i ćirilični tekst, ali, kako je centrala poduzeća u Ljubljani, strojno je pisano za vrstu prijevoza “potniški”.
Najstarija je, također ćirilična, Legitimacija br. 38 od 22-12-1949. godine, a ovjerio ju je poslodavac “Narodna štamparija-personalni ured” u Rijeci.
Simčić Maks iz Šapjana (pisarna, nadzornik) je koristio legitimaciju br.121334 za godine 1954, 1955 i 1956. a i njegov sin, učenik Simčić Marijan, leg.br 391920. Veličina tih knjižica je 7x10,5 cm.
U ovome je članku i Legitimacija št.11 za kupovanje mesečnih kart za dijake, izdana 3-IX-1958. poduzeća “Jugoslovanske železnice” za odlazak iz Šapjana u školu Matulji “putnika” kako su nas zvali. Školski vlak, leturina kako smo njoj rekli, polazio je sa željezničke stanice u 6,50 sati, dok je radnički (delovski) kretao oko 5,10 sati.
Stariji se prisjećaju da je kondukter u vlaku odmah po izlasku iz tunela Rukavac glasno izvikivao “O—patija Matulji”, “O—patija Matulji”. a prije Šapjana “Že - lezniška postaja Šap – jane”.
Sjećamo se i da su se nakon Rijeke vlakovi zaustavljali na stanicama Krnjevo (Pioppi), Opatija-Matulji, Rukavac, Jušići, Jurdani, Permani, Brgud, Šapjane pa dalje prema Sloveniji.
To je vidljivo i iz Voznog reda iz 1961,godine, a tu je i stariji od 1947. Za njih i za biljet iz 1919.g zahvaljujem na posudbi kolekcionaru Ivanu Dukiću iz Matulja, koji ih je izdvojio iz svoje impresivne zbirke željezničarskih predmeta.
Također se zahvaljujem Mariju Gortanu iz Matulja koji je kao otpravnik vlakova radio na željezničkoj stanici Matulji od 1969. do 2000.g., a od 2001.do 2007.g. bio šef stanice, ukupno 38 godina željezničarskog staža. Njega pamtim sa “signalnim leparićem” u ruci kada je dočekivao vlak na stanici i ispraćao dalje, zviždaljku također. Spomenuo je i da je prije polaska vlaka kontaktirao Rijeku i Jurdane, pa tek onda dao znak za odlazak prema Šapjanama. Lijepo je „iz glave“ znao reći dio voznog reda: jutarnji vlak je iz Rijeke krenuo u 5,35, a prispio u Matulje u 5,45 (u Ljubljanu je prispio u 8,04), a školski popodne iz Rijeke za Šapjane krenuo u 13,20, a u 13,30 je bio u Matuljima.
Jutarnji školski vlak-leturina je iz Šapjana krenuo u 6,50, a u Matulje dovezao đake oko 7,10-7,15.
Za kraj prilažem do sada neobjavljen nacrt datiran ”St.Peter, am Mai 1905”. za trasu pruge od tunela Malo Brdo do željezničke stanice Šapjane, koji sam primio dobrotom i uz dozvolu Zdenke Šlenc iz Iirske Bistrice. Zdenkin je otac Mate Dujmović radio kao nadzornik pruge do mirovine na želj.stanici u Matuljima. Stanovao je u Il.Bistrici u zgradi “Štacjona” pa je putovao vlakom na posao u Matulje.
Za legitimacije Šapjanaca se zahvaljujem Sonji Ambrožić (Surina).
Šapljanski dijalekt: Jutro je ura zgonije
Triba stat i u školu poć. Pogledan u vokno i vidit ni niš aš mraz je na staklo narediu sliku. Gren bliže voknu, puhnen sapu i stori se škuljica. Čez škuljicu zablišćije sunce, vani je se belo i pokrito zas snigon. Spustin se po škaljah u kuhinju u ku mama stojije, a se po Diuki i Knajpu dišije. Mama u rukah držije škudelicu i tuče cukar i jajce da nan naredije šato.
Sada triba poć van, na noge dit vunene ubojke, na glavu kapu i rukavice na ruke. Se to je mama po večerih splela.
Mama zakriči „ala móvꞌte se aš će cuh hmálin prit“.
Šli smo van, a pod noge je snih škripau jako, jako. Z gušton smo ga još jače mastili. Zaz Brusna se je čulo cuh, a mi poahtali i prišli na štacjon i se nutra u leturinu malo sagrili.
Kada smo prišli na Matulje i spustili se do škole su Matuljci začeli zijat „Kranjci, Kranjci su prišli“.
Beseda škalje su stepenice, škudelica šalica, hmalin znači uskoro, a leturína elektromotorni vlak. Peljal je školane z Bistrca u Riku.
Napisala po šapljansku Laura Surina. Sastav je prečitala Branka Surina u Hangar, Matulje, na Međunarodni dan materinskega jezika.
