[RAZGOVOR] Antonio Širola - Rukavčan koji je u Moskvi pronašao zdravlje, nadu i ljubav
Autor: Marina Brajkovic 17.12.2025

Iz Rusije se nije vratio samo zdraviji, nego i s ljubavi svoga života – sa svojom Anđelom. Djevojkom koja je, baš poput njega, bolovala od multiple skleroze i koju je upravo bolest spojila s njim, daleko od doma.
Kastav - Antonio Širola, Rukavčan s kastavskom adresom, u Moskvu je otišao s jednom željom – da ozdravi. Taj put, odlazak u neizvjesno, na kraju mu je promijenio život iz temelja. Iz Rusije se nije vratio samo zdraviji, nego i s ljubavi svoga života – sa svojom Anđelom. Djevojkom koja je, baš poput njega, bolovala od multiple skleroze i koju je upravo bolest spojila s njim, daleko od doma.
Za Širolu je 2023. godine pokrenuta velika humanitarna akcija kako bi se prikupila sredstva za njegovo liječenje u Rusiji, u bolnici Pirogov. Iznos nije bio malen – terapija transplantacije matičnih stanica stajala je 50.000 eura. No, kao i mnogo puta prije, ljudi su pokazali veliko srce. Novac je prikupljen, a Antonio je, tada nepokretan, u invalidskim kolicima, bez snage u rukama, stigao u Moskvu, gdje ga je dočekala – Anđela.

Anđela, Srpkinja iz Lazarevca pokraj Beograda, u istu je bolnicu stigla tjedan dana ranije.
– Prijateljica mi je rekla da dolazi neki Antonio iz Hrvatske. Čim sam čula njegovo ime, prošli su me trnci, neki neopisiv osjećaj. Inače nisam zaljubljive prirode, ali iščekujući njegov dolazak bila sam vrlo uzbuđena i imala sam snažnu želju da ga upoznam – prisjeća se Anđela.
Njihov prvi susret nije bio lak.
– Bilo mi je potpuno neočekivano vidjeti nekoga u takvom stanju. Imao je samo 31 godinu i bolovao od iste bolesti kao i ja - u tom trenutku u meni su se istovremeno pojavili osjećaji straha i bola. Ali u sebi je nosio nevjerojatno pozitivan stav prema životu. Bio je optimističan, stalno se šalio, zračio nekom posebnom energijom – to me najviše privuklo.
Tako su započela njihova druženja. Anđela mu je u vrijeme ručka donosila hranu, provodili su vrijeme zajedno, dijelili iste strahove i nade. Oboje su, zbog terapije, ostali bez kose.
– Došao je i trenutak odlaska kućama. Nastavili smo se dopisivati, a on me pozvao da dođem u Hrvatsku, na more. U jednoj šali mi je rekao: “Vidjet ćeš, ti ćeš se jednog dana udati za mene.”

Nekoliko mjeseci kasnije Anđela je, kao studentica Filozofskog fakulteta, stigla u Hrvatsku na Erasmus. Radila je u školi u Kastvu i tada je započeo njihov zajednički život, koji su okrunili brakom 22. studenog ove godine.
– Nije sve bilo lako na tom našem putu, ali danas smo oboje zdravi. Antonio će još neko vrijeme morati raditi na sebi kako bi ponovno prohodao. Ja sam, srećom, bolest uhvatila u ranijoj fazi i danas praktički više nemam nikakvih problema – kaže Anđela, dodajući kako se zbog proceduralne pogreške morala na tri mjeseca vratiti u Srbiju, no kako su tada upravo Antonijeva upornost i ustrajnost spasili njihovu vezu.
Preseljenje u drugu državu za Anđelu nije bilo jednostavno.
– Nikada nisam vjerovala da bih se zbog ljubavi preselila u drugu zemlju. Početak je bio i lijep i težak, posebno zato što sam se odvojila od svoje obitelji – priznaje.
Ipak, u njihovom domu u Kastvu danas gradi novi život uz Antonija, koji uživa u njezinu društvu i pomoći te se nada kako će uskoro stati na noge.
– Nadam se da ću je uskoro moći „otpeljat i na kakovu feštu“ – kaže uz osmijeh.

Antonio ne skriva zahvalnost.
– Svima bih preporučio to liječenje. Da sam ranije znao za njega, danas bih bio u puno boljem stanju, što se vidi i po Anđeli koja je bolest uhvatila u ranijoj fazi. Zahvaljujem još jednom svim ljudima koji su mi pomogli, jer danas sam sretan čovjek – zdrav i zaljubljen. Devet sam se godina mučio s multiplom sklerozom. Liječnik mi je rekao da ću, ako budem radio na sebi i vježbao, kroz dvije godine prohodati. To je još jedna bitka koju moram dobiti. Anđela danas nema zdravstvenih posljedica, a pred njom su novi izazovi – pronalazak posla, bilo kao sanitarna tehničarka, s obzirom na završenu srednju školu, bilo kao pedagoginja, nakon nostrifikacije diplome, kazao je Antonio.
Antonio s ponosom dodaje kako je njegova Anđela već naučila i „ku besedu po domaći“.
– Dok ja govorim čakavštinu, ona mi odgovara: „Se te razumen“ – kaže kroz smijeh.




