[KOMENTAR] Kad privatna tragedija postane opravdanje poslodavca

Trgovina Krk u naselju Kosovo gotovo tri tjedna ne radi, a obavijest o smrtnom slučaju otvorila je pitanje može li velika trgovačka tvrtka osigurati zamjenu i normalno funkcioniranje poslovnice.

Opatija - Već gotovo tri tjedna mali market Trgovina Krk u naselju Kosovo ne radi. Na vratima stoji kratka obavijest – „Zatvoreno zbog smrtnog slučaja“.

I tu bi priča možda mogla završiti kada bi bila riječ o malom obiteljskom dućanu u kojem jedna osoba drži ključ, radi za blagajnom, slaže police i bez nje jednostavno nema tko otvoriti vrata. Ali nije. Riječ je o Trgovinama Krk, dovoljno velikoj, nacionalnoj trgovačkoj tvrtki koja posluje na brojnim lokacijama i od koje bi se očekivalo da može organizirati zamjenu za zaposlenika koji neko vrijeme nije u mogućnosti raditi.

U ovom slučaju razlog je posebno težak. Djelatnici tog marketa iznenada je preminuo suprug. Ženi koja je godinama vrijedno radila u toj trgovini, za plaću kakve su u maloprodaji uglavnom daleko od velikih, najmanje što treba jest mir, vrijeme za sebe i svoju obitelj te pravo da njezina osobna tragedija ostane - osobna.

Upravo zato natpis na vratima, nakon gotovo tri tjedna, postaje neugodan. U malom mjestu vrlo se brzo zna o kome je riječ, pa privatna tragedija jedne obitelji nepotrebno postaje javno objašnjenje za zatvorena vrata trgovine.

A to nije odgovornost djelatnice. To je odgovornost tvrtke.

Ako velika trgovačka kuća tjednima ne može pronaći zamjenu, preraspodijeliti djelatnika ili na drugi način organizirati rad jedne svoje poslovnice, onda se vrijedi zapitati što nam to govori o stanju u trgovini i odnosu prema radnicima. Godinama slušamo kako „nema ljudi“, posebno u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu. Možda bi češće trebalo postaviti i drugo pitanje – zašto ih nema? Koliko su ti poslovi plaćeni, u kakvim se uvjetima radi i koliko je sustav postao ovisan o pojedincima koji za relativno skromne plaće na svojim leđima nose gotovo čitave poslovnice?

Posebno je to zanimljivo na području koje živi od turizma i na kojem se očekuje da gostu tijekom sezone bude dostupno sve - od smještaja i ugostiteljstva do obične butige u naselju.

Kada će se djelatnica vratiti na svoje radno mjesto u cijeloj je ovoj priči sporedno. Nakon teškog osobnog gubitka ima pravo na vrijeme koje joj je potrebno, bez pritiska i bez toga da njezina privatna situacija postane predmet javnih komentara.

Pravo je pitanje kako je moguće da jedna velika trgovačka tvrtka toliko dugo nije u stanju osigurati normalan rad svoje poslovnice.
I možda bi prvi korak bio vrlo jednostavan: skinuti s vrata natpis koji privatnu tragediju pretvara u poslovno opravdanje i napisati ono što je puno bliže stvarnom problemu - da trgovina privremeno ne radi zbog organizacijskih razloga ili nedostatka djelatnika.

Jer smrtni slučaj dogodio se jednoj obitelji. To što velika tvrtka tri tjedna ne može otvoriti svoju trgovinu - sasvim je druga priča.

Follow @PodUckun