[KOMENTAR] Opatija i LRH: dvadeset godina nedovršenih priča i neispunjenih očekivanja

Izostanak komunikacije između Liburnia Riviera Hotela i Grada Opatije otvara pitanja investicija, radničkih uvjeta i budućnosti opatijskog turizma.

Situacija oko Liburnia Riviera Hotela već godinama tinja ispod površine, no posljednja izvanredna konferencija za medije opatijskog gradonačelnika Fernanda Kirigina pokazala je kako je strpljenje očito pri kraju. Je li taj potez stigao prekasno, pokazat će vrijeme, ali jedno je sigurno – uzburkao je duhove. Telefoni su se užarili, krenula su nova obećanja i ponovno su se počele najavljivati investicije. No Opatija je takvih najava već odavno sita.

Kada su lokalne jedinice samouprave svojedobno slavile preuzimanje 25 posto plus jedne dionice LRH-a, taj se potez predstavljao kao ključan instrument zaštite interesa grada i rivijere. Danas, dva desetljeća kasnije, jasno je da se ta „pobjeda“ pretvorila u simboličan uspjeh bez stvarne upravljačke snage, koja nije dovoljna ni građanima ni turističkim djelatnicima.

U međuvremenu, Opatija sve teže skriva probleme koji se godinama gomilaju. Dio hotelskih objekata i dalje propada ili čeka obnovu, investicijski ciklusi kasne, a problemi s radnicima i njihovim smještajem postaju sve ozbiljniji. To više nije samo pitanje poslovne politike jedne kompanije, nego pitanje izgleda i budućnosti cijele destinacije.

Turizam nikada nije bio izolirani sustav. Grad uređuje infrastrukturu i javni prostor, hotelske kuće stvaraju ponudu, a zaposlenici nose najveći teret svake sezone. Kada između tih ključnih aktera nema dijaloga i međusobnog povjerenja, posljedice vrlo brzo postaju vidljive. Upravo zato javna razmjena poruka između LRH-a i gradske vlasti djeluje zabrinjavajuće. Dok iz kompanije stižu optimistične najave investicija i razvoja, gradonačelnik upozorava da konkretnih pomaka nema te da komunikacija praktički ne postoji.

Posebno zabrinjavaju informacije o mogućem vraćanju radnika u neadekvatne smještajne uvjete. U vremenu kada cijeli turistički sektor vodi bitku za kvalitetnu radnu snagu, odnos prema zaposlenicima postaje pitanje konkurentnosti, a ne samo socijalne osjetljivosti. Destinacije koje zanemaruju uvjete rada i života svojih djelatnika dugoročno riskiraju ozbiljan manjak ljudi i pad kvalitete usluge.

Jednako opasan problem jest percepcija netransparentnosti. Ako lokalna vlast doista nema potpune informacije o ključnim poslovnim odlukama i vlasničkim odnosima, tada je teško očekivati stvaranje partnerskog odnosa i dugoročne razvojne strategije. Povjerenje se ne gradi zatvorenim vratima ni šturim priopćenjima, nego otvorenom komunikacijom i jasnim planovima.

Opatija si ne može priuštiti luksuz stagnacije. Kao jedna od najprepoznatljivijih turističkih destinacija u Hrvatskoj, mora imati jasnu viziju razvoja, konkretne investicije i partnerski odnos između grada i najveće hotelske kuće. Sve drugo vodi prema daljnjem gubitku identiteta i kvalitetnog turističkog proizvoda.

Na kraju, poruka je vrlo jednostavna – bez suradnje nema razvoja. Bez transparentnosti nema povjerenja. A bez povjerenja i najbolji planovi ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

Follow @PodUckun