[KOMENTAR] Zatvaranje Tisak medije nije tržišni problem – to je civilizacijski minus
Autor: Nikola Cvjetović 21.03.2026

U posljednjih desetak godina imali smo barem privid tog urbanog identiteta. Prostor u Adamiću i Tisak media bili su mjesta gdje se moglo zastati, prolistati knjigu, udahnuti kulturu.
Opatija - Zatvaranje Tisak medije nije samo još jedna poslovna odluka. To je ogledalo stanja u kojem se nalazimo – i kao zajednica, i kao grad. Naravno, vlasnik ima pravo racionalizirati poslovanje, tržište je neumoljivo, a brojke su jedini argument koji se u konačnici priznaje. No, svesti ovu priču isključivo na ekonomiju znači promašiti poantu. Jer prazne police Tisak medije nisu samo zatvoren dućan – one su simbol praznine koja ostaje iza nje.
S njezinim zatvaranjem Liburnija je ostala bez ijedne knjižare. Niti jedne. U vremenu kada se toliko govori o znanju, obrazovanju i kulturi, ostali smo bez osnovnog mjesta gdje knjiga živi među ljudima. To nije tržišni problem – to je civilizacijski minus.
Istina je, knjižare danas teško opstaju. Nisu profitabilne, ne donose brzu zaradu i ne uklapaju se u logiku instant-potrošnje. No upravo zato njihova vrijednost nije mjerljiva isključivo kroz financijske izvještaje. Knjižare su prostori susreta, ideja, kreativnosti i smisla. One su razlika između grada i naselja.
U posljednjih desetak godina imali smo barem privid tog urbanog identiteta. Prostor u Adamiću i Tisak media bili su mjesta gdje se moglo zastati, prolistati knjigu, udahnuti kulturu. Posebno je Adamić, u kratkom vremenu, postao više od knjižare – bio je kulturna točka koja je napravila više za grad nego mnoge kulturne institucije na proračunu. I upravo zato je njegov nestanak bio upozorenje koje nismo shvatili ozbiljno.
Slično se događa i s izdavaštvom. Ono se posljednjih dvadeset godina ispuhalo do razine entuzijazma pojedinaca. Knjige opstaju zahvaljujući strasti, a ne sustavu. Institucionalna produkcija, čast izuzecima, često ne uspijeva nadoknaditi taj gubitak.
Zato zatvaranje Tisak medije nije problem samo po sebi. Problem je ono što dolazi nakon. Što će zauzeti taj prostor na jednoj od najatraktivnijih lokacija u gradu? Još jedan ugostiteljski objekt ili pak agencija za nekretnine? Još jedan sadržaj bez identiteta?
Tu odgovornost više ne može snositi tržište. Tu odgovornost ima i grad. Ako gradske vlasti ne pronađu način da se u taj prostor vrati sadržaj koji ima kulturnu i društvenu vrijednost, onda ovo zatvaranje neće biti kratkoročna poslovna odluka – nego još jedan korak u pretvaranju grada u kulisu bez sadržaja i bez duše.
Jer grad bez knjižare nije samo grad bez knjiga. To je grad koji polako odustaje od sebe.



