[VIDEO] Četrnaestogodišnji Tin Korenić, član PD "Opatija" i najmlađi hrvatski voditelj-instruktor nordijskog hodanja: Osjećaj kad sam na vrhu planine nešto je što me tjera dalje

Autor: Nikola Cvjetović 04.12.2023

Triglav je i nešto što me posebno impresioniralo. Možda to nije bio moj najzahtjevniji uspon, ali je on dugo bio moj san, kazao je Tin Korenić.

Opatija - Četrnaestogodišnji Tin Korenić, koji će za desetak dana napuniti 15 godina, najmlađi je hrvatski voditelj-instruktor nordijskog hodanja. Ovaj mladi Matuljac, član Planinarskog društva "Opatija" hoda, planinari od kada zna za sebe. Za sve je "kriv" tata Dalibor Korenić koji je još devedesetih godina u Opatiji počeo provoditi organiziranu rekreaciju na otvorenom pod kapom udruge KŠR Gorovo. Tin je, naime, čim je napravio prve stabilnije korake, u pratnji mame, često s ocem odlazio na organizirane ture hodanja Opatijom, opatijskim zaleđem... Bilo je to dovoljno da se rodi velika ljubav prema aktivnom boravku u prirodi, planinarenju, nordijskom hodanju, slobodnom penjanju, pa čak i jedrenju... Koliko ima kilometara u svojim mladim nogama kaže da i sam ne zna, ali da je već ispunio svoj prvi planinarski dnevnik i sada započeo ispisivanje drugog, što isto tako govori o tome koliko je vrhova u svojim gojzericama osvojio.

- U prirodi sam od malena, mama i tata su me intenzivno vodili u šetnje, na pohode, no službeno Malu školu planinarenja PD Opatija upisao sam 2020. godine i tada krenuo i na neke veće i zahtjevnije planinarske pustolovine po Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj... Jedan od mojih najznačajnijih vrhova koje sam osvojio je Triglav, na njega sam se popeo kao 13-godišnjak, a od značajnih tu su i Prisojnik, Piz Boe i Averau u Dolomitima, započeo je svoju priču Tin, pomalo samozatajan, ali vrlo elokventan, pametan mladić, učenik Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci.

Tin se nikada nije volio natjecati, ali njegov je cilj jednak onome svakog sportaš – doći do cilja, a ciljevi su vrhovi... On svoj sport prakticira za cijeli život, on u njemu uživa i ne trebaju mu medalje za uspone.

- Kada se popnem na vrh tada imam osjećaj da sam izvršio svoj cilj. Upravo težina tog uspona, misli zbog kojih ponekad želiš odustati, i taj osjećaj na vrhu da sam uspio ostvariti cilj, nešto je što me tjera dalje, što me tjera u nove penjačke i planinarske izazove... Bilo je svakakvih trenutaka na planini, jednom nas je na Učki uhvatilo loše vrijeme, snijeg, kiša... Ponekad se pojavi i strah, ali možda sam najveću nesigurnost osjetio pred odlazak na Triglav. Mislim da sam si "prenapuhao" u glavi taj planinarski zadatak, ali čim smo startali sav je strah nestao. Triglav je i nešto što me posebno impresioniralo. Možda to nije bio moj najzahtjevniji uspon, ali je on bio dugo moj san. Kada sam se popeo na vrh, sat vremena sam promatrao sve oko sebe – to mi je bio sigurno jedan od dosad najljepših trenutaka, uz zimski uspon na Viševnik u Julijskim Alpama. Prisojnik mi je penjački bio najteži uspon. Penjali smo se po ferati koja je bila dosta izložena i tehnički zahtjevna zbog usjeka u stijeni, a i kamenje zna padati... Svi ti vrhovi na kojima sam stajao za mene su bili lijepa mjesta s predivnim pogledima, ali ove koje sam spomenuo možda su nešto atraktivniji, rekao je Tin.

Tin i dalje najčešće planinari s tatom, kaže kako se mama pomalo boji visina pa da neke pohode zaobilazi. Puno toga ovisi o poslu tate koji vodi niz rekreativnih šetnji na Kvarneru, no najčešće na planinarske pohode odlaze ljeti i zimi, slobodnim vikendima, otkriva Tin koji je nedavno postao najmlađi hrvatski voditelj-instruktor nordijskog hodanja.

- Sve je išlo prirodnim tokom. S tatom sam odmalena hodao, a posljednjih godina intenzivnije sam odlazio na nordijska hodanja. Pripremio sam se, položio i proteklog vikenda u šetnju odveo svoju prvu grupu nordijskih hodača uz korito Rječine do Trsata. I do sada sam vodio grupe nordijskih hodača, ali uvijek uz još jednog voditelja, kazao je Tin.

Osim planinarenja, nordijskog hodanja i jedrenja za svoj gušt, Tin se bavi i sportskim penjanjem. Član je riječkog SPK Čopalj.

- Na sportsko penjanje nisam se uključio kako bi se natjecao već kako bi savladao načine i tehnike penjanja. Uključivanje u taj sport, savjeti trenera, pomogli su mi na dosta ferata. U svakom slučaju za mene je to još jedno važno, veliko iskustvo, govori član PD Opatija kojem je uzor Igor Eterović, opatijski planinar, za kojeg Tin kaže da iako se uspeo i na neke atraktivne, razvikane planine, da je uvijek iznova voljan otići s njima na Učku, naučiti ih nečem novom, dati im savijete...

Tin Korenić ne voli odustati. Krasi ga upornost koja ga i dovodi do postavljenih ciljeva. A kada ga pitate za planove, one planinarske i one životne, Tin odgovara: "Želio bih osvojiti ozbiljne vrhove u Europi - Grossglockner, Matterhorn i Mont Blanc s vremenom. To su neke planinarske želje za početak, a životni plan je strojarstvo. Znam da je to nešto suprotno od planinarenje, ali volim aute, motore pa ću nastojati, kada završim gimnaziju, upisati strojarski fakultet.".