J. O. Hrvatin: Lipa klanjam ti se smjerno

Lipa pamti Lovor Lovran

Prva vijest o stradanju Lipe objavljena je u knjižici-brošuri Lipa optužuje, 1944.godine.

Prva vijest o stradanju Lipe objavljena je u knjižici-brošuri Lipa optužuje, 1944.godine. Štampana je u partizanskoj tiskari „Pobjeda“ u Benašima na hrvatskom, a u Kosima na talijanskom jeziku. Autor je bio Saša Drndić-Stipe.

Zatim je 2011.g stradanje opisano na 20 stranica u knjizi Zbornik Liburnijskoga krasa, pod naslovom Spomen-muzej Lipa, autorice Danice Maljavac i Marice Gaberšnik.

Knjiga „Lipa pamti“ je tiskana 2014.g. Autori su Ivan Kovačić, Vinko Šepić-Čiškin i Danica Maljavac.

Poslijeratna štampa je o problematici pisala, tako i priloženi tekst novinara Mahmuta Konjhodžića, objavljen u Novome listu 1978.g. Našao sam ga zalijepljenog u Spomenici KUD Danica Pasjak.

U nastavku pročitajte i moj tekst objavljen u knjizi „Naši ljudi i navade“.

Lipa Pamti

Mune, 30. aprilja 2006. 11 ur je, rosi, puše, ma zdurat se more. Prišli su i Talijani, partizani i antifašisti z mesta Cordenons, Pordenone. Prišli smo se poklonit spominu na njihovega i našega combatente Zol-a. Svira talijanska, pa naša himna. Poginil je tote, u Mune.

Istega dneva popodne antifašisti, borci i ljudi zas sih kraji poklonili su se Lipljanon.

Gren pred lipajsku crikvu pozdravit Paščane, Šapljance i Rupljane ki ćeju pjevat zas župnin zboron. Pred ko leto smo skup zapjevali „Nadgrobnicu“ Čajkovskega - „Dušom punom tuge, praštamo se s vama mi, dragi naši Lipljani....“

Nutra u crikvu klavijature sviraju Schubertovu „Klanjamo se smjerno." Ćutin mir, gren pomalo pred spomen-mesto, čitan, trnen, u srce mi je tisiga, velika žalost. Tamo su ubiti, zbodeni, zmitraljirani, zapaljeni ljudi, dica ud 1,2,3, 7 let, matere, oci.
Prijela me je jeza, razburen san se spustil pred ljude, stojin mirno, svira se „Lijepa naša.“ Doklje su kanturi pjevali „Milost“ navrh smrikve doletil je kosić i tako ustal do kraja. Oćutilo je Božje blašce poseban hip, mir, žalostan mir.

Potlje besed načelnika Frlana ljudi su fanj mučali, si su čuli da je govoril zas srca kada je rekal „Toga 30. travnja 1944. u Lipi je ubijeno čovještvo.“ Malo kašnje je recitiral glumac Galiano Pahor.
Kastav 1.maja, čestitan Kastavcu. On mi govori da se kot danas zmisli partizani ki su tega dneva prijeli i po mestu popeljivali fašistu talijanskega. Kričali su „on je palio Lipu.“ On da je kričal „Viva Duce“ saki put kada je dobil vritnjak.

Na pol puta Belići-Obadi nutra u stražarnicu piše „Alle porte della patria non si dorme“.

Ča slobodarska Kastavšćina je njihova domovina? Ala prokljet je nauk, škola i politika ka čovika vadi da je njigovo uno tuje!

U Lipu potlje komemoracije san pital jenu ženskicu Slovenku z Bistrca ča misli. Uvo mi je rekla: „Nismo mi njih streljali ni palili, naj si grejo mater….t tam otkod so pršli, naj si kosti in črne križe nesejo preko meje tam otkod so.“

I meni je Lipa preblizu da bin drugače mislil. Lipa klanjan ti se smjerno.

Autor: J.O.Hrvatin

Follow @PodUckun