Devet bisera opatijskih kruna: WORACZICZKY

Devet bisera opatijskih kruna

Devet bisera opatijskih kruna

Za Liburnija.net piše: Jan Bernd Urban
Izgovaranje ovog prezimena oduvijek je zadavalo glavobolju, osobito onima kojima poljski ili češki nisu najbliži jezici, a životne prilike ili neprilike su ih natjerale da vode računa o pravilnom izgovoru, kako već u startu kontakt s nosiocima tog prezimena ne bi krenuo lošim pravcem. Uz to još i plemićki predikat ″z Pabienitz″ i jezičnih fraktura koliko hoćeš! Taj problem maestralno je riješio neki dovitljivi Bečanin koji je pod tim imenom nedavno otvoreni restoran u Beču ocijenio sa: ″neizgovorljivo dobar!″.
Liburnija.net: Grb obitelji Woracziczky

Liburnija.net: Grb obitelji Woracziczky


Na opatijskoj sceni pojavio se Heinrich, grof Woracziczky z Pabienitz (1825.-1899.) 1896. Stigao je sa svog imanja Finkenegg u Štajerskoj i odsjeo u vili pokojnog prijatelja Benedikta von Haslingera, odnosno kod njegove udovice barunice Pratobevera. Vila Haslinger je po svom položaju, kojega je kasnije prepustila današnjem Seidlovskom dijelu hotela Milenij, sigurno bila presudna u donošenju odluke da se status gosta pretvori u status stanovnika neodoljive Opatije.
Grof je uz svu ljubav na prvi pogled, bio razuman čovjek sa spoznajom da u osmoj deceniji života ima i kvalitetnijih sadržaja od gradnje nove kuće. Stoga se dao u potragu za nekakvom gotovom nekretninom koja bi mogla odgovarati njegovu društvenom statusu.
Kako je njegovim čitavim životom uglavnom upravljao razum, koji nije dopuštao da emocije odviše prazne njegov grofovski džep, a vile su u prvom redu do mora i u tadašnjoj Abbaziji imale ″bunkerovske″ cijene, grof se zadovoljio kupovinom vile Liechtenberg.
Tu vilu, koja je poput mnogih drugih promijenila brojna imena u ovisnosti o vremenu ili političkim prilikama, duhoviti su Opatijci zvali i vila ″Policijot″ zajedljivo komentirajući zanimanja stanara kojim je prazna vila bila popunjavana nakon talijanskog eksodusa poslije 1945. Njeni današnji stanari, koji gotovo svakodnevno doživljavaju onaj, ničime uporedivu mješavinu dječjeg vriska, smijeha i plača naših najmlađih sugrađana, jer se naš dječji vrtić nalazi u susjednoj nekad barunskoj vili, vjerojatno bolje od nas ostalih razumiju onu mudrost o strpljivosti zbog zlatne budućnosti.
Obitelj grofova Woracziczky je po nekim izvorima starih poljskih korijena. Iz Poljske krenuli su za funkcijama koje im je nametalo ondašnje vrijeme u Češku, pa ih mnogi, smatraju češkim plemstvom. Obitelj se ženidbenim i nasljednim putevima razdvojila na dvije velike grane : Woracziczky Pabienitz i Woracziczky Bissingen. Naši Opatijci su pripadali ogranku Pabienitz. Dugo vremena grofovi Woracziczky su obiteljska dobra držali na okupu.
Tim dobrima koja su bila zajednička obiteljska imovina, upravljao bi u pravilu najstariji muški član obitelji, a dohodak, odnosno dobit bi se pravedno dijelila članovima obitelji u skladu s višestoljetnom tradicijom. Na taj način su velika imanja bila spašavana od cijepanja na nasljednike i kao velika donosila i neuporedivo veći doprinos. U obiteljskom zajedničkom portfelju nalazila su se značajna dobra poput Neuhausa, Božejova, Mislova, Chvateruba, Altburga, Kozorovica, Choustnika i druga nama uglavnom nepoznata mjesta.
Liburnija.net: Vila Liechtenberg - nekad 'sjaj' i kočije, danas 'oronulost' i automobili @ Opatija

Liburnija.net: Vila Liechtenberg - nekad 'sjaj' i kočije, danas 'oronulost' i automobili @ Opatija


Obitelj Woracziczky je grofovstvo stekla u XVIII st. Kao i druge velike obitelji i Woracziczky su imali brojne sposobne i odlično obrazovane članove. Među njima svakako treba istaknuti Johann-Christof Ignaza, koji je početkom XVIII st. bio profesorom teologije u Pragu i rektor tamošnjeg Isusovačkog kolegija sv.
Ignacija.
U salonu novokupljene opatijske vile rado su se okupljali ondašnji viđeniji Opatijci. Grof je rado dao poslužiti njegovo ″domaće″ vino, a gotovo svi tadašnji vinoljupci su znali što se iza toga ″domaće″ krije. Grof je uz obiteljska dobra, imao i poneku osobnu sitnicu. Među tim sitnicama bio je i vinograd od 12 ha, i to na jednom od vrhunskih vinarskih položaja Štajerske. Sauvignon blanc iz podruma Woracziczky bio je, ali je i dan danas, enološki pojam.
Premda je od smrti Heinricha, grofa Woracziczky, našeg Opatijca prošlo više od stotinu godina, njegovo obiteljsko ime krasi i današnje etikete štajerskih vina vinorodnih položaja Tscheppe i Czamillonberg, a za ta vina ne moraš imati nepce jedne Danijele Kramarić, da bi shvatili da je to Woracziczky ″domaće″ uz ona Kesselstattova vina, najbolje što su Opatijci napravili od grožđa.
Heinrich, grof Woracziczky je umro 1899. U Opatiji. Grofica Carolina, njegova supruga umrla je 1904. U Opatiji. Testamentom, pohranjenim kao i svi opatijski testamenti toga vremena u sudu Volosko pažljivo je podjeljena imovina na sinove Heinricha i Johanna. Vilu su nešto kasnije prodali i tako stavili točku na opatijsku priču o grofovima Woracziczky.
Grofovima koji su svojim prisustvom u Opatiji ugradili svoj kamenčić mozaika turističke Opatije kakove zasigurno nikada više neće biti.
Jan Bernd Urban – vezane vijesti:
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE
Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: CHORINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: MIEROSZEWSKI
Devet bisera opatijskih kruna: STOCKAU
Devet bisera opatijskih kruna: APPONYI

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net