[RAZGOVOR] Nikol Belasić, svjetska prvakinja u boćanju u paru s Carrolinom Bajrić: Sloga nas je dovela do zlata

Autor: Nikola Cvjetović 21.11.2023

Pripremile smo se psihički i fizički, ali ono što je najviše pridonijelo zlatu je naša sloga. Carrolina i ja poznajemo se skoro cijeli život. Povezale su nas boće. Ona je moja suigračica i prijateljica. Kad se nešto takvo spoji, mala je mogućnost da će ispasti loše, rekla je Belasić

Opatija - Nikol Belasić, zajedno s Carrolinom Bajrić, nova je svjetska prvakinja u boćanju. U paru su osvojile prvo svjetsko zlato u povijesti hrvatskog boćanja. Obje su boćarice boćarskog kluba Čavle Škola boćanja, a Nikol je već dvije godine i žiteljka Grada Opatije, točnije Poljana u koje se doselila zbog ljubavi.

Zlatna medalja u paru na svjetskoj smotri. Kakav je osjećaj?
Jako sam sretna i ponosna. I danas kad čitam naslove u novinama prolaze me trnci. Stvarno smo postigle nešto veliko. Nakon brojnih medalja stigla je ona najsjajnija i najvrjednija! Stiglo je svjetsko zlato. Postignut je dugo željeni cilj. Sav trud, upornost, zalaganje i dugotrajni treninzi nagrađeni su nakon 13 godina rada. Ovo je bilo jedno prekrasno iskustvo. Kada smo saznale da igramo skupa na svjetskom prvenstvu, odlučno smo rekle „mi to možemo!“. Pripremile smo se psihički i fizički, ali ono što je najviše pridonijelo zlatu je naša sloga. Carrolina i ja poznajemo se skoro cijeli život. Povezale su nas boće. Ona je moja suigračica i prijateljica. Kad se nešto takvo spoji, mala je mogućnost da će ispasti loše. Nadale smo se pobjedi kao i svaki sportaš koji dođe na veliko natjecanje. Mogu reći da smo bile jako smirene od početka do kraja. Jedna drugoj bile smo velika podrška.

Koliko je bilo zahtjevno postići ovaj rezultat u Francuskoj?

Konkurencija je uvijek jaka, pogotovo na svjetskom prvenstvu. Tamo dolaze najbolje pripremljeni igrači iz svake države. Ove godine, u našoj je disciplini bilo prijavljeno 15 država. Na prošlom svjetskom prvenstvu 2021. godine u Alassiu (Italia), Carrolina i ja osvojile smo srebro. U finalu smo izgubile od domaćina, Talijanki, za samo jednu boću. Već dvije godine mi ne mota po glavi kako se to dogodilo i što smo mogle napraviti drugačije, bolje. Možda je upravo i to bio dodatni motiv da na ovom prvenstvu budemo još bolje i da se napokon popnemo na najvišu stepenicu. Smatram da smo pokazale izrazito dobru i kvalitetnu igru od početka do kraja svjetskog prvenstva. Igrački smo nadjačale protivnika i dominirale u igri. Pokazale smo što znamo i koliko možemo. U grupnoj fazi pobijedile smo Srbiju i Španjolsku. U četvrtfinalu pobijedile smo Švicarsku. U polufinalu Sloveniju i na kraju u finalu Tursku. Sve utakmice pobijedile smo s velikom razlikom u puntima, a protivnice su nam u tih 5 utakmica uzele samo 14 punata.

Boćanje se posljednjih godina više prati, više ga se ne smatra rekreacijom nonića. Što vi mislite o tome? Kada ste počeli trenirati boćanje, što vas je na to navelo?

Svoje prve korake u boćanju napravila sam 2010. godine sa svojim tatom na boćalištu u Gradu Grobniku. Moj tata je igrač, voditelj, trener i boćarski sudac koji me je uveo u ovaj svijet. Tada nije bilo mnogo mladih koji treniraju boćanje, ali 2011. godine došao je naš trener Dean Klarić i odlučio trenirati nekolicinu nas curica u boćarskom klubu Čavle Škola boćanja. Od tada pa do danas, Carrolina Bajrić i ja neprestano igramo za taj klub. Treniramo dva puta tjedno, nekad i više i jednom tjedno imamo klupske utakmice. Natječemo se u 1. Hrvatskoj ženskoj ligi u kojoj smo već 6 puta bile državne prvakinje. Osim toga, bile smo viceprvakinje Europe i osvojile smo brojne medalje na pojedinačnim natjecanjima. Drago mi je da se u boćanje uključuje sve više mladih. Osobno sam prošle godine završila školu za trenericu boćanja i od onda vodim sa svojom kolegicom iz kluba, Marinom Svetić, mlade boćare i boćarice u Matuljima u hangaru. U zadnjih godinu dana uspjele smo okupiti preko 10-ero djece koja su zainteresirana za boćanje. U našem klubu, Čavle Škola boćanja imamo također mlađe curice koje su krenule s treniranjem. Sve skupa ima nas oko 30. Lijepa je to brojka koja dokazuje da se naš rad i trud isplati i da nam je budućnost zagarantirana. Voljela bih kad bi se o našem sportu još više pisalo i čulo. Znam da nismo olimpijski sport, ali jedan smo od najtrofejnijih sportova u Hrvatskoj. Dat ću sve od sebe da privučemo još više mladih i pokušat ću organizirati prezentacije boćanja po školama kako bismo pokrenuli suradnju s njima.

Udala ste se i živite u Poljanama. Jeste li se privikli na opatijski stil života?

Naravno, u Poljanama sam već dvije godine. Poljane su jako lijepo mjesto za živjeti. Navikla sam se na vožnju i na duže relacije tako da mi nije problem otići kod svojih na Grobnik i na treninge. U Opatiji se također nudi velik broj mogućnosti za bavljenje sportom, a kada bih povukla paralelu s boćanjem onda također treba istaknuti da na području Opatije djeluju brojni uspješni boćarski klubovi. Na žalost, nema ženskog boćarskog kluba, ali nikad se ne zna. Možda se u skorije vrijeme osnuje i neki novi ženski klub. U Poljanama se sada gradi novo boćalište koje će biti natkriveno. To je velika stvar za mjesto i stanovnike. Zahvalna sam što je Grad Opatija prepoznala potencijal i odlučila se na izgradnju nove boćarije i boćališta u Poljanama. Natkriveno boćalište omogućit će većem broju sportaša i rekreativaca cjelogodišnje treninge, a to znači da će možda privući i veći broj mladih.

Radite u školi. Kako na sve stižete?

Radim u Osnovnoj školi „Vežica“ kao učiteljica razredne nastave. Kad nešto volite, onda vam ništa nije teško. Tako ni meni nije teško uskladiti privatne i poslovne obaveze. Inače sam organizirana, tako da sam sve unaprijed pripremila kako bih na svjetsko prvenstvo mogla otići mirna. Što se tiče kolega, svi su uz mene i ovim putem im se zahvaljujem na podršci koju su mi pružili dok sam bila na svjetskom prvenstvu.

Koji su vaši sportski ciljevi i želje?
Jedan od ciljeva sam si upravo ispunila, a to je zlato na svjetskom prvenstvu. S obzirom na to da boćanje nije olimpijski sport i da ne možemo na Olimpijadu, ovo je kruna boćanja. Daljnji ciljevi i želje su mi kontinuirani nastup u hrvatskoj reprezentaciji i još neka medalja s velikih natjecanja. Nisam još bila Europska prvakinja, pa evo voljela bih i to upisati u svoju knjigu rezultata.