Tjedni retrovizor
Boli vas briga. Lijepo se kupate, uživate u ljetu, pržite se na suncu kao onaj vol na ražnju u Rupi, i apsolno vas nimalo ne dira to što se mi kupamo u znoju lica svog smišljajući događanja koja bi trebalo obraditi u ovoj tjednoj porciji loših vijesti.
A doista smo ovog tjedna imali velik izbor – o Učki ne treba trošiti riječi jer je dovoljno pogledati naslovnicu da bi doznali sve o ovom automobilističkom događanju koji je prerastao u apsolutnu medijsku sportsku atrakciju. Zato ovog tjedna nema sporta, već se držimo uhoodanog recepta – red kulture, red žutila i red politike.
Izaberite svoj red, pa da krenemo…
– Watts Up?
I’m tasting Naomi’s perfume
It tastes like shit and I must say
She comes and goes most afternoons
One billion lovers wave and love her now
They could love her now and so could I.
(Neutral Milk Hotel)
Mogla je Naomi Watts stoputa proći pored mene uz lungomare, a da je nikada ne bih prepoznao bez ogromnog kišobrana kojim je sakrila lice tijekom rijetkih trenutaka u kojima se pojavljivala u javnosti za vrijeme svoga boravka u Opatiji. No, nekako mi je žao što u staru damu nije stigao i njen kolega Naveen Andrews, poznatiji kao Sayid. Otkako sam čuo da će glumiti u filmu koji će se snimati u našim krajevima, zamišljao sam susret u kojem me on pita za upute, a ja mu odgovaram: ”Why, sir, are you lost. Again?!”. I onda ga ubodem prstom u oko zbog suučesnika u brutalnom masakriranju intelingencije vrijeđanja gledatelja. Ali dobro, možda je i bolje da svoj bijes čuvam za Damona Lindelofa.
– Sav taj džez…
Oh, baby, what you’ve got, nobody has
And I’ve got you
And all that jazz.
(Ella Fitzgerald)
Imao je par upečatljivih trenutaka ovogodišnji Liburnia Jazz Festival, no prema mom skromnom sudu, niti jedan od njih ne može se mjeriti sa sirovom energijom koju je na terasi hotela Kvarner ”iznojio” Raphael Wressnig, koji je publiku pošteno i zabavio svojim ”štorijama”. A nakon Josipe Lisac i Olivera Dragojevića, za novi make-over Elvisu Staniću preporučam Mišu Kovača – platio bih i 200 kuna kartu samo da čujem jazz izvedbu ”Dalmacije u mom oku” ili ”Ostala si uvijek ista”. A ako je Mišo ne zainteresiran, jednako dobro zvuči i ideja o suradnji sa Salpom pod nazivom ”Dueling Accordions”.
– …And justice for all
A time to gain, a time to lose
A time to rend, a time to sew
A time to love, a time to hate
A time of peace, I swear it’s not too late.
(The Byrds)
Komplikacija s vlasništvom oko dionica Liburnia Riviera Hotela konačno je, čini se, završena, stoga su čelni ljudi liburnijske samouprave doista imali razloga za slavlje. Doduše, ostaje tu još pitanje je li presuda doista izrijekom kazala da ne postoji obveza preuzimanja, ili je tek srušila rješenje HANFA-e zbog kakve proceduralne pogreške. No, u svakom slučaju – rezultat će biti isti, jer kako sada izgleda, čak i da postoji mogućnost donošenja novog Hanfina rješenja, ono sasvim sigurno neće biti doneseno, barem ne prije nego što im izmjene Zakona o preuzimanju dioničkih društava ne oduzmu i tu mogućnost.
Puno interesantnije pitanje u budućnosti bit će hoće li se taj gradski paket eventualno smanjivati, no ne treba kvariti trenutak zadovoljstva zlogukim prognozama…
Davor Žic / Liburnija.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net