[RAZGOVOR] Tin Matulja s grupom riječkih znanstvenika i Enricom Marottijem razvija projekt hidrokrila: "Želimo postići veću brzinu uz veću kontrolu jedrenja"

Autor: Nikola Cvjetović 02.11.2023

Tin Matulja

Izrađen je tzv. digitalni blizanac, izrađen je kalup i izrađeno je nekoliko prototipnih krila različitih mehaničkih svojstava kombiniranjem laminat plana iz najkvalitetnijih karbonskih vlakana dostupnih na tržištu. Izvršili smo dio testiranja i mjerenja, izuzetno smo zadovoljni performansama i preostaje nam još isprobati krilo na pravoj lokaciji gdje je moguće obaranje rekorda, kaže voditelj projekta Tin Matulja.

Opatija - Tin Matulja, voditelj katedre za tehnologiju i organizaciju brodogradnje sa Zavoda za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije pri Tehničkom fakultetu, veliki zaljubljenik u jedrenje i jedan od čelnika Jedriličarskog kluba Istra u Lovranu, u suradnji s grupom riječkih znanstvenika i dvostrukim svjetskim prvakom Enricom Marottijem razvija projekt hidrokrila kojim žele napasti svjetski brzinski rekord u jedrenju na dasci. Veliki projektni tim znanstvenika sa Sveučilišta u Rijeci, među kojima su mnogi zaljubljenici, rekreativci, u jedrenje na dasci, već gotovo tri godine rade na ovom velikom projektu, o kojem Matulja kaže da je sada ušao u završnu fazu.

U kojoj je fazi proces izgradnje hidrokrila?

Sam projekt je u završnoj fazi, većina posla koja je bila predviđena u okviru financiranja od strane natječaja Sveučilišta u Rijeci za institucijsko financiranje interdisciplinarnih znanstveno-razvojnih projekata koji uključuju dionike iz gospodarstva i/ili zajednice „UNIRI-INOVA" je odrađena. Izrađen je tzv. digitalni blizanac, izrađen je kalup i izrađeno je nekoliko prototipnih krila različitih mehaničkih svojstava kombiniranjem laminat plana iz najkvalitetnijih karbonskih vlakana dostupnih na tržištu. Izvršili smo dio testiranja i mjerenja, izuzetno smo zadovoljni performansama i preostaje nam još isprobati krilo na pravoj lokaciji gdje je moguće obaranje rekorda.

Što se ovom inovacijom zapravo želi postići i hoće li ona biti korisna i izvan surferske/jedriličarske scene?

Ovim projektom smo podigli ljestvicu u ozbiljnosti pristupu rješavanju problema i svakako smo koristili najsuvremenije materijale i tehnologije. Sada moramo dokazati superiornost proizvoda za kojeg se očekuje postizanje većih brzina uz veću kontrolu jedrenja. Što se tiče korisnosti i izvan jedrenja ona se može realizirati i u drugim segmentima sporta koji koriste hi-tech opremu kompleksne geometrije, npr. automobilizam, biciklizam i sl. Tim je oformljen i lako se prihvati drugih sličnih izazova.

Tin Matulja sa sinovma, također uspješnim jedriličarima

Je li vaše "krilo" isprobao jedan od najboljih svjetskih surfera Enrico Marotti? Jeste li uspjeli u naumu da povećate brzinu jedrenja na dasci? Gdje je isprobano prvo hidrokrilo kojeg ste proizveli na Fakultetu?

Tako je, čim je prvi prototip napravljen poslali smo ga Enricu koji je tada boravio na Tenerifama. Enrico je i službeno uključen na ovom projektu te njegov predani i temeljiti rad na razvoju foilova kroz kontinuirane povratne informacije imaju veliki doprinos uspjehu projekta. Iako uvjeti na Tenerifama općenito nisu povoljni za obaranje rekorda zbog velikih valova, već tada smo dobili povratnu informaciju da smo na dobrom putu i da se vide poboljšanje u odnosu na druga krila. Testirali smo i na jezeru Garda u Italiji, ali na žalost nismo imali „prave“ uvjete za ugroziti svjetski rekord. Preostaje nam pokušati oboriti rekord na lokaciji gdje se to uobičajeno radi, na Plage du Rouet, La Palme u Francuskoj. Međutim odlazak tamo nam je trenutno izvan budžeta.

Kako će se dalje kretati ovaj projekt? Koliko se u njega ulaže i tko sve na njemu sudjeluje?

Sada je fokus zaključiti ovaj projekt u skladu s planovima. Oformljen je veliki tim široke interdisciplinarnosti. Pored mene tu su još: eksperti za mehaniku fluida Lado Kranjčević, Ivana Lučin i Ante Sikirica; eksperti za tehnologiju Zoran Jurković, David Ištoković, Marko Hadjina i Davor Bolf; eksperti za primijenjenu matematiku Nelida Črnjarić-Žic i Andrea Švob, Roberta Matulju, eksperta za laminaciju karbonskih vlakana te eksperti iz privrede Enrico Marotti, Damir Ugrin i Denis Iskra. Budući je ova vrsta financiranja od strane sveučilišta vrlo skromna (oko 6000€) i zapravo je svojevrsni vjetar u leđa ka nekim većim evropskim projektima, znanja koja smo prikupili usmjerili smo upravo tako. Prije nekoliko dana završili smo prijavu na fondove EU kroz natječaj za „Ciljana znanstvena istraživanja“ koja podržavaju kolaborativne projekte industrijskih istraživanja koja se provode u suradnji između poduzeća i istraživačkih organizacija. Nadamo se da će nastavak istraživanja dobiti zeleno svijetlo.

Nedavno ste dobili nagradu za nastavnu izvrsnost. Koliko vas motiviraju ovakva priznanja?

Da, bilo je to lijepo iznenađenje. Moja matična ustanova, Tehnički fakultet predložio me je za tu rektorovu nagradu ne temelju izvršenog studentskog anketiranja. Naime, studenti su mi dali najbolje ocjene. Ta činjenice me posebno veseli ali i s druge strane zabrinjava (možda sam preblag, hahaha). Uglavnom cijeli sam život vezan uz more, odrastao sam na ribarskim brodovima i jedrilicama koje je izgradio moj otac i tu se uz temeljna znanja rodila i ljubav prema brodogradnji. Stoga je motivacija uvijek visoka i s veseljem prenosim sva moja iskustva i znanja na moje studente. Činjenica je da imamo jako dobar tim ljudi na Zavodu za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije, imamo odlično brodograđevno okruženje s velikim brojem uspješnih internacionalnih projektnih ureda, imamo veliku potražnju za našim studentima na tržištu te se nadam da će i broj studenata brodogradnje rasti. Taj broj je trenutno ne shvatljivo mali

Kakvi su planovi za dalje?

Trenutno je nastava u punom jeku. Ovaj projekt zaključujemo krajem veljače te se nadamo da će do tada doći pozitivan odgovor iz fondova EU kako bi nastavili s ovim zalaufanim timom prema novim idejama i tehnologijama u izradi foilova i slične hi-tech opreme kompleksne geometrije. Nadalje, kao voditelj studija uključen sam u upise na Tehničkom fakultetu i primijetio sam među našim novim studentima poveći broj mladih uspješnih jedriličara takmičara... a šta drugo već radimo na osvježavanju fakultetskog „RITEH Sailing“ tima i planiranju, uz već bogatu ponudu, novih dodatnih sadržaja za naše studente jer studenti brodogradnje koji imaju praktičnih iskustva s plovnim objektima zasigurno kvalitetnije mogu sagledavati svoju struku.

Aktivni ste u JK Istra u svojstvu trenera i tajnika. Kakva je situacija s mladim jedriličarima (rezultati, brojnost i sl.) i u jedrenju na Kvarneru uopće?

U rad Jedriličarskog kluba Istra uključen sam već gotovo petnaest godina. To je klub koji djeluje u okviru zapravo male sredine, općine Lovran s vrlo skromnim budžetom koji se izdvaja za sport. Međutim, bez obzira na nedostatak sredstava tu je uložen enorman individualni trud i rad koji je generirao zaista impresivne rezultate. U ovom periodu smo imali reprezentativce na europskim i svjetskim prvenstvima u klasama optimist, ILCA, 420, 470, FD i IFCA. Osvojen je dvoznamenkasti broj medalja s nacionalnih prvenstava svih uzrasta (kadeti, juniori, seniori i masteri). Imali smo i predstavnika na Svjetskim igrama mladih 2019. u Poljskoj u klasi 420. Znali smo odraditi i do trideset pet natjecanja u gostima godišnje. Navedeno zapravo odgovara rezultatima klubova s milijunskim budžetima.
Sada u 2023. godini imamo seniorskog i juniorskom prvaka hrvatske u klasi IFCA, te seniorske viceprvake i trećeplasirane na prvenstvu hrvatske u klasi FD. Ali već neko vrijeme znamo da su dani slave iz nas. Tisuće sati rada su učinile da je infrastrukturi, kombiju, gumenjaku i drugoj opremi istekao „rok trajanja“, a sredstava za nabavku novih nema i tu više entuzijazam i volonterstvo ne mogu pomoći... A ni ogromna količina birokracije s kojom su mali klubovi suočeni ne pomaže. Iako svake godine organiziramo školu jedrenja, uvjeti u kojima radimo nisu ugodno okruženje koje može prikupiti veći broj djece, a nemamo što ponuditi ni odraslima (svlačiona, WC, prostor za vježbanje, druženje, vez ili neku drugu pogodnost). Nismo jedini klub u okruženju koji se suočava s ovakvim problemima, to je nažalost postalo ružno pravilo većine. Isključivo „samoodrživi“ klubovi koji imaju npr. objekta, prihode od svojih lučica, vezova, dizalica i ugostiteljskih objekata će možda nastaviti funkcionirati „normalno“ jer će moći zaposliti trenera, kupiti kombi i sl. Sustav natjecanja očekuje od klubova da imaju sve navedeno.
Moj mandat ističe dogodine, vrijeme je za neke "jače" igrače. Nažalost velika je istina što je sportski djelatnik kojeg izuzetno cijenim dr. sc. Pero Kuterovac rekao da "u Hrvatskoj ne postoji sistem sporta".