Devet bisera opatijskih kruna: Umjesto epiloga…
Devet bisera opatijskih kruna
Turizam kao pojava od prvih dana ima jednu konstantu: zadovoljenje potreba koje iskazuju turisti. Uočiti te potrebe, ili ih kreirati, i ponuditi najbolja rješenja za njihovo zadovoljenje sva je mudrost snalaženja u situaciji sve šarolikije ponude i sve izbirljivije potražnje na turističkom tržištu.
Od pionirskih vremena u kojima je turizam bio privilegija tek malog broja ljudi neovisnih o financijskim problemima svakidašnjice, do današnje masovne pojave i prave gospodarske djelatnosti dorasle izazovima koje sobom donosi ta pojava, prošla su gotovo dva stoljeća.
U tom sada već respektabilnom vremenu, turizam pojedinih zemalja prošao je niz faza promjena i prilagodbi koje su se uglavnom svodile na kopiranje uspješnije konkurencije. Taj sveprisutni proces uglavnom je završen u globalnim razmjerima, pa hotel s pet zvjezdica, prvorazredni restoran, higijenski standardi, prometna povezanost i sve ostale karakteristike razvijenog turizma već odavno nisu privilegija klasičnih turističkih destinacija poput Nizze, San Rema ili da budem neskroman, naše Opatije iz nekih njenih boljih vremena.
Liburnija.net: Pogled prema Slatini...
Ako je Opatija naših baka i djedova mogla svoju prirodnu privlačnost potkrijepiti električnom rasvjetom, hotelskim dizalom, sobama s dvostruko ostakljenim prozorima, kupaonicom na katu, zajamčenom stolicom u restoranu i tome sličnim ″najsuvremenijim″ dostignućima, ovoj današnjoj ni po rasijecanju Gordijskog čvora privatizacije hotelskog giganta koji s ovim portalom na sreću ima zajedničko tek ime, i kome tek onda predstoji temeljita građevinska, kadrovska i ina rekonstrukcija sve to neće biti dovoljno za povratak na nekadašnje liderske pozicije evropskog a time i svjetskog turizma. U međuvremenu su i turistički provincijalci savladali abecedu suvremenog turizma, pa se i naša Opatija našla u poziciji onoga koji mora razmišljati i biti zabrinut o svojoj budućnosti.
Pri svakom razmišljanju o budućnosti osnovnu odrednicu čini željeni ili zadani cilj. Ako se taj definira povećavanjem broja turista i njihovih noćenja tada je svakako pred Opatijom blistava turistička budućnost. Prostora prema Učki ima više no dovoljno, građevinska tehnika omogućuje izgradnju hotelskih giganata s nekoliko tisuća soba, a ujedinjena Evropa jamac je beskonačnog priliva rijeke turista koji će nakon jedanaest mjeseci mukotrpnog rada po tvornicama širom Evrope i svestranog odricanja kroz godinu, oslobođeni neugodnosti carinskih kontrola moći u Opatiji potrošiti svojih 40-tak eura planirane dnevne potrošnje, pri kojoj ako budu racionalni i štedljivi mogu ponešto i uštedjeti za vrijeme koje slijedi nakon odmora u Opatiji. U toj crnoj projekciji utješno je da ta kategorija turista, pod teretom snijega polomljene grane u Parku Angiolina, neće doživljavati kao tragičnu činjenicu, da ih od snijega neočišćeni nogostupi neće posebno uzbuđivati, da nedostatak novogodišnjeg koncerta namijenjenog turistima neće doživjeti kao nekakav nedostatak u turističkoj ponudi, i tih utješnih činjenica u našoj Opatiji koliko ti drago!
Liburnija.net: Vila Angiolina...
Ako se pak cilj naše turističke ponude postavi kao povratak na nekadašnje liderske pozicije jedne turističke destinacije stare Abbazie, tada je stvar bitno drugačija no kad je već naša premijerka, gđa Kosor parafrazirala velikog Churchilla nagovještavajući što nas čeka, tada zaista nije primjereno da i ja posežem za tako upečatljivim izrekama.
Među istinskim znalcima turističkih kretanja toliko spominjani ″destinacijski menadžment″ nije ništa drugo no sveukupnost napora u pravcu da se turistička potražnja usmjeri ka određenoj turističkoj destinaciji, inzistirajući na prikazu jedinstvenosti te iste destinacije, i nije baš nužno biti turistički ekspert i shvatiti što to stoji na putu povratka Opatije na nekadašnje pozicije istinskog turističkog bisera. Klimatske pogodnosti blagih zima preduvjet su zimskog turizma, ostatak je stvar tehnike izgradnje nužnih pratećih kapaciteta koji omogućavaju pružanje sadržaja koji će taj zimski boravak turistima učiniti ugodnim. Unutar tih okvira su i naše ″grofovske priče″.
U uvodu tog našeg serijala, napisao sam da je njegova pokretačka ideja bila potreba da se našoj mladoj generaciji Opatijaca skrene pažnja na njihove nekadašnje sugrađane koji su bili sastavni elementi blistave opatijske prošlosti, ali i da istovremeno turističkim djelatnicima našeg grada ukažem na izuzetno bogatstvo materijala za sastavljanje turističkih priča po kojima Opatija zaista jest jedinstvena, pa joj upravo to jamči realnost opcije povratka u dobra stara turistička vremena. ″Feed-back″ od strane mlade generacije je iznenađujuće dobro funkcionirao i predstavljao krezovsku nagradu autoru tekstova za uloženi trud. ″Povratne veze″ od onih koji bi po prirodi stvari trebali reagirati na ponuđeni materijal za stvaranje jedne bolje opatijske turističke priče nije bilo!
U gradu u kome se kamelije ne smatraju botaničkim adutom turističke promocije, već sredstvom za stvaranje politikantskih afera od strane političkih neistomišljenika, u kome je snježni pokrivač krivac za lomljenje grana na teret snijega nenaviknute flore to i nije bilo za očekivati. Uz neskriveno veselje prouzročeno reagiranjima mladih Opatijaca za priče iz povijesti njihova grada, svojevrsno je iznenađenje bila i reakcija grofovskih potomaka naših nekadašnjih sugrađana.
Iz njihovih reakcija na naš serijal o njihovim precima u Opatiji, vidljiva je samo jedna istina koja pretočena u pitanje glasi: Tko je kriv da Opatija ne zna iskoristiti činjenice iz svoje blistave prošlosti i privući potomke svojih nekadašnjih aristokratskih sugrađana?!.
Ti ljudi nisu neka fikcija, oni postoje sa svim svojim društvenim ugledom, vezama, financijskim mogućnostima. Istini za volju, imaju nešto profinjeniji ukus, nešto drugačije predodžbe o kvalitetnom odmoru od onog što mi smatramo takovim, no taj ukus i te predodžbe su imali i njihovi preci.
Opatija njihovih djedova i baka je znala odgovoriti na te izazove i zato je bila druga turistička destinacija (iza Karlovih Vary) u velikoj Monarhiji. Danas i ta pozicija druge destinacije (sada iza Dubrovnika!), ali ipak neusporedivo manje zemlje i konkurencije dolazi u pitanje!
I na kraju tog grofovskog serijala za rastanak jedna slika – Grofovi se grudaju u parku Angiolina. Snijeg je obilan, no za grudanje ga valja pokupiti s poda. Na raslinju ga nema jer su ga vjerojatno otresli ti isti grofovi!? Kasnije su snijeg tresli nadobudni socijalistički radnici s još nadobudnijom omladinom jer uz Trst i Park je bio naš. Vratite nam ili grofove, ili socijalizam ili se pomirimo s onom Orwellovskom projekcijom o opatijskih 40 eura ukupne dnevne turističke potrošnje.
Kako za dobre želje nikad nije kasno, uz iste ostajem, srdačno Vaš J.B.U.
Jan Bernd Urban – vezane vijesti:
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE
Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: CHORINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: MIEROSZEWSKI
Devet bisera opatijskih kruna: STOCKAU
Devet bisera opatijskih kruna: APPONYI
Devet bisera opatijskih kruna: WORACZICZKY
Devet bisera opatijskih kruna: Del MESTRI
Devet bisera opatijskih kruna: AUERSPERG
Devet bisera opatijskih kruna: SZECHENYI
Devet bisera opatijskih kruna: KAROLYI
Devet bisera opatijskih kruna: TRAUTTMANSDORFF
Devet bisera opatijskih kruna: FESTETICS
Devet bisera opatijskih kruna: ESTERHAZY
Devet bisera opatijskih kruna: PALFFY
Devet bisera opatijskih kruna: LOBKOWITZ
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net